LIČKI VREMEPOLOV
      Glavni izbornik

L I Č K I      V R E M E P L O V

Čovjek koji nema prošlosti, teško mu je u sadašnjosti, a neizvjesno će mu biti u budućnosti.

oko 120.000. g.p.n.e. ašelenska kultura - Paleolitska nalazišta su oko Donjeg Pazarišta. [35]
Pojava prvih poznatih ljudskih skupina na području Like dokumentirana je paleolitskim nalazima kod Donjega Pazarišta. Tu je nađeno više grubo retuširanih kamenih klinova, koji prema načinu obrade pokazuju da pripadaju ašelenskoj kulturi. 6 To znači da su ljudi, koji su se služili tim predmetima, živjeli pred kojih 120.000 godina. [121]
oko 100.000. do 50.000 g.p.n.e. srednji paleolitik - Na tlu današnje Hrvatske su poznati nalazi o životu iz Krapine i u Lici.
oko 44.000. g.p.n.e. - Ispitivanjima je potvrđeno da su fragmenti pronađeni u Kents Covernu u Devonu i u Grotte del Cavallo u Apuliji najstariji ostaci homo sapiensa u Europi. Mnogi znanstvenici bili su uvjereni da su to zapravo ostatci neandertalaca. Ponovnom analizom fosila nađenih ispod i iznad ljudskih ostataka znanstvenici su uspjeli utvrditi da su pronađeni ostaci stari između 41.500 i 44.200 godina.
oko 30.000. g.p.n.e. - U Cerovačkim pećinama nađeni su ostaci kromanjonaca, nomadskih lovaca koji su tu živjeli u to vrijeme. [35]
Da su paleolitski ljudi Like bili lovački nomadi, zaključujemo iz nalaza u Cerovačkim pećinama. Osteološki nalazi pećinskih medvjeda iz ove pećine imaju starost od oko 30.000 godina, što odgovara kraju posljednjeg würmskog glacijala. [121]
U ledenim dobima tempe­ratura zraka toliko se snizila da su se na Velebitu i Plješivici stvarali manji ledenjaci. Istovremeno došlo je do spuštanja morske razine koja je u posljed­ njoj fazi Würma bila niža za blizu 100 metara. To znači da Velebit pred kojih 30.000 godina nije bio primorska planina već se nalazio u kopnenoj svezi s Apeninima. 5 Sve ove okolnosti imale su presudan utjecaj na pojavu ovdašnjih najstarijih ljudskih populacija. S prestankom posljednje glacijalne faze Wür­ma, razina Jadranskog mora počela se iznova izdizati. Tako je područje današ­nje Like ušlo u krug najstarijih mediteranskih civilizacija. [121]
oko 26.000. g.p.n.e. - Oko 26.000 godina prije sadašnjosti počinju se na ličkom području prim­jećivati prve poznate promjene u ljudskim populacijama. Vjerojatno su one uslijedile sa prestankom posljednjeg ledenog doba. U to vrijeme ovdašnje starije paleolitske lovce (neandertalce) smjenjuje mlađa populacija tzv. kromanjonaca. [121]
10.000 g.p.n.e. Mlađe kameno doba (neolitik) - Područje Gacke bilo je naseljeno u pretpovijesti. Najstariji lokalitet na području Gacke iz tog razdoblja nalazi se na njezinu južnom rubu u Pećini u Lešću. Tragovi pougljenjenih kostiju divljih životinja i kostiju na kojima su jasno vidljivi tragovi kamenog oruđa otkrivaju prisutnost čovjeka iz razdoblja mezolitika – prijelaza iz starijeg u mlađe kameno doba (10000 do 4000 g. prije Krista). Slično piše na tabli na ulazu u špilju.

Špilja Sinčić
Natpis u špilji Sinčić kraj Brinja iz mlađeg kamenog doba (mezolitik)

9.500 g.p.n.e. - Siničić špilja kraj Brinja (nedaleko Plašččice i Kalanja) za sada jedina u Hrvatskoj krije pretpovijesno slikovno pismo (leptolitički prikazi) urezano u stijenu kanala. Također su pronađeni ulomci grube keramike. Procjenjuje se da su ljudi oko 9.500 g.p.n.e. koristili ovu špilju. [35]
Mlađe kameno doba (neolitik) također je slabije poznato, ali je ipak prisutno na ovim prostorima. Tako imamo istražena neolitička nalazišta u špilji Golubnjači kod Kosinja i Ćukovac kod Široke Kule. [35]
4000. - 3000. g.p.n.e. Bakreno doba (eneolitik)
2000. - 800. g.p.n.e. Brončano doba
1.400 g.p.n.e. - Tragove iz razdoblja srednjeg i kasnog brončanog doba nalazimo na području Vrhovina. U špilji Bezdanjači pod brdom Vatinovac, samo dva kilometra zapadnije od Vrhovina prema Zalužnici, otkrivena je nekropola stara 1400 g. prije Krista koja ima dva dijela; jedno je vrijeme u pretpovijesti prvi dio ispod jamske vertikale služio za stanovanje (kasnije je glavno naselje bilo na brdu Vatinovac), a drugi koso položeni, veći dio, kao nekropola. To je jedna od najvećih pećinskih nekropola u Lici s otkrivenih više od 250 kostura. Čovjek je tada već uzgajao pripitomljene životinje (goveda, ovce, koze i psa) i žitarice. Iz ostataka materijalne kulture vidljivo je da su na ovom prostoru živjele skupine ljudi koji pripadaju protoilirima, prethodnicima kasnijih formiranih ilirskih plemena.
1.400 g.p.n.e. - Arheološki artefakti (ulomci keramike, kovinski, koštani i kameni nalazi) pokazuju da je Donja Cerovačka špilja bila korištena u srednjem brončanom dobu (1400-1200 pr.Kr.).

JAPODI
Ime Iliri (Illyrii, Illyrioi) spominje se u grčkim izvorima od VI. st. prije Krista a vjerojatno je značilo manji narod ili skupinu plemena naseljenih na području sjeverozapadno od antičke Makedonije. Kasnije, a posebno Rimljani su sva plemana nazivali Ilirima. Sami Iliri nisu sebe tako nazivali nego su bili podijeljeni po plemenima. Jedinstveni ilirski narod nije postojao. [24]
1200 - 900 .p.n.e. - Pojavljuje se ilirsko pleme Japodi (Japudi, Japidi) na području Like i Gorskog Kotara. Iz 11. st.p.n.e. sačuvani su nalazi iz Pećine kraj Ličkog Lešća. Od Japoda smo naslijedili Ličku kapu i peku.
Na temelju prikupljenih podataka, japodski prostor zauzimao je područje Vinice u dijelu Bele krajine (Slovenija), te dio Gorskog kotara, dio Korduna, podru~je sjeverozapadne Bosne oko rijeke Une (Cazinska i Biha}ka krajina), zatim Ogulinsko-plaščansku udolinu, Liku, Gacku i Krbavu. [35]
Stanovnici ličkih gradinskih naselja pripadali su naprednijoj indoeuropskoj populaciji. O njezinu podrijetlu u našoj se prahistorijskoj znanosti još uvijek raspravlja. Slična populacija naselila je istovremeno i ostale krajeve europskog Sredozemlja. Istom kasnije razvile su se iz nje pojedine etničke grupe. Tako je bilo i na području Like. Od ovdašnjih doseljenika i starosjedilaca proistekla je vremenom mlađa populacija iz koje su nastali Japodi. Stapanje spomenutih populacija u novu etničku grupu dogodilo se u vremenu trajanja željeznoga doba. [121]
Kultura Japoda se razvila se od 10. st. pne., nastala na tradicijama srednjega i na ranim fazama kasnoga brončanog doba s trajanjem u kontinuitetu sve do druge polovice 1. st. pne., tj. rimskih osvajanja pod vodstvom Oktavijana. Svoj najveći procvat doživjeli su između 8. i 4. st. pne. Umješno obrađuju kovine i jantar. Važnu ulogu ima stočarstvo i proizvodnja sira. Posebno poštuju svoga boga voda ­ Binda. [230-L]
1000. - 1. g.p.n.e. Željezno doba
1000 - 800 .p.n.e. - Za područje Kompolja dokumentiran dokaz o čovječjem bivstvovanju počinje iz razdoblja kasnoga brončanoga doba (1.000. do 800 g. pr. K.) u vrijeme sjajne japodske kulture. Na brežuljku Crkvina nalazilo se japodsko naselje. [236-L]
800 - 500 .p.n.e. - Pravi procvat Japoda dogodio se u željeno doba (8.- 5. st. pr. K.), u vrijeme iz kojega potječu najizdašniji arheološki artefakti koji su popunili zbirke bečkoga Arheološkoga muzeja, Arheološkoga muzeja u Zagrebu ter, nažalost ponajmanje, Muzeja Gacke u Otočcu. Nevjerojatno je, sudeći po arheološkima ostatcima, koliko su Japodi bili moćan narod, na koji stupanj kulture su se izdigli i koliko su bili ekonomski jaki. [236-L]
750.-300 g.p.n.e. - Prelaz iz kasnobrončane u starije željezno doba. Japodi su razvili specifičnu stariježeljeznu kulturu poznatu po nakitu s jantarom, brončanim ukrasima, kape, oglavlja i sl. iz nalazišta u Kompolju, Prozoru, Smiljanu, Starom Selu, Vrhovinama i Vrepcu. Žive u gradinama. Poznata japodska naselja su: Avendo (Kompolje) i Arupium (veliki Vital i Mali Vital).
6. st.p.n.e. - Po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. st.p.n.e, prvi Japode spominje Hekatej (Hekataios) iz Mileta. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica Metulum kod Josipdola, Monetium (brdo Humac kod Brinja), Avendo (Latica kod Kompolja), Arupium (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une nađeno osamdesetak njihovih gradina. Većina povjesničara smatra da je lokalitet Metuluma na brdu Vinčica kod Josipdola, iako ima i drugih mišljenja.
521. god.p.n.e. - Na kamenom natpisu perzijskog kralja Darija (521.-486. god.p.n.e. između 23 naroda stoji ime Harauvat. Taj narod je živio na području istočnog Irana i južnog Afganistana. Kasnije su odselili na zapad. [35] Ovo navodimo jer postoje razne teorije o porijeklu Hrvata kao ova perzijska.
++ 400. g.p.n.e. Početkom 4. st. prije Krista sa područja današnje Italije prodiru na naše prostore Kelti (Gali), najprije na prostore središnje Hrvatske. Ovi prodori ne utiču mnogo na Japode, barem ne na središnje dijelove njihove teritorije, odnosno Liku. Kelti su se u početku zadržavali sjevernije od Save, da bi od III. vijeka počeli življe kontaktirati s Japodima i drugim Ilirima južno od Save. Vremenom su se stopili s Ilirskim plemenima. [35]
385. god. p.n.e. - Bardilis je bio ilirski kralj koji je vladao od 385. do 358. godine p.n.e. i osnivač je istoimene dinastije. Ilirsko je kraljevstvo pod Bardilisom proširilo teritorije i utjecaj i bilo važan centar moći u IV stoljeću p.n.e. (Wikipedia)
3. i 2. st.p.n.e. - Pojavljuje se natpis Horoathos i Horuathos na dva grčka kamena natpisa pronađena na ušću rijeke Don u Azovsko more. [35] Još jedan nalaz za raspravu o porijeklu Hrvata.
250. god.p.n.e. - Ilirsko pleme Ardiejci osnovali su oveću državu koja se protezala na Jadranu od ušća Neretve do rijeke Vojuše. Glavni grad vjerovatno je bio Skadar a kralj je bio Agron. [288]
231. god.p.n.e. - Nakon smrti ilirskog kralja Agrona, nasljeđuje ga njegova žena, kraljica Teuta u ime maloljetnog kraljevića Pinesa. [288]

RATOVI IZMEĐU JAPODA I RIMLJANA
229 i 228 god.p.n.e. - Prvi rat između Rimljana i Ilira. To je prvo upletanje Rimljana na našoj obali. [288]
228. god.p.n.e. - Ilirska kraljica Teuta se povlači s prijestolja. Uz rimsko odobrenje u ime malodobnog Pinesa vladao je Demetrije Farski.
181. god.p.n.e. - Rimljani su osvojili sjevernu Italiju i 181. god.p.n.e. osnovali koloniju u Akvileji, naselje na rijeci Natisone, 10 kilometara od Jadranskog mora, kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta. Konačnim zauzećem Nezakcija 177. god.p.n.e. postali su susjedi Japoda. Nezakcij je najstariji grad u Istri, a nalazi se pokraj Valture u blizini pulske zračne luke. Rimljani su poslije opsade 177. god.p.n.e. porušili grad, a na istom mjestu sagradili novi. [41]
171. god.p.n.e. - Zapisi koji spominju Ilirsko pleme Japoda datiraju iz 171. prije Krista. Autor im je Tit Livije koji piše da je te godine, novoosnovana Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdi koloniju koja se osjećala ugroženom od neprijateljskih Histra i Ilira. Analizom njegovih zapisa vidljivo je da misli upravo na ilirsko pleme – Japode. [41]
Japodi su bili podijeljeni na više plemena: Moentinci. Arupinci i Posenci. [288]
171. god.p.n.e. - Rimski konzul Gaj Kasije Longin je namjeravao s vojskom otići u Makedoniju da bi napao makedonskog kralja Perzeja. Konzul se nije uspio probiti pa je pri povratku poharao zemlju Japoda, Histra i Karna (narod srodan Keltima s istočnih Alpa) koji su iduće godine poslali poslanstvo u rimski senat i protestirali protiv postupka konzula Kasija. [41]
170. god.p.n.e. - Ilirska plemena između Neretve i Krke pred rimskom opasnošću sklopilia su svaez. Glavni grad bio je Delminium na današnjem brdu Gardunu kod Trilja. Po tom gradu dobili su ime Delmati ili Dalmati. [288]
167. god.p.n.e. - Rimljani su porazili zadnjeg južnoilirskog kralja Gencija i zagospodarili zemljom od Vojuše do Neretve. Rimljane je predvodio pretor Lucije Anicije. [288]
156. god.p.n.e. - Bio je rat između Rimljana predvođenih konzulom Marcijom Figulom i Delmata. [288]
155. god.p.n.e. - Nastavak rata od prošle godine a Rimljane je predovdio konzul Publije Kornelije Scipio Nasika. Osvojen je grad Delminium. [288]
159. - 156. god.p.n.e. - Rimski konzul Cornelius prodire sve do Segestike (Siska). Doživio je poraz i vratio se. [007-LP]
156. i 155. god.p.n.e. - Počeo je rat između Rima i Delmata te su Rimljani razorili Delminij, glavni grad Delmata.
129. god.p.n.e. - Ilirsko pleme Japodi bili su u Gorskom Kotaru, Lici i zapadnom dijelu današnje Bosne. Spominju se plemena Moentinci, Arupinci i Posenci. Liburni su bili u Primorju i djelomično u Istri i Dalmaciji uz obalu.
Rimski konzul Gaj Sempronij Tuditan i Tiberije Pandusa poveli su vojsku da kazni Liburne i Japode zbog njihovih upada čak do Akvileje. Prošao je vojskom kroz Liburniju. Rimljani su se zadržali uz morsku obalu a u unutrašnjosti je ostalo kao i prije. [288]
119. god.p.n.e. - Deset godina nakon pohoda Gaja Semproniusa Tuditaniusa, 119. godine prije Krista, antički izvori bilježe još jedan veliki rimski prodor kroz japodske zemlje. Apijan spominje udruženi pohod konzula Lucija Kote i legata Metela, no niti taj pohod nije uspio pokoriti borbene Japode i staviti ih pod rimsku vlast. Rimljani su došli do Salone.
118. god.p.n.e. - Konačno su Rimljani pokorili Delmate pod vodstvom konzula Cecilija Metella. Rimski senat osnovao je pokrajinu Ilirik (Illyricum) s glavnim gradom Salonom. [288]
78-76. god.p.n.e. - Napokon je Gaj Koskonije (Caius Cosconius) 78.- 76. p.n.e. porazio Japode. Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir s Rimom i plaćaju danak. Tada je ponovo osvojen najveći dio Dalmacije i Salona koju su ranije Delmati oslobodili.
52. god.p.n.e. - Japodi napadaju Akvileju i zauzimaju Tergeste (Trst). [41]
50. god.p.n.e. - Julije Cezar je poslao vojsku na Dalmatince jer nisu htjeli Liburniji vratiti Promonu. Rimljani su strahovito poraženi. [288]
48. god.p.n.e. - Kod Sinoda su Dalmatinci porazili vojsku rimskog konzulara Aula Gabinija, 3000 konjanika i 15 kohorta pješaka. Gabini je htio kopnom ići u Makedoniju ratovati na strani Cezara protiv Pompeja u građanskom ratu. [288]
44. god.p.n.e. - Iliri su porazili vojsku rimskog prokonzula Vatinija [288]
40.-39. god.p.n.e. - Oktavijan August šalje veliku vojsku u Ilirik po vodstvom Asinija Polliona. Osvojio je Salonu i Dalmaciju. [288]
Rimljani napadaju Metulum
Prikaz opsade Metula u Valvasorovu djelu: Metul je prikazan kao srednjovjekovni grad a Oktavijan promatra bitku iz zidane kule (Valvasor 1689.)
RIMSKO DOBA
35.-33. god. p.n.e. - Oktavijan ili August (63. - 14. god.p.n.e.) kojega smatraju najvećim rimskim carem, iz Senja je pokrenuo vojsku protiv Japoda i Siscije (Sisak), u okviru vojnog pohoda proširenja Rimske države do Dunava. Najprije su zauzeli Arupium (Prozor) pa su se Japodi na zapadu Kapele predali. Japodi s istočne strane Kapele su se snažno borili. Slavna i legendarna je bila borba za japodski glavni grad Metulum (Metul) gdje je izginula cijela vojna posada Japoda u obrani grada. U vijećnici su bile zatvorene žene i djeca. Da ne bi pali u ruke Rimljanima, ubijale su djecu pa sebe. Vijećnica je bila zapaljena. Nitko od stanovnika Metula nije pao u rimsko zarobljeništvo. Oktavijan je u toj borbi bio ranjen.
Smatra se je prijestolnica Japoda, Metulum vjerovatno bila na uzvišenju Velikoj i Maloj Viničici kraj Josipdola. Nakon pada Metuluma neki gradovi su se predali bez borbe jer su ocijenili da nemjau šansu obraniti se, kao grad Avenda (današnje Kompolje).
Tako su 35. g.p.n.e. Japodi izgubili samostalnost. Lika je ušla u sastav rimske provincije Dalmacija s glavnim gradom Salonom.
Nakon toga japodske zemlje tj. današnji Gorski Kotar, Lika i Kordun ostaju trajno pod rimskom vlašću sve do propasti carstva. Ovo japodsko područje je potom uključeno u rimski Ilirik gdje ima ograničenu autonomiju, pa im je na čelu domaći romanizirani poglavar tzv. Praepositus Iapodum.
U mjestu Geyre u jugozapadnoj Turskoj, na prostoru antičkog grada Aphrodisiasa pronađen je hram posvećen božici Afrodi, a kasnije Augustu. Hram je između ostalih ukrasa imao 16 skulptura s prikazima naroda koje je August pokorio. Jedno od imena naroda su Japodi. Sačuvano je postolje gdje je stakao kip, a sam kip nije pronađen. [41]
kraj 1. st.p.n.e. - Na starim kartama i planovima Otočca na malom otočiću na rijeci Gacki vidi se skromno utvrđeno naselje, na čijoj je sredini jednobrodna crkva sv. Marije Magdalene. Na više okolnih visova utvrđeni su ostatci pretpovijesnih gradinskih naselja Japoda. Jedno takvo naselje nalazilo se na Velikom i Malom Vitlu kod Prozora, gdje se locira stari Arupium. Na njegovim sjeveroistočnim obroncima od kraja 1. st. prije Krista razvija se istoimeni antički grad.
Ptolomej na svojim kartama spominje od japodskih naselja Arupij, Ardocij i Ausankalij. Velebit je zabilježen kao Mons Bebii, a Plješivica kao Albius ili Albanus mons. [121]
6-9. god.- No nije bilo mira u Lici pod rimskom upravom. Japodi su se konstantno pokušavali osloboditi rimske uprave koja je za njih bila nesnosna. Veliki porezi i stalna vojačenja bili su, do tada potpuno slobodnom japodskom narodu, nepodnošljivi. Stalni sukobi rezultirali su velikim japodskim ustankom 6.-9. godine poslije Krista koji nije uspio, japodska plemena tada su potpuno pokorena i polako nestaje njihova etnička prepoznatljivost.
Lika je pripala pokrajini Dalmaciji. Ovim pokrajinama su Rimljani vladali stoljećima, uveli su svoje uredbe, običaje, zakone,vjeru i službeni, latinski, jezik. Stara su se japodska plemena latinizirala i zaboravila svoje plemenske običaje i porijeklo. Sustavnom gradnjom guste mreže puteva Rimljani su širili romanizaciju.
1. i 2. st.- Iz toga doba kraj Žute Lokve pronađeni su antički ostaci odmorišta za ljude i konje [35]
     Karta rimskih cesta na našim prostorima
     Rimljani na našim prostorima 3-5 st.

Rimski nazivi nekih današnjih mjesta su: Ankus - Široka Kula, Ausancallio – Medak (Počitelj), Arupium – Vitalj kod Prozora kraj Otočca, Avendo – Brlog (Kompolje), Epidotium – Kvarte, Lopsica - Sveti Juraj, Senia - Senj, Monetium - Staro Brinje, Metullum – Čakovac kod Josipdola, Tesleum – Kosinj, Vegium - Karlobag. [144]
4. STOLJEĆE - dolazaka Gota, Avara, Slavena i Hrvata na Balkan
374. god. - Divlji narod Huni su prešli Volgu i tada počima gibanje barbarskih naroda. Najprije su Huni savladali germanske Alane koji su živjeli između Volge i Dona. Slaveni su bili između Baltičkog i Crnog mora kojima su vladali Istočni Goti koje su Huni savladali 375. god. uz pomoć Slavena. Uplašili su se Zapadni Goti koji su živjeli između Dnjepra i Dunava i zatražili od rimskog cara Valensa dozvolu da se nastane u današnjoj Bugarskoj što je odobreno 376. god. [288]
378. god. - Zapadni Goti su se pobunili protiv Rimaljana i pobijedili su cara Valensa kod Drinopolja. Iza toga slijedi pustošenje balkanskohg poluotoka od strane Zapadnih Gota, posebno Dalmacije. [288]

5. STOLJEĆE
Modruš je bio rimski grad Marusium, kojega su navodno utemeljili Grci nekoliko stoljeća prije. Zna se da je tuda prolazio još prapovijesni put te da je postojala rimska cesta koja je spajala Senj sa Siskom. Poslije je istom trasom vodila Jozefinska cesta, građena 1774.-1778. i temeljito obnovljena 1834.-1847., a asfaltirana 1982. godine. [201-L]

402. god. - Senjski biskup Laurencije prvi se put spominje u pismu pape Inocenta I. (402.-417.) [369-L]
445. god. - Atila je postao kralj Huna koji su vladali područjem istočno od Rajne i sjeverno od Dunava. [288]
451. god. - Huni pod vodstvom Atile su strahovito poraženi od kralja Zapadnih Gota,Teodorika na katalaunskom polju kojemu su pomagaki Rimljani. Da se osveti Rimljanima, Huni su 452. god. krenuli preko Panoniju na Rim. Na tom pohodu je Panonija razorena. U vojsci Huna bilo je i Slavena. [288]
453. god. - Umro je Atila i to je kraj Hunske države u Europi kada se počimaju povlačiti.
460. god. - U Senju je bila biskupija. Što se s njom događalo kasnije dolaskom Slavena i Hrvata nije poznato. [45]
462. god. - Prema ugovoru između Rimljana i Istočnih Gota, ovi su branili prelaz barbarima preko Dunava za 150 kg zlata godišnje. [288]
04.09.476. god. - Dan 4. rujna 476. tradicionalno se uzima kao dan pada Zapadnog Rimskog Carstva i kraj starog vijeka. Tog je datuma, naime, germanski vojskovođa Flavije Odoakar zbacio maloljetnog rimskog cara Romula Augustula i proglasio se kraljem Italije.
Proces romanizacije stalno se odvijao pod rimskom vlašću. Zato je, nakon više stoljeća toga procesa, teško o ovdašnjem stanovništvu govoriti kao o potomcima Japoda. Ono se tijekom vremena toliko izmijenilo da je realnije nazivati ga novijim i ispravnijim imenom, Romanima. [121]
488. god. - Istični Goti su otišli u Italiju pa je Dunav ostao bez obrane i počimaju masovnije seliti južno od Dunava Slaveni. [288]
493. god. - Istočni Goti pod kraljem Teodorikom su pripojili svojoj državi u Italiji Slavoniju i Dalmaciju, pa tako i Liku. Ovim područjem su vladali do 552. god.
493. god. - Zapisan je prvi veći prodor Slavena preko donjeg Dunava. [288]

6. STOLJEĆE
U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su se doselili u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. stoljeća zajedno s vojnim osvajanjima Avara. [230-L]

Pleme Bužani postojalo je u 6. stoljeću sjeverno od područja koje su naseljavali Bijeli Hrvati (oko Krakowa, u dijelovima Poljske, Češke i Slovačke). To doznajemo putem mape prikazane na izložbi "Karolinzi i Hrvati" održanoj u Splitu godine 2001. Čini se da je ime Bužana izvedeno od imena rijeke Bug u Ukrajini gdje su nekada živjeli. Spominju se u tzv. "Geografu Bawarskom" i kasnije u "Povijesti vremennyh let": "Bužane zane sedoša po Bugu". Poslije su bili prozvani Volinjanima. Ove podatke dugujem prof. dr. Halini Watrobskoj sa Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska. [237-L]
529. god. - Osnovan je Benediktanski red koji je bio i u Senjskoj biskupiji.
536. god. - Car Justinijan porazio je Istočne Gote pa su osvojili cijelu Dalmaciju. Za to vrijeme u slabije branjenu Panoniju dolaze Slaveni, Avari i Hrvati. Rat između Bizanta i Istočnih Gota trajao je 535.-555. god. i završio je pobjedom Bizanta. [288]
Na ovdašnju scenu stupaju u to doba Slaveni koji su u nekoliko slijedećih desetljeća naselili veći dio Balkanskog poluotoka. S njima je na područje Like došlo dosta Avara. Kada su migracije Slavena i Avara bile pri kraju, stigli su do obale Jadrana i Hrvati. Oni su naselili primorske krajeve između Cetine i Zrmanje, a potom su se proširili na više strana. Tom prilikom dio Hrvata naselio je i Liku. [121]
541. god. - Gotski kralj Totila (541.-552.) sklopio je savez sa Hrvatima u borbi protiv cara Justinijana. Prepustio je Hrvatima Panoniju i Dalmaciju.
548. god. - Zabilježen je prodor Hrvata u današnje krajeve 548., 551. i 552. god.
551. god. - Prema dogovoru sa Gotima iz 541. god., Hrvati su zauzeli najveći dio Dalmacije gdje je bio car Justinijan. To je odgovaralo Gotima koji su ratovali u Italiji istp protiv Justinijana. [288]
553. god. - Bizantski car Justinijan poslao je vojsku protiv Hrvata pod vodstvom rođaka Justina i Justinijana ali su bili poraženi. [288]
555. god. - Državu Istočnih Gota je ukinuo bizantski car Justinijan. U tome ratu pojavljuju se prvi puta slavenska plemena kao narod.
566. god. - Langobardi su dozvolom cara Justinijana a zbog saveza u borbi protiv Istočnih Gota, naselili današnju Štajersku, Korušku i donju Austriju. Ratovali su sa Gepidima koji su bili u istočnoj Ugarskoj pa langobardski kralj Alboin pozove u pomoć Avare. Oni su savladali Gepide i nastanili se oko rijeke Tise. [288]
568. god. - Avari su drevni narod koji su kao nomadi živili u Zapadnom-Turkestanu i od Turaka biježali prema zapadu. Bili su ozloglašeni i divlji konjanički ratnici koji su sa lukom, sabljom i udarnim kopljem zatorne borbe vodili. Već 562. je Khagan Bajan zauzeo doljnji Dunav i 568. Panoniju kojom su Avari oko 250 godina vladali. Bavili su se stočarstvom i zemljoradnjom. Bajanov najstariji sin prodire prema Dalmaciji i Carigrada.
569. god. - Avarski kagan opsjeda Sirmium kojeg su držali Bizantinci. Kagan Bajan je tražio da mu Justinijan II preda Sirmium. Avari prelaze Savu i provaljuju u Dalmaciju. [288]
579. god. - Avari su sklopili s Bizantom savez u borbo protiv Južnih Slavena. 579. god. kagan Bajan se sprema za rat protiv Hrvata u Dlamaciji. [288]
581. god. - Avari su konačno zauzeli Sirmium i imali otvoreni put za osvajanje zapadnih teritorija. Ubrzo su Hrvati i Srbi priznali Avare za svoje gospodare.[288]
584. god. - Počima dva desetljeća gotovo neprekidna avarsko-slavenska borbe protiv Bizanta, koja se završava u početku VII. st. slavenskim osvajanjem gotovo cijelog Balkana. Slaveni su vjerovatno na Balkan došli s Avarima koji su u to vrijeme bili jaka vojska.
597. god. - Avari su poharali gotovo cijelu Dalmaciju.
598. god. - Prestao je Avarsko-bizantski savez u borbi protiv Slavena pa su Avari počimaju rat protiv Bizanta. U Dalmaciji su u gradovima stanovali Rimljani. Avari su provalili u Dalmaciju i razorili oko 40 gradova. Rimski vojvoda Gunduis nije se usudio suprostavili Avarima. [288]

7. STOLJEĆE
Prema mišljenju utemeljenom na vijestima cara Konstantina VII. Porfirogeneta (945–959) – pristigli su Hrvati tijekom druge četvrtine 7. st. Njihov se trag na području Like, kako smatra dio povjesničara i jezikoslovaca, sačuvao u pojedinim toponimima i etnonimima čije se podrijetlo dovodi u vezu s imenima dvoje od sedmero braće i sestara – Kosenca i Buge – koji su, prema predaji, predvodili seobu. Ime sela Kaseg (iz kojeg je izrastao današnji Gospić) nastalo je prema Kosencu. iz Bugina imena izvodi ime plemena Bužani. [388-L]
oko 600. god. Kad je car Heraklit oko 600. godine po Kristu doveo Hrvate na ove prostore koji su dotad pripadali Dalmaciji, Otočac je prvi put naseljen Hrvatima. [111]
602. god. - Do ove godine je Bizant ratovao protiv Avara i Slavena. Rat je prestao jer im je zaprijetio perzijski kralj Kosroe II. Njihov rat je trajao do 628. god. a u tom periodu smatra se da je dovršena seoba Hrvata koji sada prodiru u gradove po Dalmaciji u kojima je rimsko stanovništvo. [288]
7. st. -Hrvati na područje Like dolaze u prvoj polovini sedmog stoljeća kao saveznici bizantskoga cara Heraklija (Heraclius), s ciljem da sruše Avare koji su tu živjeli. Postoji predaja koja govori kako je jedan od braće, Lovelos, na području današnjeg Lovinca, utemeljio svoju rodovsku zajednicu koja je po njemu i dobila današnje ime.
Početak pokrštavanja započelo je nedugo nakon doseljavanja - početkom 7. st (610.-641.). Katolička vjera počela se najprije širiti među Hrvatima iz Bizantskih gradova na Jadranu, iz Rima, ali i posredstvom misionara iz franačkih središta, posebice iz Akvileje. Pod utjecajem rimskih starosjedilaca, pa onda pape Ivana IV. Dalmatinca i bizantskog cara Heraklija, koji je doveo svećenike iz Rima, Hrvati su počeli primati kršćanstvo. Proces pokrštavanja trajao je nekoliko stoljeća. [117]
626. god. - Avari (s njima i Slaveni) i perzijski car Kosroe su došli s velikom vojskom pod Carigrad. Bizantski car Heraklije našao je saveznike među Slavenima kojima su vladali Avari, te su Slaveni napustili opsadu Carigrada i vratili se natrag te digli ustanak protiv Avara. Avari nisu ponovo uspjeli pokoriti Slavene pa Slaveni počimaju formirati svoje države. Hrvati su se najprije oslobodili Avara u Dalmaciji i gorskom dijelu Hrvatske. [288]
641. - 688.god. - Vladao je knez Radoslav
640. god. - Smatra se da je zadnje seljenje Slavena bilo nešto prije 640. god, za vrijeme bizantskog cara Heraklija koji je prema nekim izvorima poticao doseljenje Hrvata kako bi protjerali Avare. Podataci o Hrvatima na području Japoda iz 7. i 8. st. su veoma oskudni. Neki povjesničari smatraju da su prviHrvati u Lici bili iz plemena Kesegi.
Avari
Avarska nošnja
Avari
Avarsko carstvo oko 640. god. na našim prostorima
641. god. - U papinskom ljetopisu 641. spominje se prvi dodir Hrvata sa kršćanstvom. Tada je naime papa Ivan IV Dalmatinac poslao među Hrvate biskupa Ivana Ravenjanina što se uzima kao početak procesa pokrštenja. Drugi izvori [288] spominju opata Martina koji je nakon 3 god. boravka u Hrvatskoj doveo u Rim hrvatske maldiće zbog obuke kršćanskoj vjeri što je početak pokrštavanja.
     Prihvačanjem kršćanske vjere, Hrvati su potpisali 680. proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi; da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti.
Car Porfirogenet prepričao je tekst ovog zanimljivog ugovora 678. - 681.
688. god. - Hrvati nisu osnovali jedinstvenu državu nego su plemena živjela odvojeno na čelu s banom. Ban Radoslav u Dalmaciji htio je 688. god. pokoriti susjedna plemena pa je potukao i Arbanase (potomke starih Ilira). Pod vlašću banova nisu Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik s otocima kojim aupravlja Bizant. [288]

8. STOLJEĆE
792. god. - Posavski ban Vojnomir pokorio se silnome franačkom kralju Karlu jer nije znao kako se obraniti. Franci nisu vladali Dalmatinskom Hrvatskom. [288]
796.-799. god. - Franačka vojska je taborovala na Fruškoj gori. Franci i Hrvati osvojili su glavni avarski tabor. [288]
kraj 8 st. - Najstariji nalazi koje pripisujemo starim Hrvatima, a može biti i Avarima, ukrasni su brončani jezičci, tj. sedam primjeraka dijelova konjaničke opreme ratnika. Pronađeni su u kastruma Murule, starohrvatske Stinice kod Jablanca. Datiraju se u vrijeme konca 8. st. [144]
800. god. - Papa Leo III je franačkog cara Karla Velikog okrunio za rimskog cara i zaštitnika svih krščanskih država na zapadu.

9. STOLJEĆE
U devetom stoljeću gotovo da nestaju avarska imena. Smatra se da su još živjeli u 10. stoljeću a onda su ih asimilirali puno brojniji Hrvati i Slaveni.
9. st. - Gacka obuhvaća područje od Raše u Istri, na sjeveru do Plaškog i Modruše, pa do Une i Velebita. [007-LP]
803. god. - Kako je Karlo Veliki zaštitinik svih krščanskih država, svi hrvatski banovi su u Regensgurbu priznali Karla Velikog za vrhunskog vladara. [288]
803. god. - Propast avarske države na našim prostorima. U vrijeme pobune bavarskog vojvode Tasila protiv Franaka (763—787) Bavarci su se povezali s Avarima i poslije konačnog pada Tasila (788. god.) Avari su prodrli u Italiju i u Bavarsku (788.god.). Tim bezuspješnim napadom započeo je dugotrajan rat između Franaka i Avara (791—803.god.), koji je završio uništenjem avarske države. Avari su nestali kao narod i potpuno su ih asimilirali Slaveni.
Gačani
Područje plemena Gačani početkom 9 st.
Pismo
Pismo pape Ivana VIII knezu Branimiru 879. god.
818. god. - Liku u svojem dijelu «O upravljanju Državom» spominje pisac Kostantin Porfirogenet već 818. i 823. godine. Lika se u to doba smatrala amo područje uz rijeku Liku..
U djelu Annales regni Francorum (Anali franačkog kraljevstva) kroničar Einhard bilježi da je Borna, knez Primorske Hrvatske, najprije 818. bio “dux Guduscanorum” (knez Gačana), zatim 819. “dux Dalmatiae” (knez Dalmacije), a tek 821. “dux Dalmatiae atque Liburniae” (knez Dalmacije i Liburnije). [399-L]
818. god. - Zbog slabe naseljenosti Gacke, kralj Ljudevit Pobožni je naselio pleme Guduscanorum iz područja Mlave u Podunavlju. Većina naših povjesničara slaže se da ime Gacke župe (Gutzika, Gadska, Gatska i si.) proističe od spomenutih Guduscana.
818. god. - Margkgrof Kadolah koji je upravljao Furlanijiom u okviru Franačkog carstva, pljačkao je po Posavskoj Hrvatskoj pa je to rezultiralo ustankom bana Ljudevita Posavskog protiv Franaka. [288]
Knez Borna
Knez Borna, vladao 818.-821. god.
818. god. - Spominje se Gacka kao pokrajina za vrijeme rata između Borne (vladao 810.-821.) i Ljudevitog Posavskog (vladao 818.-832.). Borna je sebe nazivao knez (dux ili vođa) Gačana, Dalmacije i Liburnije, što je postao uz pomoć Franaka. Sve su to događanja u vrijeme formiranja hrvatske države. Borna je prvi hrvatski vladar koji je neki veći teritorij stavio pod svoju vlast. Pretpostavlja se da je sjedište kneza Borne bilo u Otočcu ili Prozoru.
818. god. - Izaslanici Ljudevita Posavskog i izaslanici dalamatinskog kneza Borne našli su se 818. pred carem Ludovikom, a Ljudevitovi poslanici pobunili su se protiv okrutnih postupaka furlanskog vojvode Kadolaha.
819. god. -Nakon što carska vlast nije ništa poduzela kako bi zaustavila nasilje vojvode Kadolaha, Ljudevit 819. godine podiže ustanak. Traži i saveznike – pridružili su mu se Kranjci, Karantanci i Timočani, a Borna je odbio ponudu, vjerojatno procijenivši da iz pristupanja pobunjeničkom savezu ne bi imao koristi. [200-L]
819. god. - Do bitke između Borne i Ljudevita Posavskog došlo je na Kupi. Pobjedu su odlučili Gačani koji su za vrijeme bitke prešli na stranu Ljudevita Posavskog. Ljudevita je napustio njegov tast Dragomuž. Borna se jedva spasio i povukao prema Dalmaciji. [288]
819. god. - Knez Borna je već "dux Dalmatie". Središte je premješteno izvan Like u Dalmacije.
oko 820 god. - Hrvati se pokrštavaju za vrijeme kneza Borne. Pokrštavaju ih franački misionari.
820. god. - Guduskani su poslali svoje poslanike franačkom caru Ludoviku. U to doba Guduskani se spominju kao narod. [35]
Guduščani se spominju samo u dva franačka izvora i njihov knez Borna. Ustvari ni danas nije sa sigurnošću poznato gdje su i na koliko velikom teritoriju živjeli Guduskani.
821. god. - Borna se spominje kao knez Dalmacije i Liburnije. Kneza Bornu bi mogli smatrati osnivačem Hrvatske države koji je zavladao područjem od Raše do Cetine.
821. god. - Borna je umro i zamjenio ga je sinovac Vladislav i vladao je do 835. god. On je kao vladar po želji hrvarskog naroda potvrđen u Aachenu od franačkog cara Ludovika.
823. god. - Ljedevit Posavski je potražio utočište kod Ljudemisla, ujaka kneza Borne. Ljudemisl ga je dao ubiti.
04.03.852. god. - Bijaći se zajednički nazivaju brežuljci u sjeverozapadnom dijelu kaštelanskog polja, a bili su kraljevsko dobro. U njima je stolovao knez Trpimir, a prvi se put spominju u Trpimirovoj darovnici iz 852. kao «Byaći». Bijaći su osobito značajni zato što je upravo tu izdana Trpimirova darovnica /splitskom nadbiskupu/ 04. ožujka 852. godine. Ona predstavlja najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara u kojoj se Trpimir naziva „Milošću Božjom knez Hrvata“. To je ujedno i prvi spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima.
sredina 9. st. - Istočno od Pazarišta (Tržića), negdje oko vela Mandinac, čija voda tu utječe u Otešicu, nalazila se predromanička crkva sv. Magdalene. Otuda potječu dva vrijedna ulomka starohrvatskog pletera datirana u sredinu 9. st., a to je doba pokrštenja "poganih" Hrvata u Lici i Podgorju. [144]
862. god. - Franački ljetopisi spominju da su Mađari na istočnim granicama carstva.
873. god. - Papa Ivan VIII. iz 873. godine piše pismo knezu Domagoju. Tuži mu se kako su vjerolomni Grci oteli rimskoj Crkvi Bugarsku.
07.06.879. god. - Na prijestolje je došao knez Branimir (879-o.892), koji je odmah zajedno s ninskim biskupom Teodozijem poslao pismo papi Ivanu VIII., u kojem su mu obojica, u svoje i u ime hrvatskog naroda, izrazili odanost i povratak apostolskom prijestolju sv. Petra. Pismo je veoma razveselilo papu, čije je pismo-odgovor na našu veliku sreću ostalo sačuvano. U pismu iz god. 879. papa Ivan VIII. piše kako je na blagdan Uzašašca Gospodnjega priznao prvi puta nezavisnost hrvatske države.

Borna
Područje kneza Borne početkom 9 st.
Mač
Starohrvatski mač pronađen kraj Prozora a upotrebljavao se od 8-10 st.
     Ban je naslov visokog državnog dostojanstvenika koji susrećemo kod Hrvata od početka naše poznate povijesti. U početku, ban je kraljev upravitelj područja Like, Gatske i Krbave, a kasnije najviši državni dužnosnik nakon kralja i, ponekad, njegov suvladar i prijestolonasljednik.Titula ban potječe od avarske riječi bajan koja označava kana.

10. STOLJEĆE
925. god. - Papa Ivan X. nazivlje (925.) Hrvate "osobiti sinovi sv. rimske Crkve", a u listu što ga je poslao kralju Tomislavu, glavarima, svećenicima i narodu hrvatskom isti papa kaže:
"Nema sumnje da hrvatsko kraljevstvo spada među prvijence apostolske i sveopće Crkve." Iz toga se također vidi da je sam sveti Otac Papa priznao Tomislava hrvatskim kraljem koji je prvi ujedinio panonsku i dalmatinsku Hrvatsku.
925. god. - Mutilić selo pod općinskom upravom Udbine, nalazi se u podnožju Udbine na cesti Udbina - Gračac. Mutilić je povijesno najstarije naselje koje datira iz 925. godine. Iz Mutilića tijekom vremena nastala su nova naselja poput Ondića i Krčane.
Banovine
Kneževine Slavonija i Hrvatska te Banska Hrvatska (Lika, Krbava i Gacka) početkom 10 st. za vrijeme kralja Tomislava

950. god. - Srednjovjekovnu Krbavu (Corbavia) prvi puta spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet oko 950. god. [237-L] U svom spisu “De ad-ministrando imperio” (“O upravljanju carstvom”) u 30. poglavlju navodi da u tadašnjoj hrvatskoj državi postoje tri župe kojima ne upravlja župan kao u ostalim dijelovima, nego ban, a te tri župe su Lika, Gacka i Krbava. [219-L]
989. god. - veti Vojtech (Adalbert) posjetio je Hrvatsku godine 989. na povratku iz Rima u svoju rodnu Bijelu Hrvatsku. Tom prigodom zaustavio se u Skradinu i Modrušu. [237-L]
994. god. - U svojoj povjesti Ilirika D. Farlati donosi predaju da je u Modrušu boravio praški biskup i apostol sv.Vojtjeh, vračajući se 994. godine iz Rima u Prag.
950. god. - Prvi spomen Ličke župe u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji je zapisao da je Hrvatska podijeljena na 11 župa: Livno, Cetina, Imotski, Pliva, Psenta (Pset), Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga i Nin. Ban upravlja s Gackom, Krbavom i Likom.
970. god. - Pribina je bio ban Gacke, Krbave i Like u 10. stoljeću. Ugrožen vladavinom kralja Miroslava koji mu je htio ograničiti banska prava, vodi pobunu koja je dovela do svrgavanja kralja, pri čemu je kralj ubijen. Pribina je na tron doveo Mihajla Krešimira II.
10. st. - Car Konstantin u 10. stoljeću tvrdi kako na tom području među Hrvatima živi još dosta Avara i da se na njima vidi da su mongol­skoga podrijetla. U nekoliko slijedećih stoljeća njihove rasne osobine posve su se izgubile, jer su se ženidbenim vezama izmiješali sa svojim susjedima.

11. STOLJEĆE
1020. god. - Kroničar Tomašić smatra da je Brinje osnovano 1020. god. [35]
1040. god. - Ponovo se spominje Senjska biskupija nakon prvog spomena 460. god. [45] 1045. god. - Već u 11. stoljeću, jedna isprava iz 1045. godine spominje Krbavu kao župu koja potpada pod crkvenu vlast splitskoga biskupa.
1054. god. -U drugoj polovici 9. st. dolazi do prijelomnih događaja vezanih za crkvu na našim prostorima. Godine 1054. uslijedio je crkveni raskol kršćanske zajednice koja se podijelila na zapadnu-katoličku sa sjedištem u Rimu, i na istočnu-pravoslavnu sa sjedištem u Carigradu. U početku se naši biskupi dijelom priklanjaju Rimu a dijelom Carigradu. No, kasnije će prevladati katoličanstvo i hrvatski će se narod u cijelosti naći u okrilju katoličke crkve.
1071. god. - Buška župa (Bužani) spominje se prvi put u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1071. godine u kojoj se obznanjuje da župa Lika, Bužani i Bočać spadaju u crkvenu nadležnost Rapske biskupije. Župe toga doba su: Lika, Krbava, Odorje, Hotuča, Bužani, Bočać, Gacka, Brinje, Lapac, Pset, Plas, Modruš, Drežnik i Nebljusi. Plemensko središte Bužana nalazilo se u tvrdom gradu na 654 metara visokoj glavici, čiji se ostaci vide i danas u obliku pravokutnika s temeljima četverouglatih kula. Na zapadnoj strani gradine postojala je crkva. Gradina i spomenuta crkva u Bužimu iz nepoznatih su razloga napušteni koncem 12. stoljeća.
1071. god. - Tako se grad Bočaj ili Kosinjgrad ili Lascho de Kosin, u kome stolovahu knezovi kosinjski spominje ljeta Gospodnjega 1071. u listini kralja hrvatskoga Petra Krešimira IV.
1071. god. - Godine 1071. prvi put se spominje ime naselja Bilaj u kontekstu raspada stare ličke Župe na više upravnih jedinica.
1078. god. - U staroj krbavskoj župi (koja se prostirala na području današnje udbinske i većeg dijela koreničke općine), inače jednoj od tri župe kojima je prema svjedočenju Konstantina Porfirogeneta upravljao hrvatski ban (preostale su lička i gatačka), prvi se župani spominju već 1078. god. a tu čast obavljaju pripadnici roda Gusića od kojih se u 14. st. izdvaja rod Kurjakovića (kasnijih Karlovića), nasljednih knezova krbavskih.
1078. god. - Godine 1078. u pratnji na krunidbi kralja Zvonimira nalazi se krbavski župan Desimir. Na čuvenoj Bašćanskoj ploči iz doba s kraja 11. st. spominje se župan Desimir, izaslanik kralja Zvonimira. [144]
1096. god. - Kada su Križari prolazili gorskim dijelom Hrvatske zapisali su: "... divlji narod u šumovitom i brdovitom kraju s malo obradive zemlje, koji se bavi stočarstvom po prastarim pašnjacima , vičan oružju i pljački, koji živi barbarskim načinom, a govori slavenskim jezikom za razliku od onih u Primorju koji govore latinski."

Grb
Hrvatski grb na crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku.
1100. god.- Na poznatoj Baščanskoj ploči iz 1100. godine, prvi put se spominje ime Otočca, odnosno njegova crkva Sv. Mikute (Nikole) koja je, prema darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, bila u redovničkoj zajednici s crkvom Sv. Lucije u Baškoj na Krku. Spominje se i krbavski župan Desimir. Hrvati su upotrebljavali glagoljicu od 9. st.
kraj 11 st. - Crkva sv. Marije, katedrala Senjske biskupije, izgrađena je krajem 11. i početkom 12. st. kao jednobrodna ranoromanička bazilika. [144]


12. STOLJEĆE
1102. god. - Ličko plemstvo je u većini slučajeva proisticalo iz vremena starohrvatske društvene hijerarhije. Nakon 1102. godine, lički plemići postajali su kraljevskim imenovanjem, a ne prema rodovskom naslijeđu. Kraljevski plemići u Lici dobivali su, slično kao i po ostalim krajevima Hrvatske veća ili manja feudalna imanja. Nekoć, starohrvatski plemići nisu od državnog vladara dobivali zemljišne poklone, već su svoje posjede prenosili na potomke bez suglasnosti kralja. Novijih, feudalnih posjednika u Lici nije bilo mnogo, ali su do 14. stoljeća u svome vlasništvu imali gotovo čitavu ličku zemlju.
Srednjovjekovne isprave od 12. do 14. st. spominju mnoga hrvatska, odnosno lička plemena, kao i područja na kojem su obitavali (Čudomirići, Karinjani-Lapčani, Gusići, Kurjakovići od roda Gusića, Čačkoviči, Poletčići, Mogorovići, Jamometi, Tugomirići, Lačničići, Hreljac-Petričevići, Izačići, Kobasići, Krčelići, Hržići i Batrakovići).
1102. god. - Kao i u drugim dijelovima Hrvatske tako je i u Lici plemstvo proizašlo iz narodnog plemstva i onog feudalnog koje se počelo stvarati nakon 1102. godine kada je Kraljevina Hrvatska stupila u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom. U Kolmanovim darovnicama treba, dakako, tražiti početak postanka hrvatskog plemstva, a nikako u doseljenju Hrvata. U vrijeme narodne dinastije u cijeloj Hrvatskoj gotovo da nije ni bilo plemstva. Ličko praplemstvo nije propalo nego se u početnim fazama feudalizma prilagodilo novonastalim društvenim i političkim prilikama.
1102. god. - Među plemenske oblasti srednjovjekovne Hrvatske, koje su činile najistočnije krajeve koje danas ubrajamo u ličko područje, spadala je i teritorijalno mala Župa Nebljusu. Čini se da Nebljušani nisu bili brojnije hrvatsko pleme. Župsko središte imali su u Nebljusima, manjem naselju s plemenskom gradinom. Nakon 1102. godine, nebljuška gradina postala je kraljevska svojina. Što se dalje ovdje zbivalo, nije poznato.
1102. god. - Hrvatsko plemstvo izabire za svoga kralja Kolomana Arpadovića. Sporazum je poznat kao Pacta conventa. Među hrvatskim plemićima bio je i Pavao Gusić, tada vjerovatno gospodar cijele Gacke.
1102. god. - Do 1102. i u periodu 1102.-1527. u Lovinačkom kraju bili su živjeli samo Hrvati. [028-LP]
1150. god. - Za postojanje Senjska biskupija smatra se 1150-1969. [237-L]
Nekako nakon 1154. osnutkom zadarske metropolije, osnovana je po drugi ili treći put senjska biskupija u čiji su sastav ušle župe grad Senj s kotarom, Vinodol, dio Podgorja, Gacka s Brinjem i Bužane (Bočac). Ako nije biskupija obnovljena 1154. onda je svakako do 1169., kada se u dokumentima spominje biskup Mirej na kojega se papi Aleksandru III. potužio splitski nadbiskup Gerard. [144]
1154. god. - Pojavom Mlečana u Dalmaciji 1154. godine dolazi do okupacije dijela do tada homogenog hrvatskog prostora, zbog čega Mlečani osnivaju svoju zadarsku nadbiskupiju. Venecija nije htjela da na području pod njezinom vlašću jurisdikciju obavlja strani, hrvatski metropolit.
1154. god. - Spominje se da je hrvatsko-ugarski krakj Gejza I oduzeo Krčkoj biskupiji Gatsku i župe Vinodol, Plase, Modruš i Novigrad.
1163. god. - Prvi pisani spomen župe Modruš donosi listina kralja Stjepana III iz 1163. godine, kojom potvrđuje pravo splitskom nadbiskupu na župe Krbavu, Bužane, Plase (Plaški), Vinodol, Modruše i Novigrad. To su ujedno i prva saznanja o organiziranom vjerskom životu na području današnje Like!
Krbavska biskupija
Krbavska biskupija u sklopu Splitske nadbiskupije krajem 12 st.
1166.- god. - U zadarskoj ispravi iz 1166. spominju se neki plemeniti Lapčani kao svjedoci pri određivanju međa. 1169.- god. - Osniva se Senjska biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada Senja.
1185. god . - Splitski nadbiskup Petar Ugar sazvao je sinodu zbog podjele nadležnosti biskupija. Osnovana je nova Krbavska biskupija a središte je postao stari grad Krbava. Udbina je u srednjem vijeku bila utvrđeno središte (castrum) Krbavske županije. U starije vrijeme nazivana je civitas Corbaviae, Krbavski grad, u kojem je stolovao i krbavski biskup (od 1185-1460., kada se zbog turske opasnosti preselio u Modruš). Prvi krbavski biskup Matej dao je na Udbini podići stolnu crkvu sv. Jakoba. Gatska župa pripadala je Senjskoj biskupiji sve do 1461. god.
Unutar splitske nadbiskupije osniva se Krbavska biskupija koja je pokrivala znatan dio današnje južne Like (Krbava), kao i dio današnje Bosne i Primorja. Njezino je područje obuhvaćalo srednjovjekovne župe Krbavu, Bužane, Novigrad (današnje Todorovo u Bosni), Drežnik, Plas (Plaški), Modruš i Vinodol. Ovo stanje održalo se sve do 15. stoljeća.
1185. god. - Od otočke župe se 1185. godine izdvojila župa Drežnik. [121]
1185. god. - Isprava spominje Modruš kao župsko sjedište Krbavske biskupije - što potvrđuje da postoji grad i župska utvrda
1185. god. - Modruš se spominje kao crkvena župa unutar novoosnovane Krbavske biskupije, kojoj još pripadaju župe: Krbava, Plase i Drežnik.
1185. god. - U predtursko doba na području Smiljana bilo je nekoliko crkava. Crkva sv. Marije Magdalene sa gostinjcem sagrađena je 1185. god. Bila je duga 18, a široka 10 m.
Prostor smiljanskog naselja Rastoka i njezina bliža okolica granično je područje nekdašanjih sred- njovjekovnih župa Lika i Bužani. Isto tako na tom su prostoru postojale brojne crkvice. Crkva sv. Marije Magdalene sa gostinjcem. Sagrađena je 1185. Bila je duga 18, a široka 10 m. [145]
1185. god. - Plaški je grad na sjeverozapadnom dijelu Plaškog polja, 27 km južno od Ogulina. God. 1185. spominje se ovdje župa krbavske biskupije.
1185. god. - Prvi spomen neke crkve sv. Jurja na senjskom području nalazimo u poznatoj darovnici kralja Bele III. kada 1185. daruje templarima grad Senj s crkvicom sv. Jurja. [144]
1193. god. - Kao prvi krčki knez spominje se Dujam I. (od oko 1126. do oko 1163.) kao mletački podanik. U suradnji s općinom 1191. god. Krčki kneževi utvrđuju Krk te podižu tvrđavu sa sudnicom i tamnicom. Dujmov treći sin Bartol II. ulazi u službu hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. i prema ispravama iz 1193. za vjernu službu dobiva u nasljedno leno Modrušku županiju. Od tada ona postaje najvažnijim posjedom knezova Krčkih (od sredine 15. st. Frankopani).
Banovine
Područje kneževa Krčkih (kasnije Frankopani) početkom 13 st.
karta

1193. god. - Plaška županija postaje sastavni dio Modruške županije.
Modruš se te godine nalazi u posjedu Krčkih knezova. [144]
1198. god. - Spominje se krbavski župan Slavogost.

1200. god. - Oko godine 1200. Zvonigrad je rezidencija i velebni dvori uglednoga splitskog kneza Višena, koji potječe iz roda plemenitih Šubića, a poznat je kao sljedbenik i zaštitnik bogumila, heretika bosanskih "krstjana. [144]
13. STOLJEĆE
Frankopani grb
Stari grb Frankopana
Frankopani grb
Grb obitelji Frankopan
1204. god. - Raspad Bizantskog carstva. [192]
1209. god. - Prema ispravama kralja Andrije II. iz 1209. i iz 1223. god. Bartol II sa Krka osigurava u nasljedstvo Modruš i Vinodol. Stjepan II. Frankopan 1380. u Primorju i Modrušu, po uzoru na susjedne njemačke velikaše, organizira teritorijalnu vojnu službu
1214. god. - Mongoli i Tatari su opljačkali i zapalili sva sela u Gackom polju. f400-L]

1219. god. - Kralj Andrija II daruje cijelu pokrajinu Gacku viteškom redu Božjaka (Templari). Templari su bili duhovno-viteški red proizašao iz križarskih ratova a Gacku su dobili kao zahvalu za sudjelovanje u križarskom pohodu 1217. Templari su Gacku izgubili 1268. god.
1219. god. - Granice Gacke najpotpunije su zabilježene u darovnici kralja Andrije iz 1219. godine. Župska granica počinjala je tada od potoka Žrnovnice u blizini današnjih Ledenica. Otud se ona povijala prema Vratniku i Bušanima. Od Krasna išla je pored crkve sv. Jurja i Marka u blizini Sinca, a od Jesenica skretala je prema Plasama, gdje je doticala Modrušku župu. Od Plasa je župska međa vodila prema Žrnovnici, gdje je i završavala.
1219. god. - Posjedi Krasna poznati su iz isprave od 1219. godine. Tada su oni pripadali Bušanima. Kasnije su ih stekli Vučinići, a od njih Frankopani.
1219. god. - U Krasnu je bila izgrađena u dotursko doba crkva Sv. Marije, pa se spominje podatak da je postojala godine 1219. Iz iste godine potječe legenda o Majci Božjoj krasnarskoj.
1219. god. - Prvi put se spominje Kuterevo, velebitsko selo nedaleko od Otočca
1220. god. - U Odorjanskoj župi koja se prostorala uz gornji tok Zrmanje, postoje ruševine Zvonigrada koji je pripadao knezu Višanu koji bijaše rođak bribirskog kneza Grgura Šubića. Kasnije je Zvonigrad pripao knezovima Nelipićima.
1221. god. - Spominje se krbavski župan Slovinja. [43]
1241. god. - Gacku pustoše Mongoli (Tatari), Batu-kan sa svojim hordama. Tada je nastradala i Modruška župa kao i južna Hrvatska. Obranili su se samo utvđeni gradovi. Kan Batij sa svojim je hordama provalio preko Kapele kako bi uhvatio ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV.
1241. god. - U Otočcu je u davnim vremenima postojao samostan koji je već 1241. godine nestao i koji se od tada u nomenklaturi spominje samo kao titularni samostan Sv. Nikole iz Gacke. [111]
1242. god. - Provala Tatara.
1244. god. - Mađarski kralj Bela IV. dao je grad Otočac i okolicu (Modruš, Brinje) u leno obitelji Frankopan s otoka Krka zbog njihove korisne službe u borbi protiv Tatara u Ugarskoj 1235. godine. Tamo je 1241., jedan od Frankopana kao hrvatski ban, protjerao Tatare do Grobničkog polja i tamo ih potukao do nogu.
Ti su Frankopani potom sagradili utvrđeni grad Otočac i okružili ga zidinama. Utvrda je postojala sve do 1823., kad je porušena. [111]
29.03.1248. god. - Senjski je biskup Filip (ili Mirej) dozvolom pape Inocenta IV. 29.031248. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji može koristiti glagoljicu i narodni, staroslavenski jezik u liturgiji. To je dalo novi poticaj razvoju ovoga pisma tijekom XIV. i XV. stoljeća, o čemu govore i brojni sačuvani glagoljski natpisi i rukom pisane knjige i dokumenti. Navodno je to papa dozvolio da spriječi širenje patarenstva (bogumila).
1248. god. - Na području Like Mogorovići se prvi put spominju 1248. kada je slavonski ban Stjepan Gut-Keled, istražujući što u Lici pripada kraljevskom posjedu, razgraničavao posjede kraljevskih utvrda od posjeda plemena Mogorovića dok se selo i tvrdi grad Mogorić spominju iznad Jadove, iznad Basarskih kuća. [387-L]
Majka Božja od Krasna
Legenda o Majci Božjoj krasnarskoj potječe iz 1219. god.
1248. god. - Slavonski ban Stjepan Gut-Keld boravio je u Lici s kraljevskim zadatkom razgraničavanja posjeda kraljevskih gradova od onih plemena Mogorovića. Tako je utvrđeno da posjed Tetačić pripada plemiću Porugi i njegovim sinovima (iz plemena Mogorovića).
1251. god. - Vlasništvo nad Modrušem i Vinodolom Frankopanima 1251. god. potvrđuje Bela IV. Poznato je da Vid IV. (1257.-1259.) nosi naslov modruškog i vinodolskog kneza.
26.07.1251. god. - Sklopljen je mir između Nemanje, župana Bužana i Rabljana jer im je Nemanja oteo stoku. Posredovali su krbavski biskup Saracen i ban Stjepan Gut-Keled. Nemanja je morao vratiti stoku i pustiti Rabljane do Jablanca.
05.04.1251. god. - Kralj Bela III izdaje 5. travnja 1251. god. ispravu kojom povjerava Frankopanima čuvanje trgovačke ceste koja je prolazila kroz Modruš te «kroz šumu zvanu Gvozd prema moru».
oko sredine 13. st. - Iznad Korenice nalazi se Mrsinjska gora, a na njezinim su sjevernim padinama, na vrhu strme kamene hridi ostatci Mrsinjgrada, najviše i jedne od najvećih utvrda u Hrvatskoj. Sagrađen je najkasnije tijekom prve polovice XIII. st., a njegovi potonji gospodari bili su knezovi Mrsinjski, jedna od brojnih grana krbavskih knezova Kurjakovića od plemena Gusića. U njihovu je posjedu bio do 1527. godine kada su ga osvojili Osmanlije. [188]
1252. god. - Papa Inocenta IV. dao je dopuštenje za služenje glagoljaške mise 1252. benediktincima u velikome samostanu sv. Nikole pored Omišlja na otoku Krku. [237-L]
26.01.1253. god. - Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV u jednoj ispravi želi proširiti posjed utvrde Počitelja u Ličkoj županiji. Knez Petar, sin Tolimra Ličkog i knez Disislav iz plemena Mogorovića su u zamjenu za zemlju oko Počitelja dobili su posjede na području od Podgorja do sela Podhumca, Brušana i Teplušana.
1256. god. - Do 15. st. Bilaj se spominje još pod ovim imenom 1256. god. u spisima kraljevske župne uprave.
1258. god. -Prema ispravi iz te godine knez Ladislav, sin Jakova Gusića Krbavskog darovao je nenaseljen posjed Gomiljane u županiji Bužane pripadnicima dvaju grana plemena Lapčani. Bili su to braća Bogdan i Stanislav, sinovi Kerlata, te braća Stjepan i Radovan, sinovi Bogdoslava.
1258. god. - Južno od Gospića pod Velebitom oko izvora Počiteljice, svakako prije 1258., na brijegu je izgrađeno neko rodovsko utvrđeno središte ličke župe. [144]
29.01.1263. god. - Prvo spominjanje današnjeg Gospića poznatog kao naselje Kaseg tj. Kasezi 1263. godine u ispravi u kojoj kralj Bela IV. ugovara zamjenu posjeda s ličkim županom Petrom Tolimirovićem (Petar Lički), u kojoj se između ostalih, spominje i naselje Kaseg, a kasnije Kasezi, na lijevoj obali rijeke Like, pored potoka Novčice. U zamjenu za posjede oko utvrde Počitelj, osim naselja Kasezi još je dobio posjede Siče, Grebenar i Bratan.
1263. god. - Prvo spominjanje Počitelja u Lici, naselje na zapadnorn rubu Ličkog poIja 16 km jugoistočno od Gospića. Jugozapadno od sela na brdu su ruševine (Vuksanova gradina) vjerojatno ostaci srednjovjekovnoga grada Počitelja. Spominje se Počitelj kao vlasništvo ličkog kneza Petra iz plemena Mogorovića.
Na brdu jugozapadno od istoimenoga sela udaljenog 15 km jugoistočno od Gospića, nalazi se lokalitet Vuksanova gradina, gdje se u srednjem vijeku nalazila utvrda Počitelj. Prvi se put spominje 1263. godine kada Bela IV. razmjenjuje neke posjede u okolici te utvrde s ličkim županom Petrom iz plemena Mogorovića. Potom se nalazio, među ostalim, u rukama kneza Nelipca (do 1345) i krbavskih knezova Kurjakovića (1393–1527). Za osmanske je uprave bio važna pogranična utvrda, a nakon oslobođenja Like bio je napušten, [188]
14.10.1263. god. - Slavonski ban Roland preporučio je Beli IV da Lapčanima potvrdi slobode pa su ispravom navedenog datuma Stjepan i ostali Lapčani dobili plemićke slobode i plemički status. Bili su to Lapčani iz Gorenjeg Pounja.
1263. god. - Prema ispravi iz 1263. godine, južna granica Bužana slijedila je tok potoka Hotešice. Potom je skretala preko brda sjevernije od Sutpetra, Podslunja i Sičeva. Prema opisu susjedne Gacke iz 1219. godine, sjeverna granica Bužana vodila je pored Krasna i Kutereva do Hrastovca i dalje preko Čovića do Hrašća. Zapadna se granica tijekom vremena mijenjala. Isprva je presjecala greben Velebita do morske obale, pa je i Jablanac spadao pod Bužane. Kasnije je granica pomaknuta, pa je vodila grebenom Velebita. B. Gušić je iznio tezu da su Bužani bili slavensko pleme koje se ovamo naselilo zajedno s Avarima. Prema spomenutom autoru, nakon što su Hrvati svladali Avare, Bužani su kao avarski saveznici bili prinuđeni napustiti najplodnije dijelove Ličkoga polja i povući se u okolna brda.
1263. god. - Srednjevjekovno naselje Grebenar nalazilo se na području između današnjih naselja Ćukovac i Rujnica. Posjed Grebenar spominje se već 1263. god. kada ga kralj daje zajedno sa još tri okolna sela u zamjenu za posjed Počitelj. [389-L]
1269. god. - Bela IV Gacku i Senj oduzima Templarima i daje hercegu Beli. Templari su u zamjenu dobili Dubičku župu na Uni. [35]
1270. god. - Gackom je upravljao od 1270.-1272. g. meštar kraljevskih ubrusara Petar, 1273. g. ban Ponich, 1274. g. kraljevski sudac Nikola i 1275. isti Nikola kao ban. [007-LP]
1275. god. - Pod imenom Krasno selo se spominje prvi put 1275. god. Godine 1275. Kralj Ladislav daruje zemlju Krasno u buškoj župi magistru Petru, županu vukovskom. Tu se dakle izričito kaže da pripada župi Bužane (današnja Pazarišta s Perušićem i Kosinjski kraj). [368-L]
1275. god.God. 1275. bio je dalmatinsko-hrvatski ili primorski ban Nikola podjedno i knez u Senju i zupan u Gackoj. [115]
1288. god. - Navodimo povelju iz godine 1288., pisanu glagoljičkim pismom, čiji autor je Stipan iz Staroga Dubrovnika, glagoljaški biskup iz Modruša u Lici. Stari grad Dubrovnik odnosi zapravo na gradić u Bosni, sjeverno od Sarajeva, koji je nestao nakon pada Bosne pod Turke godine 1463. Taj grad su u srednjoj Bosni osnovali trgovci iz Dubrovnika. [237-L] 1289. god. - Kralj Ladislav Kumanac krčkim knezovima Ivanu i Leonardu dodjeljuje patronat nad krbavskom i senjskom biskupijom, no izričito im je to potvrdio tek 1412. kralj Sigismund.
1289. god. - Ta zima 1289./90 u Lici je bila bez snijega i neobično blaga. Za Božić su djevojke dolazile okićene svježim cvijećem a mladići su se kupali u rijekama. Sredinom siječnja bilo je zrelih jagoda. [35]
1290. god. - Kneževi Krčki su dobili Gacku u posjed. Frankopani, kako su se kasnije nazivali, su podigli mnoge gradove i utvrde, razvili kulturu i pismenost. Gacku su izgubili 1468. god. kada im ju preotima hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin. U Gackoj su Frankopani utvrdili gradove: Otočac, Prozor, Vrhovine, Dabar, Brlog, Sokol i Jelovik i osim što su utvrdili i podigli gradove i utvrde, gradili su crkve, pomagali samostane i uopće razvijali kulturu i pismenost. Njihova su glavna žarišta bila u Otočcu i Brinju, gdje su ostavili najviše traga.
Gradove su utvrdili da ih lakše brane, ako bi opet u onaj kraj provalili kakvi Mongoli. Tako je Otočac postao središtem Gackoga polja. Zato su Frankopani u Otočcu izgradili crkvu blažene djevice Marije, te kapelicu sv. Fabijana i Sebastijana. [400-L]
26.12.1298. god. - Ladislav Gusić dobio je od kralja Bele IV još šest posjeda na Krbavi zbog vjernog služenja. Bili su to posjedi Dramotiša, Poltribarje, Grabošević Plac, Kovačići, Ravljane i Domakofri. Gusići su gospodarili i Krbavom od 1298. do pada Krbave pod Turke. Kurjakovići su feudalni izdanak krbavskog plemena Gusića kojem su se nametnuli kao vođe, a poslije i kao gospodari župe Krbavske.
1298. god. - Povrh sela Kurjaka, južno od Udbine, vide se ostaci starog grada Kurjaka, najstarijeg sjedišta krbavskih knezova Kurjakovića. U latinskim spisima od 1298. do 1304. god. Kurjakovići se nazivaju "Curiacus de Corbavia" i od sredine 13. st. umjesto Gusića nalazimo Kurjakoviće.
1298. god. - Kurjakovići, tj. krbavski knezovi, bočna su grana plemićkog roda Gusića čiji su matični posjedi bili u susjednoj Krbavskoj županiji. Ime su dobili prema knezu Kurjaku koji se prvi put spominje 1298. godine. [158]
1300. god. - U povelji napuljskog kralja Karla II Roberta iz 1300. godlne Otočac se prvi put spominje kao grad. Poveljom je Karlo II darovao Otočac knezu Dujmu II krčkom koji u kasnije poznati kao Frankopani.

14. STOLJEĆE
1302. god. - Prvi puta se spominje Hotučka župa na području današnjeg Gračaca u listini bosanskog bana Mladena Šubića od 04.07.1302. god.
1302. god. - Prvi puta se spominje Gračac
1302. god. - Već godine 1302. zove se knez Dujam II. „comes Vegle Modruxe, Vinodoli atque Segnie", sto bi po lirvatski bilo „knez Krčki, Modruški, Vinodolski i Senjski", a potomci njegovi dodavaju tomu naslovu josi „comes Geczke", naime „knez Gacke". [115]
1314. god. - Knez Dujam II sa sinom Fridrikom III živio je u Otočcu. Podaci o knezu Dujmu II su iz vremena 1279.-1317. god. [007-LP]
1314. god. - Prvo spominjanje Otočca u izvješću Dujma II i Fridrika Frankopana.
20.09.1316. god. - U spisima nalazimo prvi puta explicite ime Otočca kao Castrum Otočac u povelji kralja Karla Roberta knezu Dujmu II kojom potvrđuje vlasništvo nad Gackom i Otočcem. Vlasnici Otočca su tada bili kneževi Krčki. [007-LP]
1320. god. - Fridrih III stanuje u Otočcu. [007-LP]
1321. god. - Od ove godine pa do smrti Fridrih III postao je glava cijele razgranate porodice knezova Krčkih. [007-LP]
Dreznik
Drežnik
1322. god. - U Hrvatskoj se prvi puta spominju Vlasi. To su potomci onih Romana koji stanovahu u Makedoniji, Epiru i Tesaliji. U 15.st. Vlasi u Bosni i Hrvatskoj govore hrvatskim jezikom. [288]
1323. god. - Spominje se grad Drežnik kraj Plitvica u vlasništvu Frankopana. Prije njih vlasnici su bili knezovi Nelipići, knezovi Gisingovi, knezovi Babonići i Subići.
1323. god. - Zabilježen je potres u Vinodolu i Otočcu. [007-LP]
1330. god. - U crkvi Sv. Martina u Senju nalazi se glagoljski natpis iz 1330. god.
1332. god. - Spominje se Juraj Mlatković kao knez počiteljski.
1332. god. - Papinska isprava izričito govoriti o Krbavi kao gradu, i to u ispravama iz 14. st. “populo civitatis et diocesis Corbaviensis”. [390-L]
1333. god. - Potvrđuje se postojanje utvrđenog grada Modruša u ispravi kralja Karla Roberta koji je tada bio u Modrušu gost knezova Krčkih. Kralj Karlo Roberto pisao je pismo splitskom knezu Gradoniku.
1334. god. - Kurjak je selo na Krbavi, 8 km jugozapadno od Udbine. U blizini mjesta su ostaci srednjovjekovnoga grada Kurjaka, za koji se drži da je bio najstarije obitavalište krbavskih knezova. Prvi put spominje se 1334. u vezi s knezom Kurijakom i njegovim sinovima Budislavom, Grgurom i Pavlom.
1334. god. - Jugoistočno od današnjih Vrhovina iznad plodnog polja nalazi se stari srednjovjekovni utvrđeni plemićki grad nazvan Turan, jedan u nizu posjeda plemenitih Gušića-Kurjakovića. Samo utvrđenje čini se da je izgrađeno prije 1334. [144]
1341. god. - U selu Ostrvica sjeveroistočno od Gospića na istoimenom brdu (764 m nm) nalaze se ostaci ovog u srednjem vijeku vrlo značajnog ličkog grada. Grad Ostrovica se spominje već 1341. god. u vrijeme muževne snage Petra, sina Desislavova, najvjerojatnijeg graditelja grada. [389-L]
Na visokim liticama ranosrednjovjekovna utvrda Ostrovica Buška, pravi kastrum u kojem se 1341. spominje crkva sv. Mihajla, poznato svetište u podgradu svete Bogorodice. [144]
1343. god. - Pod imenom Brinje u povijesnim vrelima prvi put izrijekom spominje tek 1343. godine. Tada je zapisano čak dva puta: prvi put 14. ožujka 1343. kao «Brigna», a drugi put 18. lipnja iste godine kao «Bregne». Spominje se da te godine u Brinju stanuje Bartol Frankopan. Navodi se i ime Bartol VIII. [241-L]
1343. god. - Jedna isprava spominje Modruš kao trgovačko središte. U njemu stoluje Dujam III.
1345. god.- Sjedište unske župe bilo je u Srbu i tu je postojao kastrum koji je knez Ivan Nelipić ustupio kralju Ludoviku.
1345. god.- Počitelj je u vlasništvu cetinskog kneza Ivana Nelipića. [389-L]
1348. god. - Tijekom XIV. st. nastaju pavlinski samostani u Hrvatskoj. U Lici su nastali Gvozd kraj Modruša (1348.) i Turan kod Udbine (1364.). [403-L]
1352. god. - Vlaški stočari spominju se u hrvatskim povijesnim ispravama prvi puta 1352. godine. Tada je jedna skupina Vlaha sa Dinare sišla na zadarski trg da nabavi sol za svoje blago. [121]
19.09.1352. god. - U ispravi bana Nikole Banića sa sabora u Kninu spominju se plemeniti muževi knezovi Frankopani, zatim sin Kurjakov iz Krbave i Budislav Ugrinić. [115]
1354. god. - U darovnici kneginje Elizabete iz 1354., spominje se „svećenik Stjepan iz Modruša“
1358. god. - Disislavići su bili potomci kneza Disislava, koji se spominje 1253. godine. Njegov sin Kurjak spominje se 1358. godine kao splitski načelnik, pa je očito ondje i živio. Drugi sin, Petar, spominje se u ispravama od 1322. do 1346. i nosi pridjevak Lički (de Licha). [158]
1359. god. - Ovaj grad zabilježen je 1359. god. u sudskoj ispravi kada se u njemu spominje CVITAK, brat Diminoslavov. [389-L]
1360. god. - U Zadru nalazimo Radovana Modrušanina, pisca glagoljaških knjiga.
1364. god. - Prvi puta se spominje ime Udbina
1368. god. - Misal kneza Novaka Desislavića koji je ostavio zapis: "Let Gospodnjih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga i velikoga, gospodina Loisa, kralja ugrskoga, njega polače vitez, napisah te knjige za svoju dušu." Misal je negdje u Lici pisao knez Novak Disislavić iz Ostrovice i plemena Mogorovića. Napisan je glagoljicom i čuva se danas u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču.
Misal
Misal kneza Novaka Disislavića (1368. god.) iz plemena Mogorovića
Kapela u Brinju
Romanička kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Brinju iz 14. st.
1372. god. - Magistar Novak Disislavić, sin kneza Petra, gospodar je Ostrovice u Lici.
1375. god. - Iz ove godine potječe Borislavićev zbornik. Pisali su godine 1375. Grgur, sin Martina Borislavića iz Modruša, zatim manji dio Stipan supisac, i prvad Mikula na Lindare. [237-L]
1379. god. - U Vatikanskoj knjižnici čuva se Brevijar u dva dijela s dvije signature (Borg. Illir. 5 i Borg. Illir. 6) koji su pisani u Tribihovićima u Lici, kao što saznajemo iz bilježaka u samim kodeksima. Prva je knjiga napisana 1379., a druga je dovršena 1387. Tako nas izvješćuje na 217. list drugoga kodeksa pisar Fabijan koji kaže da je on napisao drugi dio, ali ne i prvi. Pisani su, kaže Fabijan, u vrijeme kneza Anža, gospodara Krka, Gacke i Senja.
1380. god. - Krčki knezovi su osnovali pavlinski samostan sv. Nikole uz cestu Modruš - Brinje
15.06.1385. god. - U Brinju su se sastali poslanici koji su trebali mladoj hrvatskoj i ugarskoj kraljici Mariji dovesti muža orleanskog vojvodu Ludovika. Jedan od poslanika bio je sin Anž Frankopana, Nikola koji je oženio Doru, kćerku Nikole kneza Gorjanskog. Smatra se da je Nikola podigao utvrdu Sokolac u Brinju.
1385. god. Godine 1385. nalazimo u Brinju Đuru kneza Krbavskog od plemena Gušića. [35]
1386. god. - U utvrdu u Počitelju u Lici zatvorili su Hrvati mađarske velikaše koje su zarobili u bitci kod Gorjana. Krčki knez Ivan Frankopan, pristaša kralja Sigismunda, osvojio je Počitelj i oslobodio Mađare.
1387. god. - Glagoljski dvodijelni brevijar Borgiano Illirico 5-6 pisan je u drugoj polovici 14. stoljeća (1387.) u blizini današnjeg Dabra. Brevijar se odnijeli Turaci 1487 a odkupili su ga Ličani skupljenim novcem. [229-L]
01.08.1388. god. - U Brinju postoji samostan augustinaca s crkvom sv. Marije što saznajemo iz pisanog dokumenta od 01.08.1388. god.
1388. god. - Još 1388. spomenuti u Senjskom statutu:" ... kada Morlaci izlaze iz gore i idu prema Gacki, mogu ostati dva dana i isto toliko noći na senjskim pašnjacima, a isto toliko vremena kad se vraćaju u brda." Ovdje su spomenuti hrvatski Vlasi. [192]
1389. god. - Opat opatije sv. Nikole iz Otočca treba platiti splitskom nadbiskupu kaznu jer nije došao na zasjedanje sinode
1390. god. - Spominje se Brinje kao tvrđava. Anž (Ivan) Frankopan iz Modruša osnovao je samostan Sv. Mikule na Gvozdu" ili kako se još naziva pavlinski samostan sv. Nikole. Samostan se nalazi uz sedlo koje dijeli Veliku od Male Kapele.
Frankopani su u Brinju u 14. st. izgradili tvrd grad Jelovik, koji je bio njihovo upravno sjedi{te. Zabilježen je u spomenicima prvi put 1390. godine. Ivan Frankopan zove ga «naš grad» (Datum in nostro castro Jelovici). [35]
1393. god. - Jedan od najstarijih ličkih poznatih dokumenata pisanih kurzivnom glagoljicom potječe iz Like (Lički Počitelj), pisan 15. kolovoza 1393., koju su izdali ...Tomaš i Butko krbavski lički buški i pročaja knezi.
1396. god. - U Lapačkoj župi je bilo pleme Lapčana. 1396. god. spominje se župan od Lapča.
06.02.1397. god. - Prvi puta spominje se Komić u Krbavi kada je kralj Sigismund iz Knina pošao u Komić. Suvremeni naime pisac Paulus de Paulo veli, da je kralj Sigismund 6. veljače 1397. iz Knina pošao u Komić. Tu je već tada bilo sjedište knezova krbavskih. f400-L]

15.STOLJEĆE
Banovine
Grb Hrvatske (Pavao Ritter Vitezović - Zbirka grbova, Beč 1701. god.).
1402. god. - O postanku Berlinskog misala (zove se tako jer se čuva u Berlinu) u misalu piše: "Vime hubrstovo, amen. Ljet Gospodnjih 1402. ja umaleni Bartol, komu je zemlja mati, grob hiža, bogatastvo grisi, pisah sije knjigi dobru mužu, popu Vlku, sinovcu gospodina Vitja, opata koprivskoga, v vrime gospodina i oca v duhovnom gospodina Bonifacija pape Šestoga i v vrime Žigmunta, kralja ugrskoga, i v vrime gospode krbavske Budislavić i Pavlović. I si više rečeni Vlk pop, po svitu i nauci svoga strica, plati te knjigi 16 zlatih, vredno i pravo, kako muž dobr, i više cine počteni dar. Zato prosimo vas, služitelji Hrstovi, molite Boga za onih ki su učinili ko preporučenje v te knjige kim blagom, a, mene za niko omršenje ne klnite prez koga ni, zane ne pisa Duh Sveti na ruka grješniča. Više rečeni Vlk imiše tada ot popovstvi 4 ljeta."
Knjiga je pisana za crkvu sv. Jurja Koprivskog na prekrasnoj rijeci Zrmanji (koja se u to vrijeme zove Kopriva). Bilo bi ga bolje zvati misal Bartola Krbavca. [63]
1403. god. - Knez Nikola Frankopan je grad Ostrovicu zamijenio za grad Ozalj.
1405. god. - Sin kneza Novaka, Petar prodao je 1405. misal kneza Novaka za 45 zlatnika crkvi Svete Jelene i Svetoga Petra u Nugli (Istra).
1407. god. - U Lici je bila tako jaka zima 1407./08. da je kamenje pucalo a neke rijeke su bile zaleđene do dna. [35]
1408. god. - Prvi puta se spominje Sinac u pisanim dokumentima.
1408. god. - Spominje se u zapisu Brinje kao važna postaja na cesti Senj - Vratnik - Modruš.
1411. god. - U sijecnju god. 1411. sastala se oba kneza, Nikola Frankopan i Ivaniš Nelipić u gradu Brinju. Dana 20.01.1411. utanacili medjusobni ugovor prijateljstva, bratimstva i saveza, te prisegom jedno i drugo svecano potvrdili. [115]
1411. god. - U Smiljanima crkva sv. Marije Magdalene i gostinjac dijelovima svoga posjeda obdaruju knezovi Kurjaković.
1411. god. - Smatra se da je Nikola IV Frankopan sagradio je tvrđavu Sokolac u Brinju koja se spominje prvi puta 1411. god. Nikola je iste godine svoga najstarijeg sina Anža zaručio s Katarinom, kćerkom vojvode Ivana Nelipića.
1411. god. - Blizu Potorjana nalazila se, u kasnom srednjem vijeku, župna crkva sv. Marije. Prema zaštitnici ove crkve, selo oko nje dobilo je ime Marinci. U tom selu osnovan je 1411. godine hospital, tj. putno svratište. U zadužbini ličkih plemića našao je utočište i krbavski biskup prilikom bijega pred Turcima.
1411. god. - U selu Donje Žažično u bivšoj buškoj župi, na vrhu Gračini postojao je pavlinski samostan i crkva sv. Marije. Smatra se da je današnje Donje Pazarište upravo na mjestu sela Donje Žažično.
1411. god. - Čini se, da je upravo Nikola Frankopan podigao tvrđu iznad varoši brinjske. Ta se tvrđa zove »Sokol« ili »Sokolac«, a prvi put se spominje g. 1411. U tvrđi je sagrađena kapela, koja se do danas prilično sačuvala. [400-L]
1412. god.- U Brinju je nekoliko dana 1412. godine boravio kralj Sigismund kao gost Nikole Frankopana.
29.11.1412. god.- Kralj Sigismund je u Brinju izdao je listinu kojom knezu Ivanu Nelipiću dozvoljava slobodno raspolaganje svojim gradovima među kojima se spominje i Zvonigrad u dolini Zrmanje.
1412. god. - Kralj Ladislav Kumanac 1289. godine krčkim knezovima Ivanu i Leonardu dodjeljuje patronat nad krbavskom i senjskom biskupijom, no izričito im je to potvrdio tek 1412. god. kralj Sigismund.
1416. god. - Rođen je Anž Frankopan, što će reći Angelo i Ivan, Frankopan, bio je osmi po redu zabilježeni knez Ivan, koji je prozvan Anžom. Rođen je u nezabilježenu mjestu od majke Jelže i oca Bartola IX. Frankopana (1416 - 1461). Bio je jedan od brojnih unuka Nikole - Mikule IV., moćnoga kneza i hrvatskog bana. Umro je 1461. god. Posebno je značajan za povijest Brinja.
1422. god. - Nikola IV. krčki se u ispravi iz 1422. proziva Frankopan. Papa Martin V potvrđuje mu tobožnje rimsko podrijetlo Frangipana i dodjeljuje novi grb: dva zlatna lava koja se propinju jedan prema drugome i lome komad kruha.
Hrvatski konjanik
Hrvatski laki konjanik, 15. i 16. st.
1424. god. - Knezovi Krčki su u Brinju ugostili danskog kralja Ericha VII.
1426. god. - Nikola Frankopan postao je ban Hrvatske i Dalmacije a imenovao ga je kralj Sigismund i bio je ban do svoje smrti, 26. lipnja 1432. [400-L]
26.06.1432. god. - Umro je ban Hrvatske i Dalmacije, Nikola Frankopan.
1432. god. - Jednu povelju izdali su krbavski knezovi Karlo i Tomo (sinovi kneza Pavla) i Franjo (sin Butka) u selu Podgrađu kraj Počitelja.
1433. god. - Vlasi su registrirani oko rijeka Une, Krke i Cetine (od Bihaća do Klisa) još početkom 14. st. Prvi put se među ličkim Hrvatima spominju 1433, dakle još u predturskom vremenu. Oni nisu Rašani (Rasciani) niti potječu iz Raške, nego iz zapadne Bosne, odakle su preko Pounja tijekom 14. st. migrirali u Liku ostavivši na Uni znak svoje etničke pripadnosti u imenu grada Srba. [121]
1435. god. - Ova godina se smatra kao početak organiziranja Vojne krajine kada je hrvatsko-ugarski kralj Sigismund pojačao pbranu hrvatski graničnih gradova zbog učestalih turskih provala. [35
18.03.1436. god. - U ispravi kojom dne 18. III 1436.godine ban Hrvatski Anž Frankopan u Klisu potvrđuje Vlasima njihova stara prava i zakone, gdje kaže: “i da ni nad njima ni jedan Hrvatin vojvoda”, a opet malo dalje: “i Srbin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah nad Srbina.” Ovdje se jasno izriče razlika između seljačkog elementa Hrvata i Srbina i Vlaških pastira nomada”. Iza imena hrvatski Vlasi kriju se ustvari Bunjevci.
1437. god. - Prvi puta se za utvrđeni grad Modruš spominje ime Tržan u ispravi koju potvrđuje zagrebački Kaptol, te se razlikuje sjedište feudalnog posjeda od naseljenog i utvrđenog grada Modruša.
Zanimljivo jest da se utvrda (kastrum) nad nekad prostranim i slavnim gradom Modrušom nazivala Tržan ili Tržan-grad (po tradiciji još i Širingrad i Trojangrad), no to se ime prvi put spominje u ispravi bana Marka Takovca 1437. god. [201-L]
1437. god. - Na brdu “Kalaura” (600m nm) pokraj crkve u Ličkom Novom nalazi se ruševina ovog nekad slavnog grada Novi. Od. 1437. diobom Frankopana grad je pripao Dujmu Frankopanu u čijem posjedu ga nalazimo i 1449. god. [389-L]
1439. god. - Spomen naselju Medak nalazimo u ispravi iz 1439. god. kada se u njemu spominje posebna hiža plemena Mogorović (Miklouš Juranić od hiže Metka). Ovaj grad nalazimo i u ispravi iz 1577. god. koja popisuje ličke gradove koje su Turci zaposjeli svojim četama. [389-L]
1440. god. - Berlinski misal je dospio u ruke franjevaca trečoredaca koji su ga renovirali i uvezali te su tada dopisali dvadesetak stranica tekstova potrebnih za njihove posebnosti u bogoslužju.
1442. god. - U Golubiću u blizini grada Bihaća, danas u zapadnoj Bosni nađena je glagoljička ploča na kojoj se među inim spominje i krbavski knez Tomaš Kurjaković i njegova potpora izgradnji utvrda na otočiću Ripac na rijeci Uni. [237-L]
23.07.1443. god. - Žigmund Frankopan traži dozvolu od pape za obnovu benediktanskog samostana u Otočcu kojeg su Turci razorili.
11.10.1444. god. - Iz listine pisane čakavštinom saznajemo da je knez Sigismund Frankopan, gospodar Gacke i Otočca, poveljom iz 1444. godine daruje pavlinskom samostanu sv. Jelene kod Senja jedno zapušteno mlinište u Švici. [229-L]
1445. god. - Opatija sv. Nikole u Otočcu postaje župsko središte.
1446. god. - Godine 1466. knez Sigismund Frankopan izdaje pisanu zapovijed kojom je "...v kloštru svetoga Mikule v Gvozdi modruškom... darovano dva mlina i jednu pilu i jednu stupu na rici svidskoj" (Švici)
1447. god. - Prema ispravi iz 1447. godine spominje kao nebljuškog kneza Tomaša Kurjakovića od roda Gusića. Iste godine nebljuško pleme činila su četiri koljena. Svako od njih imalo je dvadesetak rodova. Sve te obitelji pobjegle su odavde nadolaskom Turaka.
1449. god. - Prodaja knjige crkvi u Drenovcu u Lici. U tekstu piše:" V ime Hristovo amen. Ja pop Blaž plemenem Bobinac v Lici pod gospodinom Anadalom biskupom ninskim stoe u svetago Ivana v Kasezih prodah ta misal crikvi svete dive Marie na Drenovci (u Lici) za 20 ter 7 dukat ...". Ujedno je to prvo spominjanje sela Bobina vas gdje su stanovali plemići Bobinac. Posjede su Bibinci izgubili 1527. god. turskim osvajanjima i odselili su kraj Gornjeg Prozora gdje i danas postoji Bobinčevo selo.
1449. god. - Pisani spomenici 1449. g. spominju da je Bilaj uz Ribnik i Počitelj bio značajno trgovište. Naselje se razvijalo na desnoj obali rijeke Like prije sastavaka s Jadovom.
12.06.1449. god. - Održan je skup obitelji Frankopan na Modrušu, na kojem je Nikola Frankopan podijelio golemo vlastelinstvo na osam dijelova, sedmorici sinova i sinovcu. Tom podjelom je knez Bartol dobio "Trg Brinje sa gradom Sokolom..." kao i grad Jelovik kod Brinja, ali i gradove Sokol, Tržac i Bihać, sva tri u bihaćkom kraju. Njegov sin Stjepan II Frankopan dobio je Modrušku župu.
Prvi puta se spominju Vrhovine u podjeli Frankopana, kojom je knez Sigismund Frankopan dobio Otočac, Prozor, Vrhovine i Dabar. Ujedno je to prvo službeno spominjanje Dabra i Prozora.
Sigismund (Žigmund) Frankopan koji je prije diobe Frankopana najviše je boravio u Otočcu, tamo je izgradio rezidenciju s kaštelom i dvorom.
1449. god. - Spominje se Novigrad, južno od Gospića. Danas je to selo Novi. Latinski se zvao »Novum castrum«. Prvi put se Novigrad spominje godine 1449., kada se podijeliš« knezovi Frankopani. Tada je knez Dujam Frankopan uz Ostrvicu, Slunj i Ledenice dobio također Novigrad u Lici. [400-L]
Pavlinska ploča
Pavlinska natpisna ploča iz 15. stoljeća na crkvi Uznesenja Marijina u Brinju
1449. god. - Kraj Prozora na brdu Prozorina prvi puta se spominje sdnjovjekovna utvrda. Utvrde u Prozoru, Otočcu i Brlogu su zaustavile prodor Turaka pa Gacko polje Turci nisu nikada zauzeli.
Ostatci plemićkoga grada Prozora nalaze se u Gackoj dolini, na vrhu strma brda Prozorine 3 km jugoistočno od Otočca, tik uz današnju autocestu Zagreb–Split. Sagradili su ga Frankopani tijekom prve polovice XV. st., a prvi se put spominje 1449. godine kada ga je kod diobe Frankopana dobio Žigmund zajedno s Otočcem. Ponovno je utvrđena 1619. i za turskih je provala bio jedno od važnijih pograničnih uporišta. Napušten je u XVIII. st [188]
1449. god. - U staroj lapačkoj župi, a pleme Lapčana pripada najstarijim hrvatskim plemenima, glavno je mjesto vjerojatno bilo Donji Lapac gdje je bila četverouglasta utvrda s okruglom kulom u jednom uglu koju je zajedno s obližnjim gradom neobična imena Rmanj dobio 1449. Juraj pri diobi Frankopana.
1449. god. -Već u rimsko doba Donji Lapac je bio naselje. U srednjem je vijeku Donji Lapac bio sijelo stare hrvatske Lapačke župe. God. 1449. pripao je Frankopanima. Stari grad Lapac bio je na izoliranu brijegu Obljaju, koji se diže u Lapačkom polju južno od Donjeg Lapca.
1449. god. - Isprava koja dijeli Zrinsko-Frankopanske posjede govori da utvrđeno naselje Modruš s kastrumom Tržan "dodijeljeno knezu Stjepanu Frankopanu" (pojam Tržan odnosi se na razvijenu tranzitnu trgovinu - trgovanje). Diobom je Donji Lapac pripao Frankopanima.
span id="tekst-crni2">1449. god. - Kada je 1449. godine došlo do podjele frankopanskih imanja, Brinje je pripalo grani Bartolovoj. U to doba se brinjsko područje otcijepilo od Gacke i dalje se javlja kao samostalna hrvatska župa. [121]
1451. god. - Bilaj (Belaj) je naselje 5 km jugoistočno od Gospića. Na stijeni usred sela nalaze se ruševine srednjovjekovnoga grada s visokom peterostranom obrambenom kulom; opasan je jamom izdubenom u kamenu. Banovac (podban) Tomo Tvrtković predaje ga 1451. banu Petru Talovcu.
1451. god. - Podban Tomas zove utvrdu u Bilaju (Belaj ili Bjelaj) 1451. god. svojom, sudeći po tome zidao ju je on ili njegov otac Tvrtko. Po jednom rimskom zapisu tu je nekad postojala prastara utvrda iz rimskog doba.
Plemićki grad Bilaj (prije Belaj), odnosno njegovi skromni ostatci nalaze na stijeni usred istoimenoga sela, položenog 6 km jugoistočno od Gospića. Pretpostavlja se da je sagrađen u prvoj polovici XV. st. premda se u dokumentima prvi put spominje tek 1451. godine, kada ga je Tomo Tvrtković prepustio Petru Talovcu. Poslije je u rukama Ivana Karlovića (1509–1527) i Osmanlija (1527–1689), a potom je bio prepuš- ten zubu vremena, a lokalno ga je stanovništvo koristilo kao kamenolom. [188]
1451. god. - Jedno od većih marijanskih svetišta u srednjovjekovnoj Hrvatskoj bila je svakako i crkva Gospe od čudesa u današnjim Oštarijama (kraj Modruša). Godine 1450. ili 1451. knez Stjepan II. Frankopan, kojem je tadašnji ogulinski i oštarijski kraj pripao, dao je sagraditi veliku crkvu na brežuljku.
Župna crkva sv. Marije u Oštarijama bila je prvotno velika trobrodna gotička građevina koju su podignuli Frankopani 1451. god.
1452. god. - Prema povijesnim izvorima na prostoru Buhova (Hercegovina) u vrijeme oko 1452. god. živjela plemićka obitelj Krmpotića koje je bila u vojno-gospodarskom savezu sa knezovima, humskim velikašima Radivojevićima-Vlatkovićima. Krmpote su raniji naziv za Bunjevce koji će kasnije značajno naseliti Liku.
1452. god. - Gradnja Sokolca u Brinju pripisuje se Bartolu Frankopanu oko 1455. godine. [241-L]
1456. god. - Zabilježeno je kako su krbavski biskupi imali u Modrušu svoj dvor. Tu je biskup Franjo prebivao više nego u staroj Krbavi i prije prijenosa sjedišta u Modruš.
1457. god. - Prestaje postojati Krbavska biskupija a pravi kraj je odlaskom biskupa u Modruš tri godine kasnije. Od tada se biskupija naziva Krbavska ili Modruška.
1458. god. - Umro je Bartol Frankopan i sahranjen u župnoj crkvi sv. Marije u Brinju.
1459. god. - Zanimljivo da je Marijina crkva u Oštarijama (u blizini Modruša) od prvih početaka tj. prvih pisanih vijesti bila na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je ishodio preko krbavskoga biskupa Franje, da tadašnji papa Pio II. svojom bulom 1459. udijeli oštarskom svetištu papinske povlastice.
1460. god. - Biskupi su iz Krbave (Udbine) pred Turcima pobjegli u Modruš gdje je prenešeno i biskupsko sjedište. Pokraj Udbine postojalo je inače ilirsko naselje uz koje je izgrađena rimska utvrda te poslije utvrđeni grad i biskupsko sjedište. Tlocrt je utvrde sačuvan u ratnom arhivu u Beču, a od utvrde su danas sačuvani tek neznatni ostaci.
1460. god. - Pio II. izdaje na molbu Stjepana Frankopana u Sieni 1460. bulu kojom odobrava prijenos biskupskog sjedišta iz Krbave u Modruš a sve ubog turskih napada. Da bi bilo zajamčeno dostojanstvo biskupske stolice, Papa piše da „spomenutom gradu Modrušu dajemo trajan naslov grada...“. Ta je promjena Modrušu donijela slavu i neke graditeljske promjene, ali nije mogla utjecati na njegovu daljnju sudbinu. Prvi modruški biskup je Franjo Modrušanin (Stipković). Modruš je tada najveći grad između Zagreba i Senja. Modruška biskupija zbog turskih provala prestalo postojati 1493. kada je preseljena u Novi Vinodol.
Crkva u Oštarijama
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oštarijama sagrađena sredinom 15. st. Stanje u 17. st.
05.03.1460. god. - Papa je stolnu crkvu Sv. Nikole u Otočcu podigao u rang katedrale Sv. Nikole, a Otočac dobiva naslov "civitas" (grad - što je bio uvjet za biskupsko sjedište). Biskupiju je osnovao Sigismund Frankopan po odobrenju pape Pio II. Biskupija je imala četiri kanonika. Nakon 1534. više se nigdje i ne spominje.
13.10.1460. god. - Imenovan je Blaž Nokolin iz Dubrovnika za biskupa novoosnovane Otočke biskupije. [25]
1461. god. - Prvog modruškog biskupa Franju Modrušanina (Stipković), nasljeđuje poznati humanist, pisac i diplomat Nikola Kotoranin - Modruški.
25.03.1461. god. - Potvrdnica kneza Stjepana II Frankopana kojom se utvrđuje da je Stjepan I darovao samostanu sv. Nikole na Gvozdu jedan dvor u Plasima i jedno selo u Vrhniki (Vrnjika) kod Plaškog.
1461. god. - Kneginja Elizabeta Frankopanka darovala je fratrima iz samostana Sv. Jelene pokraj Senja sjenokošu u Dolcu, a vjerojatno se radi o naselju Butković Dolac nedaleko od Vrataruše.
1461. god. - Naziv mjesta Kosinj prvi se puta spominje. Tako se u latinskoj ispravi od godine 1461. spominje »Lascho de Kosin«, a godine 1484. Ivan Kosinski. Knez Anž (Ivan) Frankopan posudio je godine 1489. od Jurja Kosinjsikoga na 7 godina njegov grad Kosinj. [400-L]
1461. god. - U Otočcu, Žigmund Frankopan je 1461. godine utemeljio biskupiju, što je vidljivo iz Otočke biskupske povelje uz koju je priložen prsten i pečat, a koja je sačuvana u Senju. U navedenoj biskupiji službu biskupa obnašao je Brajković. [111]
1463. god.- Pod zidinama Senja Osmanlije su prvi puta 1463. g., kada pustoše i pljačkaju okolicu. Obrana grada i stanovništva primarna je dužnost vojne, civilne i crkvene vlasti, pa se počinju graditi obrambene tvrđave koje se opremaju topovima većih kalibara i daljeg dometa.
17.05.1463. god. - Martin Frankopan je od najviših crkvenih vlasti zatražio dopuštenje za podizanje franjevačkog samostana na Trsatu i u Brinju što mu dopušta papa Pio II, a sve saznajemo iz pisma od 17. svibnja 1463.
1464. god. - Turci su opustošili posjede Stjepana Frankopana oko Modruša i rastjerali stanovništvo.
22.07.1464. god. - Kralj Matijaš Korvin potvrđuje Dujmu Frankopanu vlasništvo nad Novigradom (danas Novi kraj Gospića).
1465. god. - Umro je knez Sigismund Frankopan ostavivši samu udovicu Jelenu i 2 kćeri: Barbaru i Doricu. Tada je Dabar zaposjeo Sigismundov brat Martin Frankopan.
1465. god. - Sam grad Brinje (a misli se na dvorac) prvi put je spomenuo 1465. godine mladi Ivan Angelo Frankopan (sin Bartolov), koji je stolovao u Brinju i nazivao ga svojim gradom - "In castro nostro Brinje". Unatoč svim preciznim i nepreciznim podacima, ne može se ignorirati ime Sokolac pa ga danas tako podjednako koriste i povjesničari i narod.
22.05.1465. god. -Isprava krbavskog kneza Karla Kurjakovića u kojoj prodaje Hreljcu Petričeviću za 24 dukata selo Bukovići u Lici izdana je u Gračacu i to je prvo spominjanje toga mjesta. Tada se zvao Gradac
1465. god. -Knez Ivan VIII Frankopan naselio na Krku Vlahe.
1465. god. - U ravnici Donjeg Kosinja, na omanjem uzvišenju zvanom Kloštar nalazi se kapela sv. Petra (Sl. 15). Smatra se da se tu nalazio pavlinski samostan sv. Marije, koji se spominje od godine 1465. [155]
Perušić
Tlocrt utvrde Perušić
1466. god.Frankapanima ostala je Gacka s Otočcem do godine 1466., kad im ju oduze kralj Matija Korvin. Odtada upravljahu zupom i gradom kraljevski porkulabi, a onda kapetani. [115]
15.05.1466. god. - Selo Mekinjar se spominje prvi puta. Za vrijeme turske vladavine su Hrvati potjerani a naselili se grčko-istočni Vlasi koji tu žive danas kao Srbi.
1467. god. - Turci su došli do Otočca te rastjerali stanovništvo ali su zaustavljeni od Ličana na rijeci Gackoj.
1468. god. - Najstariji spomen Korenice je u latinski pisanoj listini kojom Grgur, sin pok. Pavla kneza Krbavskog, 28.11.1468. god. posuđuje 100 zlatnih forinti (dukata) od tri hrvatska plemića (braća Pavao, Juraj i Marko, sinovi Vida pl. od Bićina)
1468. god. - Kralj Matija Korvin preotima Frankopanima Gacku koju su držali od 1290. god. i nešto kasnije priključio Senjskoj kapetaniji.
1468. god. - Godine 1468. udarili su Turci na Krbavu i na Liku te prodrli do Senja i opustošili Modrušku županiju negdje u veljači, a u ožujku iste godine paša Ezebeg s vojskom od 20.000 ljudi opet preko Krbave i Like dopire do Senja i ponovo udara na Modruš. [219-L]
1468. god. - Krbavski knez Pavao u svome gradu Komiću je darovao Ivanu Gusiću svoju zemlju u "pokrajini Lici".
1468. god. - Dominik Perušić bio je u službi krbavskog kneza Ivana. Kaštelan u Zvonigradu bio je hrvatski plemić Ivan Benković, službenik krbavskog kneza Karla Kurjakovića.
1468. god. - Srednjovjekovnu utvrda Mrsinj-grad poviše Korenice spominju tek izvori kasnog, razvijenog feudalnog doba kao u jednoj ispravi Grgura, sina pokojnog Pavla. [390-L]
1469. god. - Krbavski knez Karlo, brat Pavla prodao je svoju zemlju plemiću Ivanu Benkoviću.
1469. god. - Opet su Turci provalili u Hrvatsku i došli čak do Ljubljane, a u Lici do Senja. Teško su opustošili Modrušku županiju i prodrli su u gradsko naselje.
1469. god. - Kralj Matijaš Korvin je Frankopanima oduzeo Senj i ustanovio senjsku kapetaniju kojoj je pripojio Otočac, Prozor, Brlog, Senj, Jablanac i Bag (Karlobag). Tako je završilo zlatno doba Senja koje je bilo pod vlašću Frankopana. Osnivanje kapetanije spada u početke buduće Vojne krajine.
1469. god. - Prema prvom popisu stanovništva Bosanskog sandžakata, obavljenog između 26. siječnja 1468. i 12. svibnja. 1469. godine, Buhovo je bilo pusto napušteno selo. Uz Buhovo kao potpuno pusta naselja spominju se i Ledinac, Kočerin, Jare, Mokro, Uzarići, Lipno, te čitava župa Brotnjo. Dakle, Krmpotići su, kao najbrojnije pleme unutar skupine Bunjevaca, pred najezdom Turaka, napustili ovo područje između 1465. i 1467. godine. [391-L]
1469. god. - Grad se spominje prvi put 1469. god. kao “grad na Gornjoj Lici “. Grad se javlja i 1577 god. u popisu gradova koje su Turci zaposjeli, ali ovdje se već zove Ribnik. [389-L]
1470. god. - U okolicu Modruša upala je velika turska vojska od oko 20.000 ljudi i poharala modruško i susjedna vlastelinstva. Stanovništvo se razbježalo. [430-L]
1470. god. - Prvi spomen u Modrušu dominikanskog samostana.
Ostaci katedrale na Udbini
Ostaci katedrale Sv. Jakova iz 12 st., sjedišta Krbavske biskupije.
1472. god. - Turci su doprli do Furlanske što se ponovilo i iduće godine.
1473. god. - Srpska pravoslavna crkva nije imala nikakvog utjecaja u Hrvatskoj pa tako ni u Lici sve do 1743. god. i konfirmacije carice Marije Terezije (1740. - 1780.). Caričina potvrda srpskih privilegija donesena je na molbu tadašnjeg patrijarha Arsenija IV. Jovanovića Šakabente, koji je šest godina ranije (1737.) napustio Peč i prešao u Karlovce. [192]
1474. god. - Nova velika turska provala kada su opustošeni mnogi hrvatski i slavonski gradovi
1474. god. - Slavni modruški biskup i humanist Nikola Modruški tiskao je prvu knjigu - misal, ali ne na materinjem nego na latinskom jeziku.
1475.-1477. god. - Prema turskom popisu sandžaka vilajeta Hercegoviona za godinu 1475.-1477., Krmpote su bile iz sela Buhova pokraj Širokog Briga. Turski popis Hercegovine iz 1475. otkriva da su džematu (katunu) Vukića Krmpotića sa 11 domova ponovo dane natrag njihove stare baštine: Buhovo, Veselivštak , Ledinac i Borajna, što je i bio uvjet da se vrate iz izbjeglištva. Za godinu 1475-1477 doslovce piše: "NAHIJA HUMSKA ZEMLJA (HUM) - DŽEMAT VUKIĆA KRMPOTIĆA Spomenuti: Petrij sin Miomana, Vukas sin Milivoja, Milun sin Mukice, Radoje sin Čučula, Milašin sin Čučula, Vladisav sin Krmpotića, Pava sin Milića, Vučihna sin Stranputića, Petri sin Dobromana, Vukas sin Danče. Domova 11. Mjesta po imenu Ledinac, Veselivštak, Buhovo i Borajna. [391-L]
1476. god.- U Brinju postoji samostanska crkva sv. Marije i red augustinaca. Njima 25.12.1476. god. Ivan (Anža) Frankopan potvrđuje posjede. Postoji i Pavlinski red. U Jezeranama postoji isto crkva sv. Marije i to je prvo spominjanje Jezerana.
1476. god.- Prvi puta se spominje selo Jezerane pod imenom Jezerin. Postoji crkva sv. Marije. [405-L]
Iz 1477. god. - Učestali su turski upadi i pustošenja Like. [35]
1478. god. - Hrvatski plemići su potukli Turke na povratku iz pljački. [35]
1479. god. - Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin 1479. osvaja Brinje i predaje ga na upravu banu Ladislavu Egervariju, odnosno kaštelanu, tj. upravitelju tvrđavnog naselja. Knez Ivan –Anž Frankopan, zakoniti vlasnik grada, bježi i vraća se u Brinje tek 1490. nakon smrti kralja Matijaša Korvina.
1479. god. - Gackom i Senjom upravlja kraljev porkulab, dubrovčanin Maroje Žunjević.
1480 god. -Oko mlađe gradine Bužima (stari Bužim je napušten) razvilo se u dotursko doba veće predgrađe, koje povijesne isprave nazivaju Potzorjan. To je naselje bilo trgovačko središte većega dijela tadašnje Like. Pavičić je mislio da je Potorjan dobio ime zbog svoje lokacije "pod tornjem" bužimske gradine. Zanimljivo je da je i ovo naselje oko 1480. godine bilo napušteno. Nakon spomenute godine počelo je jačati susjedno mjesto Pazarište.
1480. god. - Zima 1480./81. bila je vrlo jaka a rijeke su se zaledile već u listopadu. [35]
1482. god. - U Kosinju su Pavlini, takozvani bijeli fratri, jedini red koji su osnovali Hrvati, imaii Gutenbergov tiskarski stroj. Po odobrenju rimskog dvora, ondje je 1482. tiskana prva crkvena knjiga napisana glagoljicom i na hrvatskome jeziku, te prva knjiga slavenskog juga- "Kosinjski misal".
22.02.1483. god. - Prva knjiga na hrvatskom jeziku i na nacionalnom glagoljskom pismu bio je čuveni „Misal po zakonu rimskog dvora“. Vjerovatno je tiskan u Kosinju. Kao tekstualni predložak korišten je Misal kneza Novaka. Zovemo ga „Prvotisak“, a bio je plod vrhunski opremljene tiskare. Tiskaru su osnovali Frankopani. Podjeljena su mišljena stručnjaka o mjestu štampanja. Neki smatraju da nije štampan u Kosinju. [421-L]
1484. god. - Godine 1484. spominje se i poseban duhovnik ospitalske crkve „Domin Mihovil špitaljski“. Crkvom i hospitalom su upravljali redovnici. Hospital je pružao usluge prenoćivanja putnika, trgovaca, činovnika i sudaca koji su trgovali i sudili u Tržiću, današnjem Pazarištu. [145]
1485. god. - U Lici je bila zima 1485/86 bez snijega i niskih temperatura. U siječnju se kosila trava, procvali su vočnjaci a ptice su savijale gnijezda. [35]
1485. god. - U Vatikanskoj knjižnici čuva se pod signaturom Borg. III. hrvatskoglagoljski brevijar koji ima 407 pergamenskih listova kojima su kasnije dodana još dva papirnata (Dabarski brevijar). Ako pogledate kod opisanih knjiga u ovom kalendaru gdje su knjige pisane, a gdje se upotrebljavaju, vidjet ćete da ih pišu Ličani, u Lici ili u njezinom susjedstvu da bi knjige kasnije odlazile u druge hrvatske glagoljaške krajeve (Istra, Krk, Senj). Lika je postala pravi izvoznik knjiga, što znači da je imala puno vještih pisara. Oni sigurno nisu pisali samo za druge krajeve, ali su se kodeksi sačuvali samo tamo gdje je bilo manje teškoća nego u Lici, koja je bila pogođena međusobnim sukobima feudalaca, a zatim, nakon Krbavske bitke, stalno ugrožena od Turaka, koji su je držali pod svojom vlašću sve do kraja XVII. stoljeća.
1486. god. - Oteo je Frankopanima (Ivanu i Anzu) grad Dabar i cijelu "Gacku zupu" kralj Matija Korvin. Odsada su u Dabru sjedili kraljevi kaštelani.
1486. god. - Modruški urbar iz godine 1486. važan je hrvatski pravni dokument, izvorno pisan glagoljicom, ali sačuvan u dva latinična prijepisa iz 16. i 17. st. U "Urbaru modruškom" iz 1486. spominje se Saborsko uz prikaz još 32 naselja modruške županije.
Postoji pored toga i književno djelo koje je napisao u Otočcu 1486. žakan Broz Kacitić iz Dubovika u Bužanima iz plemena Kolunića, te je i to djelo u nas poznato pod imenom Kolunićev zbornik, Sadržinu mu čine “Knjige sv. Bernarda”. Taj svećenik sastavio je svoj rad u jeziku koji se govorio tada s jedne strane u Bužanima, Lici i Gatskoj, a s druge opet među tadašnjim obrazovanim svijetom na tom području. [54]
Modruški urbar
Spomen ploča povodom 510 godina postojanja Modruškog urbara
1486. god. - Urbari su u hrvatskom srednjovjekovlju uobičajene zbirke pravnih i društvenih normi kojima su uređivani odnosi između feudalaca i kmetova, kao i najrazličitiji oblici tadašnjeg života. Modruški urbar dao je sastaviti 1486. Bernardin Frankopan, a sastavili su ga kneževi službenici Martin Oštreharić i Ivan Klinčić. Pisan je glagoljicom no glagoljski original nije sačuvan.
1486. god. - U urbaru modruškog vlastelinstva iz 1486. god., među ostalim spominju se jedan samostan i dvije crkve u Plaškom
1486. god. - Kolunić iz Doljana piše zbornik o Dabru i okolici što govori o kulturi svećenstva. Iste godine nastao je Dabarski brevijar pisan glagoljicom na 306 pergamenata veličine 33x23,5 cm.
1486. god. - Iz vremena prije Turaka Bunić je spomenut 1486. kao susjed posjedu Nikole Frankopana.
1486. god. - U Knežoj Vasi, nedaleko Otočca, đakon Broz Kacitić iz plemena Kolunića prepisao je po njemu prozvan Kolunićev zbornik (propovijedi kojima su se služili svećenici).
1487. god. - Prvi puta Perušić se spominje 1487.g. Osnivaju ga braća Dominik i Gašpar Perušić, plemićka obitelj koja dolazi iz Dalmatinske Zagore. Po njihovom prezimenu mjesto dobiva ime, a na uzvisini grade obrambenu utvrdu koja u literaturi ima različite nazive - Perušićki stari grad, Gradina, a u narodu najčešće Turska kula ili samo Kula, premda je nastala prije turskog vremena.
1487. god. - Turci su zaplijenili Brevijar u dva dijela, napisan 1379. god. pa su ga dobri muži Okrugljane i Tribihovićane otkupili 1487. god. što je jedan od dirljivih slučajeva iz hrvatskoga srednjega vijeka kada hrvatski puk skuplja i daje svoja dobra da bi mu se vratila njegova knjiga.
1489. god. - Ivan (Anž) Frankopan je iznajmio Kosinj grad pošto mu je kralj Matija Korvin oteo Sokolac u Brinju. U jednoj ispravi u Brinju spominje se samostan Augustinaca.
1489. god. - U Brinju je bio župnik Jakob Malčić, do sada poznati najstariji župnik.
1489. god. - Iznad Donjeg Pazarišta su ruševine pavlinskog samostana i crkve (Kloštar), zadužbina obitelji Draškovića iz 1489.
1489. god. - Od ove godine Senjskoj kapetaniji pripadaju Gacka s Prozorom i Brinjem. Otočac i Gacka bili su velika kapetanija. [007-LP]
1489. god. - Iz jedne isprave doznajemo da je u Korenici 1489. god. bio kaštel (dvorac) knezova krbavskih. Tom darovnicom krbavski knezovi Miklovuš, knez Patar, knez Juraj i knez Mikula daruju mlin Francišku Utiševiću.
Kosinj
Ploča u Kosinju
Kružić
Petar Kružić, senjski kapetan
1490. god. - Knez Ivan–Anž Frankopan, zakoniti vlasnik Brinja iz kojeg je protjeran 1479. god., vraća se u Brinje 1490. nakon smrti kralja Matijaša Korvina.
1490. god. - Petar Kružić prema svemu sudeći, rodio se oko 1490. godine u mjestu Krugu u Nebljuhu, oblasti Lapačke županije, kao izdanak ličkoga plemenitog roda, jamačno pripadnika nižega plemstva. Već 1513. godine stajao je rame uz rame s braniteljima utvrde Klis koja je u to vrijeme postala ključnom pograničnom obrambenom točkom na području istočno od rijeke Krke. Nakon što je otkupljen iz zatočeništva u Bosni, Kružić je 1518. ili 1519. godine imenovan kliškim kapetanom, a 1520. godine stekao je kraljevskom odlukom i čast kliškoga kneza. Potkraj 1521. godine Kružić je imenovan i senjskim kapetanom, a tu je službu obnašao sve do ožujka 1529. godine. Tako je postao jedan od najistaknutijih hrvatskih ratovođa na granici s Osmanlijama.
Bitka podno Klisa, na ušću Jadra, 12. ožujka 1537. završila je potpunim porazom kršćanske vojske. Poginuo je i Petar Kružić, a Osmanlije su mu odrubili glavu. Klis se poslije toga predao, a njegovim padom bilo je izgubljeno i posljednje uporište u Hrvatskoj južno od Velebita. Doskora je čitava južna Hrvatska dospjela pod osmansku vlast.
1490. god. - Osnovan je pavlinski samostan u Zažičnom Donjem, današnjem Pazarištu. Osnovali su ga Draškovići. Turci su ga srušili a na njegovom mjestu je župna crkva. [403-L]
1491. god. - U Kosinju tiskan je Brevijar. Jedini postojeći primjerak se čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka (Marciana) u Veneciji. Kosinj, danas malo selo u Lici, nekada je bilo vrlo poznato i ucrtan o u brojne karte. [421-L]
1491. god. - U kronici Ivana Tomašića spominje se prvi puta Udbina (Udvina), čiji je raniji naziv bio Krbava.
1491. god. - Nakon primirja s Turcima, 1483.-1490. god,. Turci su ponovo navalili na Hrvatsku i Kranjsku predvođeni Hasan-begom. U jesen su se vraćali s plijenom i zarobljenicima. Hrvatska vojska predvođena banom Ladislavom Egervarskim i knezova Frankopana - Ivana Cetinskog i Miholila Slunjskog dočekala ih je u listopadu 1941. god. u teško prohodnom klancu kod Vrpila nedaleko od srednjovjekovnog grada Mrsinja između Koreničkog i Krbavskog polja. Hrvati su porazili 10.000 turskih konjanika i oslobodili oko 18.000 zarobljenih kršćana. Poginulo je 1500 turskih konjanika a isto toliko ih je zarobljeno. Ostali su našli spas bijegom u Bosnu. U bitci su se posebno isticali Ivan Frankopan Cetinski i Mihovil Frankopan Slunjski.
1491. god. - U Senjskoj katedrali nalazi se jedan od najstarijih poznatih hrvatskih grbova, iz godine 1491. Grb je pripadao ličkoj obitelji Perović iz Like, koja se spominje u popratnom latinskom tekstu. [237-L]
1493. god. - Knezovi Anž (stolovao u Brinju) i Bernardin Frankopan odlučiše zauzeti Senj kojieg im je 1469. god, oteo kralj Matija Korvin. Usprotivila im se kraljeva vojska koju su predvodili banovi Ivan Bot de Bajna i Emerik Derenčanin. Frankopani su se povukli u Brinje ali je za njima došla kraljeva vojska i počela opsjedati tvrđavu. Poginuo je ban Ivan Bot. Tada su saznali da su Turci provalili u Hrvatsku pa je došli do pomirbe i dogovora da zajedno brane Hrvatsku od Turaka.
1493. god. - Krajem kolovoza ili prvih dana rujna 1493. godine, Modruš doživljava najteže dane u svojoj povjesti. Modruški purgari i malobrojni feudalni vojnici nisu se uspjeli oduprijeti ogromnoj turskoj vojsci pod vodstvom Jakub-paše, koja se vraćala iz pljačkaškog pohoda na Kranjsku i Štajersku. Turci su osvojili, opljačkali, popalili i porušili Modruš a tvrdi Tržan nisu ni pokušavali zauzeti jer su se čuvali za bitku sa hrvatskom vojskom koja se okupljala na Krbavskom polju. Građani se postupno iseljavaju u Novi Vinodolski. Vjerovatno je tada napušten stari grad Plaški koji su izgradili Frankopani.
1493. god. - 09.09.1493. Odigrala se Krbavska bitka između Turaka i Hrvata, nedaleko od Udbine. Hrvate je predvodio ban Emerik Derenčin a Turke Jakub paša. Hrvati su teško poraženi te je Turcima otvoren put u Hrvatsku. Poginulo je oko 13.000 Hrvata a povijest za lošu vojnu strategiju optužuje bana Derenčina koji je odabrao bitku na otvorenom polju. Knez Ivan Frankopan nije bio za otvoreni boj s uvježbanijom turskom vojskom, nego je htio sa svojom slabijom vojskom Turke napasti u klancima. Ovim porazom dinarski prostor ostao je bez prave obrane i Turcima je bio otvoren put. Poznata su dva zapisa o toj bitci.
1493. god. - Modruški biskup, franjevac Kristofora Dubrovčanina izabran od pape, upravljao je biskupijom do 1499. god. Pred Turcima iz Modruša 1493. bježi u Novi Vinodolski gdje je prenešeno i sjedište biskupije.
1493. god. - Tiskan je Brevijar iz 1493. godine, kojem u kolofonu piše da je tiskan u Kosinju. Potvrdu da je u Kosinju bila tiskara čitamo u izvještaju senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, koji je 1696. bio u službenoj vizitaciji Kosinju. U izvještaju je napisano da je vidio glagoljske brevijare tiskane u Kosinju na ilirskom jeziku.
1494. god. - U Senju je tiskan Senjski misal (Misal po zakonu rimskoga dvora)
1495. god. - Anž Frankopan daruje samostanu sv. Nikole na Gvozdu iznad Modruša tri kmetska selišta u selu Črnici .
1495. god. - Anž Frankopan daruje samostanu sv. Spasa kod Senja selo Mali Prokičci.
1496. god. - Na Modrušu boravi Ivaniš Korvin, kao prosac Bernardinove kćeri Beatrice Frankopanke (dvadesetak dana).
1499. god. - Ivan Frankopan je za stalno preuzeo Kosinj grad od plemića Jurja Kosinjskog pošto mu je kralj Matija Korvin oteo Sokolac u Brinju. U zamjenu je dao predjel Zahumlje u župi Brinje. Zahumlje je činilo četiri sela: Bitoraj, Jesen, Selca i Krakar.

1499. god. - Dabar je naselje na rubu istoimenog polja, 21 km sjeveroistočno od Otočca. Na brijegu Vudčjaku su ostaci tvrđave koju narod zove Sokolić; tlocrtno kvadrat s jednom cilindričnom ugaonom kulom. Prvi se put spominje 1499. kao utvrda Frankopana i ostaje krajiško granično uporište sve do izgona Turaka iz Like. God. 1773. već je "posve razvaljeni grad".
Ogulin
Ogulin 1500. god.
1500. god. - Bernardin Frankopan gradi utvrdu nad liticama ponora rijeke Dobre, oko koje će se vremenom formirati grad Ogulin. Turci nikada nisu poduzeli osvajanje Ogulina.
1500. god. - Od oko 1500. godine Jelačići su vlasnici četverokutne utvrde Bužim nedaleko od Gospića.

16. STOLJEĆE
1501. god . - Biskup u već razorenoj Modruškoj biskupiji postao je Bernardinov sin Ferdinand Frankopan. Upravljao je do 1508. god.
1502. - Nastao je spor između senjskog i otočkog biskupa radi ubiranja desetine. Kralj Vladislav II presudio da Vrhovine s okolicom pripadaju pod Otočku biskupiju.
1503. - U Austrijskoj nacionalnoj biblioteci, pod signaturom Cod. Vindob. Slav. Nr. 78 čuva se glagoljični Petrinićev zbornik iz 1503. O postanku zbornika piše:
Ja mnogo grišni pop Tomas Petrinić, z Banja dvora z Bužan, plemenem Stupić, poćtovanomu redovniku, gospodinu Matiji Gašćaninu, ki tada biše držitel crikve svete Marije v gradu Jelovici i arhiprvad brinjski. I bih plaćen za pismo knjig sih dukate tri, ča im bi cena, i vrh toga mi počteno učini, a ja njemu ispisah... a dopisah je side v Banji dvori na ljet Gospodnjih 1503, miseca dektebra na dan sedmi.
1506. god. - Bilježimo postojanje franjevaca u Brinju
1508. god.- Bilježimo postojanje dominikanaca u Brinju
1508. god. - Modruškog biskupa Ferdinanda Frankopana nasljeđuje Šimun Kožičić Benja (do 1536.). Zbog čestih turskih provala, uz nesigurni Modruš, boravit će više u Zadru i Rijeci. Nakon njega, modruški biskupi više ne borave u Modrušu.
1509. god. - Grad Lukavac (Gradina, Gradac) u Ričicama se spominje u zapisima iz 1509. god. kao tvrdi grad (Kastrum) kneza Ivana Karlovića. Pretpostavlja se da je grad bio upravni centar župe Hotuča. Knez Ivan Karlović, posljednji knez od Kurjakovića bio je i hrvatski ban. U jednom spisu iz 1509. god. nabrojio je svoja 22 grada: Komić, Udbina, Podlapac, Počitelj, Belaj, Lovinac, Barlete, Novigrad, Gradec, Lokavec, Zvonigrad, Obrovac itd.[028-LP] Podlapac je bio grad (utvrđeni dvorac) knezova Krbavskih.
1509. god. - Gračac, Komić, Udbina i Podlapača su u vlasti Ivana Karlovića, 1527. god. sve utvrde su osvojili Turci. Ivan Karlović je posljednji krbavski knez.
1509. god. - Posjedi u Bilaju kao i utvrda mijenja vlasnike da bi se 1509. god. našla u rukama Ivana Karlovića, a Varoš bilajski razvija se nešto sjevernije od utvrde. Središte varoši pokazuje crkvina stare varoške crkve koja je stajala nedaleko današnje. Zapadno od utvrde na Lici od starina nalazio se (brod) most, a izgrađena utvrda uz njega kazuje da je bio i čuvan.
1509. god. - Zvonigrad u Odorjanskoj župi pripadao je krbavskom knezu Ivanu Karloviću
1509. god. - God. 1509. Barlete pripadaju Ivanu Karloviću kao i većina ličkih gradova. [389-L]
1510. god. - Spominje se u Otočcu crkva Sv. Marije Magdalene. Ova crkva prestaje biti župnom tijekom 17. st., kad se pojavljuje crkva sv. Trojice.
1511. god. - Nema više kastruma Modruš, a Tržan se pretvara u fortifikacijsku utvrdu. Sve su je uništilo oko 2000 Turaka. Još su Turci opustošili Ribnik, Ozalj i Dubovac.
1511. god. - Knez Bernardin Frankopan javlja Jurju Brandemburškomu kako su Turci prodrli preko Modruša, pljačkajući sve do kranjskih granica.
Kosinj
Crkva sv Vida u Kosinju
1513. god. - Modruški biskup Šimun Kožičić Benja sudjeluje na V. lateranskom saboru kao „Simon Modrussensis“ i govori o obnovi Katoličke Crkve i nevolji svoje domovine, te o potrebi poduzimanja svetog rata protiv Turaka.
1513. god. - Iz Modruša su Turci u ropstvo odveli 2.000 ljudi. Modruš je razrušen.
1513. god. - Modruš napuštaju Dominikanci.
1514. god. - Upad martoloških četa, na čelu s Muratbegom Tordićem, na područje Like i Krbave. godine. Njegovi Vlasi teško su poharali Liku i poslije toga su iz nje odveli oko tri tisuće zarobljenika. Zbog toga je iste godine, ujesen, iz Krbave, Hotuče i Odorja iselilo u sigurnije krajeve nekoliko stotina hrvatskih porodica.
1515. god. - Turske martološke čete ponovno napadaju Liku. Preko Bužana i Velebita prelaze i na senjsko područje i odasvud u Bosnu odvode brojno hrvatsko roblje. U narednih nekoliko godina takvi upadi u Liku postadoše sve češći.
1515. god. - Papa Leon X poslao je pomoć banu Berislaviću za obranu od Turaka, 2000 dukata, žita, topova i barut.
1515. god. - Zabilježeno je 1515. godine da je brinjski župnik naručio dragocjeni kalež, koji će biskup Kožičić skloniti na sigurnije mjesto, a poslije će ga, zbog njegove velike vrijednosti, ponijeti sobom u Zadar, gdje se i danas čuva.
1517. god. - U zid crkve Sv. Vida u Kosinju su ugrađene tri glagoljske ploče iz ljeta Gospodnjega 1517., a posebno je zanimljiv grb kneza Anža Frankopana naopako postavljen iznad ulaznih vrata.
Grb Bernarda Frankopana
Za ovaj grb u kuli Nehaj u Senju smatra se da je pripadao knezu Bernardu Frankopanu. Pronađen je u okolici Jezerana.
1520. god. - Samostan sv. Nikola na Gvozdu potpuno prestaje djelovati uslijed turskog pustošenja.
10.05.1520. god.- Turci su provalili u Gacko polje ali ih je kod Otočca porazio ban Petar Berislavić.
20.05.1520. god.- Ban Petar Berislavić, koga su nazivali ocem i braniteljem domovine, poginuo u turskoj zasjedi na Vražjoj gori (Plješivici), između Korenice i Bihača na Uni. Njegova odrubljena glava prebačena je u grobnicu u mađarski grad Vesprim.
Te godine, Turci su provalili na Krbavu, a ban Berislavić je sa 300 svojih junaka pohrlio da bi razbio turski odred od 800 vojnika. Akcija je bila uspješna, ali na povratku, 20. svibnja 1520. god. ban je upao u tursku zasjedu kod Vražje Gore (Plješivica) blizu Korenice i - poginuo.
Područje kojega je Petar Berislavić branio od Turaka obuhvaćalo je Srijem, Bosnu i Dalmaciju. Za takav golemi prostor bila je potrebna brojna vojska koju je trebalo smjestiti, hraniti i redovito opskrbljivati. Da bi prikupio tolika sredstva, Berislavić je rasprodao vlastita imanja, posjed vranskog priorata i zemlje svojih rođaka, te uveo izvanredne namete i poreze. Sve su te žrtve i ulaganja urodila plodom, jer je Berislaviću omogućeno da se usprotivi turskoj sili. Osobito je važna bila njegova pobjeda 1513. kod Dubice, te obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca.
Petar Berislavic rodio se u Trogiru negdje oko 1450. godine. Kao mladic je napustio Dalmaciju i postao svecenikom u Ugarskoj.
1521. god. - Turci su osvojili Ostrovicu i Borićevac. Turci su preko Like otišli pljačkati Kranjsku.
A samo 70-tak godina od svoje izgradnje velebno i čudotvorno svetište Blažene Djevice Marije u Oštarijama Ogulinskim, doživjelo je sličnu sudbinu 1521. i 1531. godine. Tih godina turske su čete zapalile i porobile cijelo selo. Zapalile su crkvu od koje su ostali samo vanjski zidovi. Kad je Oštarska crkva 1521. spaljena, kip Majke Božje je prenesen u Trošmariju, mjesto 13. km udaljeno od Ogulina, kod Gojaka, kanio Turci nisu provaljivali. Od tada se Majka Božja štuje i u Trošmariji. Iako je Marijin kip kasnije bio vraćen u Oštarije, štovanje Majke Božje nije prestalo ni u Trošmariji. Tako porušena oštarska crkva stajala je oko 180. godina do kraja 17. stoljeća, kako je to očigledno iz izvješća ing. Pieronija iz 1639. godine o gradovima na granici prema Turcima.
1522. god. - Teško je stradao Kosinj grad ratnim pohodom mostarskog paše
19.11.1522. god. - Govor hrvatskog kneza Bernardina Frankopana pred njemačkim državnim saborom u Nürnbergu 19. studenog 1522. god. gdje izvještava kako Turci pljačkaju njegove posjede i odvode ljude te moli za pomoć koju tada nije dobio.
1522. god. - Hrvatsko žiteljstvo Like bilo je u to doba u velikoj neizvjesnosti - da li da pred Turcima bježi ili da se prepusti svojoj sudbini. Velika većina naroda odlučila se za uzmicanje. Glavni rasap ličkih Hrvata odigrao se između 1522. i 1524. godine.
1522. god. - Ban Karlović je kod Vrhovina potukao Turke. [007-LP]
1522. god. - Glavna seoba naroda pred Turcima iz Gacke i okolice bila je u periodu 1522.-1524. god. 1522. i 1523. god sele u Pokuplje, zatim Senj, zagrebačku župu i posavinu i dalje na sjever. [007-LP]
1524. god. - Udbina je do ostala bez ijednog ranijeg stanovnika koji su pobjegli pred Turcima. Lovinac su zauzeli Turci.
1524. god. - Nakon što su Turci poharali i popalili Liku i Krbavu, knezovi Perušići sele se u Slovačku.
1524. god. - U Nebljuškoj župi selo Kruge se spominje prvi puta. Tu je živjelo staro hrvatsko pleme Nebljusi
1525. god. - Staro hrvatsko stanovništvo je napustilo Kosinj grad uslijed turskog ratnog upada
1525. i 1526. god. - Stanovništvo je napustilo Dabar (i Glibodol) bježeći pred Turcima. Do 1525. godine iz Bočaća su odselili svi ovdašnji Hrvati. Iseljavanje pred Turcima u Gackoj je završeno 1526. god. U Gackoj ostalo je stanovništvo samo u Otočcu i Prozoru, oko 350 kuća i 30 rodova.
1526. i 1527. god. - Početkom upada Turaka u Krbavu i Liku 1526.-1527. Bilaj napušta većina stanovništva i odlazi na sjeverozapadne prostore današnje Hrvatske, a nešto kasnije i ostali. Već u jesen 1527. turska vojska zaposjeda utvrdu, ali je preko zime povremeno napušta. U proljeće 1528. u bilajski varoš doseljavaju porodice stražara većinom između gornje Une i Sane. Nakon Mohačke bitke 1526. god. Lika i Krbava su gotovo bez otpora pale u Turske ruke.
1527. god. - Osman aga Glumac (vjerojatno je bio janjičar) turski zapovjednik Udbine u jednom od svojih pohoda izgubio je bitku od Ličana kod Dabra vjerojatno na Osmaginom polju, a možda i na Milanovici gdje i danas postoje tzv. „zinjini šanci“. Po predaji aga je ranjen umro u šupljem drvetu gdje se sakrio dok je konj skončao na brdu koje se otad zove Konjski, Konjska glava, Sedlo.
Petar Berislavić
Ban Petar Berislavić
01.01.1527. god. - Hrvatsko plemstvo izabire Ferdinanda Habsburškog na Saboru u Cetinu, nedaleko od Slunja, za svog vladara a sve zbog saveza u obrani od Turaka. Nakon ove godine (1527.) ustanovljena je manje više sigurna crta razgraničenja s Turcima,
1527. god. - Turci su osvojili Mrsinj-grad, stari hrvatski biskupski grad kao i cijelo područje Krbave. Tada su ga opustošili i uništili, a ruševine se zadnji put spominju 1773. godine pod nazivom Mersin. Turci su osvojili i Kosinj koji su držali do 1689. god. kada se doseljavaju Vlasi.
29.05.1527. god. - Krsto Frankopan javlja senjskom biskupu Franji Jožefiću da Turci utvrđuju Udbinu, Mrsinj i Komić
1527. god. - Kralj Ferdinand daruje Krasno senjskoj crkvi, u cijem vlasništvu ostaje do turskih osvajanja.
1527. god. - Turci su zauzeli područje oko Lovinca. Hrvatsko stanovništvo bježi pred Turcima i sklanja se na sigurnija područja, dok Turci počinju naseljavati novo stanovništvo - pravoslavne Vlahe među kojima je bilo i Srba iz srednjovjekovne Srbije (tada Raška) koji su imali posebne povlastice. Ivan Karlović je bio tada vlasnik Lovinca.
1527. god. - Turci su zauzeli Perušić i obnovili utvrdu zalaganjem Malkoč-bega. S manjim su ga prekidima (1636.-1641. god) držali do 1689. kada se glavnina muslimanskog stanovništva povlači prema Udbini.
1527. god.- Turci zauzimaju Obrovac, Gračac, Počitelj, Lapac i Udbinu koja se do kraja 15. st. nazivala Krbava. Turci su nakon zauzimanja Udbine (Krbave) između 04.04 i 27.04.1527. god., ponovo utvrdili grad. Turci su zauzeli Korenicu a svo stanovništvo koje je bilo katoličko je pobjeglo. Kasnije su Turci u Korenicu naselili Vlahe. Padom Udbine završava se okupacija Like.
1527.-1531. god. - Po drugi puta banuje krbavski knez Ivan Karlović, koji organizira obranu Hrvatske od turskih napada. Usvojen je hrvatski grb kao simbol hrvatske državnosti.
1527. god. - Između 1527. i 1530. godine Turci su stalno pokušavali pomaknuti granicu okupirane Like prema sjeveru, ali u tom nastojanju nisu više uspijevali. Stali su na crti povučenoj od Krasna na izvor Gacke, zatim na Turjanski i utvrdu Prozor koja se nalazila sjevernije od Korenice. Utvrda Stari Perušić kod Vrhovina im je bila krajnja točka. Na toj crti (Senj, Otočac, Prozor i Brinje) daljni prodor zapriječile su im tvrđave Otočac i Prozor na Gackom polju, zatim Vrhovine i spomenuti Prozor u blizini Korenice. Zbog tih utvrda ostala je tursko-hrvatska granica nepromijenjena sve do izgona Turaka iz Like. Otočac i Gacka su brana zapada od Turaka koji ovaj dio Like nisu nikada osvojili tako da se na ovim prostorima zadržalo i dosta autohtonog stanovništva. Otočku tvrđavu nitko nije nikada osvojio.

1527. god. - Konačno su Turci zauzeli Udbinu pa se ova godina uzima kao kraj turskog osvajanja Like. Utvrdu su obnovili Turci za svoje potrebe.
      Vrijeme turske vladavine spada među najžalosnija razdoblja povijesti Like, Krbave i današnjeg Korduna. Na polju donedavnog cvatućeg života hrvatskog naroda zavladala je pustoš.

1528. god. - Turci su osvojili Bilaj i držali ga do 1689. god.
1528. god. - U proljeće 1528. u Bilajski Varoš doseljavaju porodice stražara većinom između gornje Une i Sane. Narednih godina tursko stanovništvo se bitno uvećalo pa je1530.-1533. Muratbeg Tardić obnavljao utvrdu u Bilaju.
1530. god. - Zemljopisna karta venecijanskog kartografa Matea Pagana je vrlo bogata toponimima. Na toj karti Velebit i područje uz more nosi naziv Morlacha.
1530. god. - Tijekom velikih navala Osmanlija prema Kranjskoj i Štajerskoj krajem 15. i u 16. st. Varoš Brinje je 1530. zapaljeno i opljačkano, izgorjela je crkva i samostan, ali se tvrđava uspjela obraniti i nikada Osmanlije nisu osvojili Brinje, iako je stanovništvo iz okolice Brinja napuštalo svoj rodni kraj i sklanjalo se na sigurnija mjesta. Redovnici su napustili Brinje jer je sve oko tvrđave bilo spaljeno.
1530. god. - Između 1530.-1533. god. Muratbeg Tardić obnavljao utvrdu u Bilaju. Prvih godina često su ga u tome ometale hrvatske čete koje su upadale na ove prostore, tako je usmenom predajom opisana bitka na poljani između utvrde i klise zvanoj megdan. Kasnije je iz roda Murat Tadića postavljen i Dizdar da upravlja samostalnom kapetanijom, a njegova porodica ostala je do raspada i osvajanja Hrvatske krajiške vojske.
1531. god. - general Katzianer javlja da je iz Bosne došlo 700 Turaka sa ženama i djecom te su dotjerali 15.000 komada stoke.
1531. god. - Iz Modruša se javljaju kapetani Petar Čovnić i Grgur Gojmerić s viješću kako su razbili neku tursku četu i oslobodili zarobljene Brinjane.
1533. god. - Malkočbeg, sultanov namjesnik za Bosnu, obnovio je tvrđavu u Perušiću.
1534. god. - Otočka biskupija je pripojena Senjskoj biskupiji (neki izvori navode i 1535. god.)
1535. god. - U Smiljanima Crkvu sv. Marije Magdalene zapalili su Turci 1535. u crkvi su bile nadgrobne ploče. Na pločama su bili glagoljski latinski napisi iz 12., 13. i 14. stoljeća. Te su ploče i ostalo klesano kamenje pri gradnji crkve BD Marije Karmelske upotrijebili novonaseljeni Hrvati Bunjevci poslije oslobađanja Like od Turaka.
1535. god. - Ukinuta je biskupija u Otočcu i pripojena Senjskoj
1537. god. - Ne zna se tko je sagradio utvrdu Brlog koja se prvi puta spominje 1537. god. [400-L]
Uskok
Naoružanje uskoka (Muzej u Senju)
1537. god. - Nakon pljačkanja po Slavoniji, zapodsjedne Husrevbeg Klis, koji se nakon nekoliko mjeseci junačke obrane preda, kada je poginuo njegov kapetan Petar Kružić (12. III.). Padom Klisa izgubila je južna Hrvatska, svoje posljednje uporište. Nakon pada Klisa kliški Uskoci preseliše se u Senj. Tako se uskočko ime proširi na sve vojnike senjske kapetanije, od Rječine do ušca Zrmanje i do Brinja i Otočca. Među Uskocima bila je većina Hrvata, a nešto i bjegunaca iz osmanlijske i mletačke Dalmacije ("venturini) . Na čelu pojedinih odreda stajali su vojvode. Budući da uskoci nisu primali redovitu plaću, bili su prisiljeni pljačkati po turskoj Lici i Dalmaciji. Ispočetka ih Venecija u tom pomaže, ali kada sklopi mir sa sultanom, poče ih proganjati i svugdje ocrnjivati, radi tobožnjeg barbarstva.
01.05.1537. god. - Brinje postaje tvrđava krajiške vojske sa stalnom vojnom posadom od 34 vojnika pod upravom Senjske kapetanije. Kralj Ferdinand je zatražio od Vuka Frankopana da tvrđavu Sokolac u Brinju preda krajiškoj vojsci zbog lakše obrane od Turaka što je ovaj i učinio iduće godine. Poslije 1537. godine vojna uprava Senjske kapetanije više puta je pregrađivala i dograđivala gotičku trokatnu kapelu Sv. Trojstva zbog učestalih osmanlijskih napada tijekom 16. i 17. st., proširila i utvrdila cijeli stari grad.
1538. god. - Poznatije seobe iz DalmatinskeZagore su bile već 1538. godine, kada su Bunjevci iz Obrovca, u oblasti Pozrmanja, pošli prema planini GVOZD (Kapela) u Hrvatskom primorju gdje su ih naselili na posjed Nikole Zrinjskog i Stefana Frankopana Ozaljskog u selima Prilišće i Rosopajnik. [391-L]
1539. god. - Senjani pišu kralju o potrebi obnove otočke tvrđave kao ključne utvrde za obranu od Turaka
1539. god. - U Lici je bila zima 1539/40 bez snijega i niskih temperatura. Za Sveta tri kralja djevojke su nosile svježe ubrane ljubičice. [35]
1540. god. - U Otočcu je kapetan bio Franjo Mudrovčić pa sa ova godina uzima kao osnivanje Otočke kapetanije.
1542. god. - U Brinju je vojni zapovjednik bio Juraj Gusić
1543. god. - Ban Petar Keglević, Juraj Frankopan-Slunjski, Stjepan Blagajski i Nikola Frankopan-Tržački zajedno s braniteljima Otočca u bitci nedaleko od Otočca potukli su tursku vojsku koja se vraćala iz Kranjske s plijenom.
1544. god. - U Ličkim Jesenicima Frankopani su podigli tvrđavu četverokutnog oblika.
1544. god. - Krajiška vojska pokušala je ljeti 1544. godine u silovitom napadu zauzeti tursku Udbinu, ali bez uspjeha. Tom prilikom dio turske Udbine bio je spaljen, a poginulo je i nekoliko stotina balkanskih Vlaha koji su branili ovo tursko uporište.
1544. god. - Doselila je grupa Bunjevaca iz Muškovca kod Obrovca u okolinu rijeke Kupe. [391-L]
1550. god. - Ivan Lenković koji je ranije obnavljao otočku tvrđavu, piše da je Otočac opasan zidinama koje su ponegdje u ruševnom stanju
1550. god. - U Brinju je vojni zapovjednik bio Franjo Mudrovčić
1551. god. - Senjska kapetanija je imala 357 ljudi. Otočka utvrda imala je 38 vojnika a zapovjednik je bio Andrija Tadijolović. Brlog je imao posadu od 4 vojnika, nadstojnik Marko pl. Grič i tri vojnika. Prvi puta popisani su stannovnici Brinja.
1553. god. - U ogulinskoj utvrdi postavljena je austrijska kraljevska vojna posada.
1553. god. - Kada su Turci 1527. god. osvojili Krbavu i Liku, osvojili su i razrušili i Perušić. Utvrdu je 1553. god. obnovio poturica Malkočbeg, sultanov namjesnik u Bosni.
1553. god. - Sustavno je uređena granica i podijeljena na Hrvatsku i Slavonsku. [007-LP]
1555. god. - Kraj obnovljene tvrđave u Perušiću, Malkočbeg naselio je Turke koji su trebali utvrdu braniti. Tako Perušić postaje važna turska obrana turske Like, slično kao Udbina za Krbavu..
1556. god. - Prvi grafički prikaz zidina otočke tvrđave potječu od N. Angielinija
1557. god. - Zagreb se počinje nazivati hrvatskom prijestolnicom.
1557. god. - Nakon pada Klisa uskoci prelaze u Senj, te njihovim dolaskom nastaje Senjska kapetanija koja je obuhvaćala prostor između Rječine, Zrmanje, Brinja i Otočca. Uskoci su napadali područja koja su držali Turci na kpnu i Mlečani na moru. [391-L]
Nehaj
Tlocrt prizemlja kule Nehaj u Senju
1558. god. - Sagrađena je tvrđava Nehaj, danas simbol grada Senja. Zidana je pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina.
1558. god. - U jednoj ispravi spominje se kako je Plaški potuno prazan.
1558. god. - Nakon prve seobe Bunjevaca iz DalmatinskeZagore 1538. godine, iz Obrovca, u oblasti Pozrmanja, došlo je i do druge seobe 1558. god, iz sela Muškovca kod Obrovca. Ovi doseljenici se još ne nazivaju Bunjevci. [391-L]
1559. god. - Htjedoše Turci osvojiti Drežnik, ali ih krajiški podpukovnik Hervart Auersperg među Drežnikom i Bišćem hametom potuče. Sam grad s okolinom pripadao je tada još Nikoli Frankapanu, ali vojnička posada u njemu bijaše carska.
1561. god. - Dabar je pregledalo vojno povjerenenstvo, koje izkazuje, da bi tu tvrđavu trebalo jače utvrditi; naročito bi se morala što prije popraviti vrata, krovovi i kule, u koje bi trebalo staviti stalnu posadu (32 vojnika).
1561. god. - Senjski kapetan Ivan Lenković izvještava 1561. da je Modruš u kraljevskoj vlasti, te da ga kralj čuva s 20 vojnika.
1563. god. - General Ivan Lenković godine proporuča kralju Ferdinandu, neka pojača utvrdu Dabar, u koju neka se postavi barem 6 vojnika.
1563. gdo. - Dolazi u Otočac stručno povjerenstvo Štajerskog zemaljskog sabora koji su napisali izvješće što sve treba izgraditi u funkciji obrane. To je začetak Fortice. Spominje se "Primorska krajina".
1563. god. - Prema popisu Vojne krajine, od 1563. godine u Otočcu je bilo svega 60 vojnika, pa je zatraženo pojačanje za daljnjih 40 puškara. Utvrda Brlog imala je šest vojnika.
1564. god. - Modruška biskupija je pripojena Senjskoj biskupiji. Neki izvori navode 1567. god.
1569. god. - Senjski uskoci pokrenuše vojnu na Perušić, savladaše tursku vojsku od 2800 vojnika, ali utvrdu nisu mogli zauzeti.
1570. god. - Prvi spomen naziva „Bunjevac" nalazimo u turskom popisu od 1570. godine, i to kao ime jednoga kmeta u selu Maroku u Baranji - Marton Bunavacz. Međutim, zbog određenih sumnji u vrijednost izvora, ovo se ipak ne bi moglo uzeti kao siguran spomen etničkog imena Bunjevac, niti kao dokaz za prisustvo grupe naroda s tim imenom u Podunavlju. [391-L]
1572. god. - U Dabru je vojnu posadu činilo 40 njemački sluga (plaćenika), koji su mjesečno dobivali 193 forinti.
1574. god. - Prema nekim izvorima Gospić se kao prometno i trgovačko središte spominje već 1574 godine i to kao "selo Gospojna"
1574. - 1476. god. - Turci su zauzelo područje južno od Slunja što je uzrokovalo veliko iseljavanje stanovništva.
1575. god. - Turci su spalili utvrdu Brlog i grad Gusića na brdu Siminovcu u blizini Brloga, iznad Gusić polja. Iza toga su Gusići odselili u Senj. Gusići su jedno od najstarijih hrvatskih plemićkih rodova,
1576. god. - Prema tadašnjim izvješćima Turci su između 1576. i 1586. godine doveli na ličko područje daljnjih pet tisuća balkanskih Vlaha.
1577. god. - U Dabru su 32 haramije (plaćeni vojnici) koji pripadaju Senjskoj kapetaniji. U Brinju ima 40 haramija.
Boj s Turcima
1577. god. - Novi kralj Maksimilijan povjerio je brigu za Krajinu svome bratu Karlu, koji je vladao u Kranjskoj, Štajerskoj i u Koruskoj. Nadvojvoda Karlo izkazuje 30. kolovoza 1577., da se u gradu Dabru nalaze: 3 topa, koji bacaju Željezne kugle, teške 6 funti; nadalje 4 topa trifuntasa, 6 malenih (starih) topova, 2 željezna mužara, 99 pušaka i 30 centi baruta.
1577. god. - Posada turske Udbine brojila je 300 konjanika i 500 pješaka. Kasnije se taj broj stalno povećavao.
1577. god. - Plaški i Jesenice su utvrde u sastavu novoosnovane Ogulinske kapetanije.
1577. god. - Padaju posljednji dijelovi (osim Bihaca i okolice) područja Hrvatskog Kraljevstva kasnije nazvanog Turska Hrvatska, a danas poznatog pod nazivom Bosanska Krajina.
1577. god. - Između 1577. i 1579. godine granica na području Gacke temeljito je preustrojena. Nekadašnje Primorska krajina postala je tada dio Hrvatske krajine i tom je prilikom razdijeljena u tri satnije, senjsku, otočku i brinjsku.
1577. god. - Turci su osvojili hrvatska sela oko Korane, Ostrožac, Zrinj i Gvozdensko [35]
1577. god. - Jugozapadno od Novakovića, a istočno od Zira bilo je nekada grad Juraševič a dana sje tu selo Vranik. Turci su ga osvojili 1577. [389-L]
1578. god. - Dabar i Jesenica pripadaju Slunjskoj kapetaniji. Odsada su vojnu posadu činili 1 kapetan, 1 "vojvoda" i 20 haramija. Kapetan je dobivao mjesečno 20 forinti, a "vojvoda" i haramije zajedno 177 forinti. S tom su plaćom morali sebe hraniti, oblačiti i obuvati.
1578. god. - Formirana je Primorska krajina u kojoj su Otočac i Brinje stožerne obrambene utvrde za obranu Gacke. Do konačnog izgona Turaka iz Krbave i Like 1689. g. u Gackoj se s njima vodilo nekoliko uspješnih bitaka.
1578. god. - 9.000 naoružanih Hrvata iz Krajine je otišlo u obranu Bihaća jer je izostala obećana kraljevska pomoć. Potukli su nadmoćnije Turke i tako privremeno zaustavili njihovo napredovanje.
22.05.1578. god. -Vrhovni kapetan Hrvatske krajine Ivan Fernberger u bici kod Drežnika potukao je tursku vojsku (oko 2000 vojnika) koji su se vraćali s pljačkaškog pohoda u Kranjskoj.
1578. god. - Turci su opsjedali Bihač i osvojiše Drežnik zajedno sa Steničnjakom i Gvozdanskim, na što nadvojvoda Karlo, tadašnji zapovjednik hrvatske krajine, zajedno s banom nješto vojske sakupi, da oslobodi Bihač od opsade, a ujedno pošalje pukovnika Jeremiju Šluna i konjaničkoga kapetana Jurja Križanića sa 1000 konjania i uskoka na Drežnik, koji isti grad dne 28. kolovoza 1578. natrag oteše, pustivši tursku posadu zdravu kući. U Drežniku je ostala posada od 50 uskoka.
Hrvatska nakon pada Bihaća
Hrvatska nakon pada Bihaća 1592. god.
1579. god. - Turci su osvojili Drežnik, razorili ga da je dugo vremena stojao pust.
1579. god. - U Brinju je bilo 40 plaćenih vojnika (haramija), kapetan i zastavnik.
1579. god. - U Dabru je kapetan, 20 haramija i njihov vojvoda
1579. god. - Ogulince je u borbi protiv Turaka predvodio vojvoda Ivan Turković
1579.god. - Senjska utvrda imala je posadu od 120 vojnika.
1580. god. - Turci su osnovali Lički sandžak sa sjedištem u Kninu a glavna utvrda u Lici bila je Udbina
1581. god. - U Dabru je zapovijedao kapetan Andrija Tadiolović
1582. god. - Krajiški general Andrija Aursperg uzalud je pokušao zauzeti Udbinu.
1584. god. - Krajiške čete iz Karlovca i Senja su razorile Ribnik, sjedište ličkog bega
1585. god. - Turci su opet upali u Liku
1586. god. - U Dabru je zapovjednik Nikola Tadiolović, sin Andrije Tadiolovića
1588.-1652. - Vuk Krsto Frankapan, knez krčki, modruški i tržački, uspješno ratuje s Turcima. On je jedini hrvatski velikaš koji je nosio čast karlovačkog generala (od 1626.), tj. bio zapovjednik cijele Hrvatske i Primorske krajine.
1590. god. - Između 1590. i 1600. godine Brlog je zbog nesigurnosti bio napušten. U to doba na čitavom gackom području postojala su svega dva stalna naselja: Otočac i Prozor.
15.09.1590. god. - U Senju ja zabilježen potres IX stupnja s vrlo teškim posljedicama. Tektonska crta prolazi podvelebitskim kanalom. [35]
1591. god. - Nakon što je jedna skupina turskih martologa provalila u utvrdu Modruš i zarobila sve stražare, te uništila sve što je bilo pogodno za stanovanje, utvrda je ostala potpuno zaboravljena i zapuštena. Više ni straže nisu bile važne. Nije se isplatilo obnavljati i održavati ruševine modruške tvrđave
1592. god. - Pad Bihaća još je više Liku izložio Turskim zulumima
1592. god. - Južno od Plaškoga na brdu nalaze se ruševine srednjovjekovnoga grada Frankopana, koji je napušten 1592. god.
1593. god. - Prestaje sa djelovanjem franjevački samostan u Modrušu. Bitkom kod Siska, konačno je zaustavljeno tursko napredovanje u Hrvatskoj. Od ove bitke Turci su bili su defanzivi.
05.10.1600. god. - Senjski kapetan Danilo Barbo predložio je nadvojvdi Ferdinandu da se radi poštanske veze u Brinju uzdržava jedan konjanik koji će poštu prenositi.

17. STOLJEĆE
1601. god. - Da bi se uveo red i mir u Senju, štajerski nadvojvoda Ferdinand po carevu nalogu pošalje onamo za komesara generala Josipa Rabattu, koji je imao Uskoke raseliti i u grad postaviti njemačku posadu. Rabattu je u tom pomagao senjski biskup Markantonije de Dominis, mletački plaćenik. Budući da je Rabatta radio sve po uputama Venecije, a car nije htio pomoći Uskocima, digoše oni bunu u Senju i ubiše generala, na veliku žalost Republike. Istraga o tom ubojstvu vodila se dosta mlitavo i na koncu se prešlo preko toga.
17.08.1601. god. - Krajiški časnik Gašpar Stipanović izvješčuje iz Otočca grofa Josipa Rabattija o tome kako je dio Vlaha iz Korenice otišao Morlačku, te da i ostali Korfeničani namjeravaju pobjeći iz turske Krbave.
Hrvatska početkom 17. st.
Hrvatska početkom 17. st.
1602.-1620. god. - Zapovjednik Brinja je Gašpar Starešinić [35]
1604. god. - U prvom popisu na području današnjeg grada Gospića ili sasvim blizu njega, nalazi se selo Gospojina u nahiji (kotaru) Novi, a 1604. godine kao naselje Gospić. Temelj današnjeg grada, udaraju dvije turske kule - kula age Senkovića na prijelazu preko rijeke Novčice (danas najstarija kuća u gradu), te kula age Alića, na kojoj se i danas vide ostaci kružnog tlocrta na lokaciji Kulina (poznat kao Rajčić-grad). Predopstavlja se da je svoje novo ime Gospić dobio po Gospi - Majki Božjoj. Smatra se da se ime Gospić koristi od 1604. god. [271-L]
1604. god. - Gospić se prvi put spominje u osmanskome katastarskom popisu za sandžak Krku (Liku) iz 1604. godine. U bilješkama broj 4 i 5, u kojima se govori o čiftlucima koje su držali posadnici tvrđave Novi na čelu s Kejvan-ćehajom te Bekir-agom i Ali-agom, sinovima Inerhanovima, spominje se mezra (porušeno) Gospić 1605. god. - Prva seoba Bunjevaca u Lič, kraj Fužina u Gorskom Kotaru. Doselio se iz okolice Zemunika 49 obotelji poznati kao Krmpote, oko 700 duša. Razlog seljenja je što nisu hteli živjeti pod turskom vlašću. Doseljavanjem na nove prostore Bunjevci su sebe nazivali Hrvatima pa se ime Bunjevci nije ni koristilo. Od Krmpoćana iz prve seobe 1605. god. gotovo da nitko nije ostao u Liču. Ostali su oni iz druge seobe.
1607. god. - Zima 1607/08. bila je duga i teška. Još se 15.05. (za Duhove) moglo klizati po zaleđenim jarcima. [35]
1609. god. - Prva seoba vlaško-pravoslavnog stanovništva u Plaščansku dolinu kada su doselile 33 obitelji iz Ličkog Ribnika. Prije toga je Plaški bio gotovo prazan oko 100 god. Tako je počelo austrijsko naseljavanja Vlaha tiejkom 17. st. kada su naseljena sva sela između Josipdola i Saborskog. To naseljavanje šizmatika je donijelo ogromne nevolje hrvatskom stanovništvu.
1609.god. - U okolicu Brloga doselilo je 150 Vlaha
1609.god. - Dio Bunjevaca doseljenih u Lič, do 1609., osobito Butorci, predvođeni Pericom Butorčićem, napuštaju Lič, oni osnivaju nova naselja između Ledenica, Liča i Kapele. Glavnina Butoraca naselila se pak u području Krmpota gdje mnogi i danas žive. Osnovali su mjesta Krivi Put, Krmpote i Alan.
1610.god. - Pouzdano se zna da je prva veća seoba Bunjevaca u Podunavlje bila oko 1610. godine, kada je iz Ličkog sandžaka u Vojvodinu prebjeglo oko 10.000 duša. Seobu su organizirali Franjevci a sve zbog zuluma bega Memibegovića u Ličkom sandžaku.
1611.god. - Stanovnici obnavljaju frankopansku tvrđavu u Ličkim Jesenicma .
1611. god. - Manja skupina Vlaha doseljava u Brlog. [35]
Novi Novi
1612. god. - Brinjaci su se usprotivili naseljavanju 24 vlaške obitelji, a sve jer je to bilo na štetu domaćeg stanovništva.[35]
1612.god. - Veliki senjski kapetan bio je knez Nikola Frankopan Tržački. Spadali su pod kapetaniju senjsku Otočac, Brinje, Ledenice i Brlog.
1615.god. - Biskup Vicenz Martena navodi da se senjska biskupija sastoji od tri župe: Senj, Brinje i Otočac. Na cijelom tom području živi samo 4.000 stanovnika, 60 svećenika, sedam podđakona i đakona i 20 klerika. Samo trojica od njih znaju nešto latinski. Spominje da zbog opasnosti u Brinju i Otočcu nije bio, i da nedostaje kvalitetnih svećenika i crkvenih objekata.
1615. god. - U izvješću senjsko-modruškog biskupa papi, spominje se da senjska biskupija ima samo tri župe: Senj, Brinje i Otočac. [35]
1617. god. - Konačno posredovanjem Francuske i Španjolske sklopljen je mir (Madridski mir) u Parizu (26. IX.), po kojemu se nadvojvoda Ferdinand obvezao da će Uskoke premjestiti iz Senja u unutrašnjost zemlje, lađe im spaliti i u grad staviti njemačku posadu. I tako su Uskoci premješteni u okolicu Otočca i Žumberka, gdje se s vremenom izgubiše među tamošnjim pučanstvom. Mnogi se prognani uskoci naseljavaju u okolici Brinja obavljajući vojničke službe u tvrđavnom naselju i služeći u stalnoj vojnoj posadi u Brinju. Dio je doselio i u Švicu.
Pop Marko Mesić
Pop Marko Mesić, istaknuti borac za oslobođenje Like od Turaka
Brinje
Tlocrt utvrde Brinje iz 1639. god.
1619. god. - Kada su raseljavani senjski uskoci nakon madridskog mira 1618. , dovedene su u Brinje 83 uskočke obitelji. Većina njih vratila se kasnije natrag u Senj. Dio uskoka je došao u Otočac gdje su obnovili utvrdu Forticu. Osim u Liku, uskoci su naseljeni u okolicu Pazina i na Žumberak. [391-L]
20.12.1619. god. - Turci su sasjekli odjel otočke posade koja se vraćala iz Senja s namirnicama.
1619. god. - Ponovno je utvrđena tvrđava u Prozoru i za turskih je provala predstavljala jedno od važnijih graničnih uporišta. Posadu utvrde činili su kaštelan Andrija Kolaković, stražmeštar Petar Banić i veći broj plačenika. [111]
1619. god. - Počima izgradnja utvrde Fortica s tri kule na istoimenom brdu u blizini Otočca. Pretpostavlja se da je završena oko 1630. god. Prvi zapovjednik Fortice bio je Andrija Kolaković.
1620. god. - Turci su izvršili popis stanovništva ličkih naselja. Tom prilikom je na Udbini zabilježeno preko tisuću naseljenih kuća s oko 5000 stanovnika.
1620. god. - Od područja nekadašnje starohrvatske Hotuče Turci su također ustrojili kotar sa središtem u Gračacu. Tu su obnovili staru gradinu i u nju postavili posadu od 50 vojnika. U podgrađu ove gradine živjelo je, 1620. godine, stotinjak muslimanskih obitelji.
1622. god. - Vuk II Krsto Frankopan ukida ogulincima sve namete što potvrđuje kralj ferdinand II iduće godine.
1622. god. - U dokumentu iz 1622. godine zapisano je da misionar Matković traži „parochiam Bunjevci archidiocesis Colocensis" - što može označavati bilo jedno mijesto ili selo, bilo grupu manjih bunjevačkih naselja. Prije 1622. god. se ne spominju u pisanim dokumentima Bunjevci nego Krmpote. [391-L]
1623. god. - Turci su krenuli s 6000 vojnika na Otočac. 23.09.1623. god. stigli su pod Otočac ali ga nisu napali. Otišli su osvojiti Prozor ali ih je 24.09.1623. god. porazio Vuk Frankopan i Sigismund Gusić koji su došli u pomoć iz Senja.
03.-04.10.1623. god. - Turci se nisu pomirili s nedavnim porazom kod Prozora pa su u noći 3. na 4.10.1623. gos. s 120 vojnika došli pod Prozor. Za to su saznali Vuk Frankopan i Sigismund Gusić pa se Gusić sakrio s vojskom u utvrdu a Frankopan je čekao u zsjedi. Kada su Turci krenuli prema utvrdi, Gusić je otvorio vrata i pojurio s vojskom na Turke a Frankopan je napao s leđa. Turci su naravno poraženi.
1625. god. - Napuštena je tvrđava u Ličkim Jesenicama, da bi je ponovo stanovnici obnovili 1642. god. i držali skoro tri stoljeća.
Seljaci bjeze
1627. god. - Zadarski nadbiskup Oktavijan Garzadoro poslao je Berlinski misal u Rim, zajedno s još nekoliko misala i brevijara, da bi poslužio kod pripremanja novih glagoljičnih izdanja.
1627. god. - Druga seoba Bunjevaca u Lič. Početkom 1627. godine krajiška komanda naselila je Bunjevace-Krmpoćane iz Posedarja i Ražanca opet u Lič. Ovaj puta je to skupina sa mletačkog područja. Kasnije ovi Bunjevci naseljavaju Krasno u zaleđu Senja, Podgorje oko Karlobaga, djelomično oni tada dolaze i u Liku u vrijeme kad je ona bila u turskim rukama.
1630. god. - Austrija je donijela Vlaški statut kojim pogoduje Vlasima u Vojnoj krajini tako što bez naknade mogu koristit zemlju i pašnjake a obveza im je boriti se protiv Turaka. Tim načinom je Austrija privlačila Vlahe na svoju stranu a slabila tursku. [35]
1630. god. - Ujedinile su se Senjska i Modruška biskupija kao posljedica turskih osvajanja i egzodusa stanovništva. [117]
1631. god. - Otočani su sudjelovali u bici kod Leipziga kao u još puno bitaka izvan Like.
1633. god. - Malobrojni Ogulinci su porazili Turke kod Mrežnice
1636. god. - Godine 1636. graničari iz Otočca upadaju u turski Perušić i razaraju ga, ali je brzo bio obnovljen. Toponimi Razbojište i Bojište na širem području Janjča, između Perušića i Gackog polja, podsjećaju upravo na razdoblje stalnih sukoba na prostoru turske i austrijske granice.
1638. god. - U Brinje je 1638. godine doselila skupina vlaških izbjeglica iz turske Like (12 do 14 obitelji). Naselio ih je senjski kapetan Albert Herberstein. Vlasi su doselili i u Stajnicu. Protiv doseljavanja bio je Nikola Frankopan.
1638. god. - Spominju se Lipice kraj Brinja
1639. god. - Nacrtao je G. Pieronij utvrdu Otočac sa šest kula. U izvješću se kaže da su zidine u ruševnom stanju i da bi trebalo izgraditi još šest bastiona što se tumači važnošću za obranu ovih krajeva i Senja od Turaka
20.01.1639. god. - Nikola Frankopan tužio je kapetana Alberta Herbersteina da namjerava doseliti u okolicu Brinja još oko 100-200 vlaških kuća. Ovaj se branio da je pusta zemlja.
1639. god. - Carski inž. Giovanni Pieroni opisao je Modruš kao zapuštenu utvrdu
1639. god. - Ogulinska buna protiv naseljavanja Vlaha. Trajala je dvije godine i prestala kada su krajišnicima vraćeni stari posjedi i prestalo se s naseljavanjem Vlaha.[35]
1640. god. - Marko Mesić (okolica Brinja, 1640. - Karlobag, 2. II. 1713.) spada u značajne osobe ličke povijesti. Istaknuo se u organizaciji borbe protiv Turaka, posebno kod konačnog oslobođenja. Radio je na obnovi katoličke crkve u Lici, gradnji crkava, osnivanju župa, pokrštavanju i sl. U znak tih zasluga Mesi je izabran 1678. za arhiđakona i kanonika senjskog kaptola. Po odluci cara Leopolda I. (1693. godine), imenovan je za zapovjednika i poglavara Like, i tu je čast uživao 20 godina. [35]
Evo jedan neprovjereni događaj. Turci su nakon ličko-krbavskih poraza u Bihač odnijeli cjelokupnu dokumentaciju o zemljišnom vlasništvu. Pošto je pop Mesić mogao podijeliti slobodne kuće, problem je bio sa zemljištem. Bez dokumentacije to se nije moglo učiniti. Uputio je paši u Bihać zamolbu da mu dostavi dokumentaciju i pošalje svoje stručnjake koji će utvrditi međe. Ubrzo je stigao pašin odgovor: “Pošto sam ja sabljom osvojio Liku i Krbavu a ti si je sabljom časno povratio Caru, čestitam Ti na viteškoj pobjedi, vraćam Ti tražene dokumente i šaljem svoje stručnjake”. Paša je održao riječ i vratio dokumentaciju. [35]
1640. god. - Ivan Gostović, vlaški harambaša u Korenici javlja u kolovozu 1640. god. barunu Ivanu Albertu Hurbersteinu, velikom kapetanu senjske Krajine, da u kršćanske zemlje žele pobjeći Vlasi koji stanuju u Korenici gdje imaju 44 kuće i 150 ljudi sposobnih za oružje. 13.09.1640. kralj je dozvolio naseljavanje u Senjskoj Dragi što se trebalo realizirati u lipnju 1642. god. Za to su saznali Turci pa je u Brinje stiglo samo 28 Vlaha.
Slunj
Slunj na crtežu Martina Stiera iz 1660. god.
Oštarije
Oštarije s ruševnom crkvom Uznešenja Blažene Djevice Marije na crtežu Martina Stiera iz 1660. god.
1641. god. - Došli su Turci iz Like u Primorje i Podgorje na zimsku ispašu. Napali su ih senjski uskoci i oteli 2.000 ovaca
1641. god. - Spominje se crkva Gospe od Krasna, poznato hodočasničko mjesto (također hodočasničko mjesto hrvatske vojske). U crkvi je kasetirani svod koji su 1759. oslikala braća Lukinovič.
1642. god. - Gašpar Tržački Frankopan, brat Katarine Zrinske, zauzeo je i razorio utvrde Stari Perušić kod Vrhovina i u Crnoj Vlasti (kasnije Donje Vrhovine). Turci su kasnije obnavljali utvrdu Stari Perušić koja im je bila kranja točka na sjeveru. Zapovjednik utvrde u Brinju, Tomica Holjevac napao je Perušić ili Novi Perušić.
1642. god. - 120 turskih konjanika iz Bihaća je prodrlo do Oštarija. Porazio ih je ogulinski potkapetan Martin Mogorić sa svojom postrojbom.
21.06.1642. god. -Kapetan Albert Herberstein izvjestio je ratno vijeće u Gracu o sukobima između starosjedilaca i novodoseljenih Vlaha u selu Lučanima kraj Brinja.
1646. god. - Ljeti 1646. mnogi kršćani iz Like predvođeni katoličkim svećenikom Stjepanom Sorićem, prijeđoše u Dalmaciju. Većina je bila smještena u okolici Txtdra, a manji dio prebačen u Istru. Sorić postade poglavica svih Morlaka koji su prebjegli na mletačko područje. [192]
1642.-1653. god. - Zapovjednik Brinja je porkulab Tomica Holjevac. [35]
1643. god. - Kod Otočca su teško poraženi Turci. Hrvate su predvodili Petar Keglević, Juraj Frankopan Slunjski, Stjepan Blagojski i Nikola Frankopan Tržački. To je jedna od presudnih bitaka na području Gacke koje su zaustavile Turke.
1644. god. - Izvršen popis stanovništva Otočca.
Najstarija Matica jest ona otočka matica krštenih iz 1664 godine, zatim karlobaška 1691, potom ona iz Donjeg Kosinja 1692. i Svetog Jurja 1697 godine. [145]
22.05.1645. god. - Prvo spominjanje Jezerana, Križ Kamenice, Glibdola, Letinac i Stajnice kada se dijele posjedi između Brinjaka i Vlaha. [35]
1648. god. - Sagrađena crkva Presvetog Trojstva kraj parka u Otočcu. U Domovinskom ratu bila je jako oštećena i kasnije obnovljena
1650. god. - Sagrađena crkvu Sv. lvana Krstitelja u Kosinju s poligonalnim svetištem, sakristijom i zvonikom uz glavno pročelje. Okružena je ogradom od masivnih blokova u suhozidu, unutar koje su dvije antičke stele. U crkvi je namještaj ranobaroknoga tipa.

Valvasor opisuje u svojoj XV. knjizi tadašnji Otočac i okolicu:
Otočac, koji zove "G r e n z - H a u s" leži skoro u sredini Turske1) na vodi Gacki ili Gački i ono je mjesto, gdje kapetan obitava sa posadom. Otočac (Otočić), okružen je gradskim platnom (Ringmauer), ima nekoliko turanja, crkvu bl. dj. Marije i kapelicu sv. Fabijana i Sebastijana. Ostala je posada sa žiteljima izvan tvrdjave, ali takodjer usred vode u koju zabiše jake stupove te na njima sagradiše malene od drva ili granja pletene i blatom omazane kućice, koje su vapnom obieljene Duljinom su te kuće tako poredane da stvaraju ulice, po kojima se čamcem možeš voziti. Kuće se ne dotiču, već su tako gradjene, da svaka u vodi stoji osebice i ako želi susjed k susjedu, valja mu se prevezti čamcem. [042vojkrajina]

1651. god. - Senjski kapetan Petar grof Zrinski poduzeo je pohod na tursku Liku kada su porobili Široku kulu. Pomagali su i Otočani.
1653. god. - Obnovljena je donacijama građana gradska kapelica u Brinju. [35]
1654. god. - Zabilježeno je da se Križopolje naziva Križ. 1654. god. - Prvi pisani trag naselja Kompolje koje je sigurno starije naselje ali su brojne Frankopanske listine izgorile u požaru. A da je Kompolje kao naselje svakako starije govore i zabilješke o ostatcima crkava iz vremena prije martoloških i osmanlijskih prodora [236-L]

1654. god. -Treća seoba Bunjevaca. Ova seoba bila je 1654. god. kada su Bunjevci naselili Senjsku Dragu, Melnice, Vratnik, Stolac, Biljevinu, Volarice, Lukovo, kao i obalu od Senja do Klada. U plaininu su otišli sve do Oltara iznad Svetog Jurja (danas Jurjevo kraj Senja). Svega skupa na tlo Like, Gorskog kotara i Primorja naselilo se preko 6.500 Bunjevaca.
1655. god. - Predvođeni grofom Petrom Zrinskim, Hrvati su prodrli do Korenice i vratili se s velikim plijenom. Te godine su dva puta pobijedili Turke. Turci su htjeli osvojiti Perušić ali ga je obranio Petar Zrinski. Iste godine je bilo nekoliko sukoba s Turcima u blizini Otočca. Zapovjednik krajiške posade u Otočcu bio je Andrija Gusić. Hrvati su se uspjeli obraniti.
07.04.1655. god. - General Auersperg iz Karlovca izvješčuje kralja da je u Otočac doveo neki Milak 140 Vlaha iz Korenice, među kojima je bilo 40 za oružje sposobnih muškaraca. Kralj Ferdinand je potpisao odluku kojom se Vlasima doszvoljava naseljavanje kod Plaškog između Ogulina i Modruša.
1655. god. - Sedlo ili prijelaz između Velike i Male Kapele spominje se u ratnom izvješću prvi puta pod imenom Kapela. Kasnije se naziv proširio i na okolne planine.
1657. god. - Otočani i Senjani su na Gusić polju potukli 6000 Turaka koji su porobili Brezovac, Rudopolje, Vrhovine i Dabar.
1657.god. - Ledenice su imale vojnu posadu od 17 vojnika. Brinje je imalo vojnu posadu od 65 vojnika s plaćom 35-40 fotinti.
1657. god. - Zima je bila vrlo oštra u Lici. [35]
1658. god. - Naseljeni su Vlasi iz Usore u okolicu Otočca
Petar Zrinski
Petar Zrinski u borbi protiv Turaka
1660. god. - U Lici je bila zima s obilnim snijegom pa se nije moglo preko Kapele od 03.11. do 03.05. [35]
1661. god. - Buna u Otočcu kada su ustali protiv svoga kapetana Jobsta Portnera koji je provodio svoju samovolju i okrtutnost, te su ga ubili.
1663. god. - Pokrenut je prvi veliki protuturski rat. Petar Zrinski je provalio u Bosnu s 1500 vojnika do Bihaća i porušio turske utvrde i domoago se bogatog plijena. Na povratku, poetkom kolovoza odstupnicom od 300 konjanika kod Rakovice, između Drežnika i Slunja naletio je na 1.300 Turaka koje je vodio Deli- paša Badnjaković. U tom srazu opet je Petar svojom osobnom hrabrošću odnio sjajnu pobjedu. Najprije je u dvoboju pogubio Deli-pašu, a potom je brzinom i odlučnim udarom razbio mnogostruko veću tursku vojsku. [35]
16.10.1663. god. - Ovaj sukob je poznat kao Bitka kod Jurjevih stijena. Hrvati su teško porazili Turke u blizini Vrhovina, koja je pod zapovjedništvom Ali-paše Čengića brojala 8.000 ili 10.000 vojnika. Turci su imali namjeru zapaliti Brlog a zatim i osvojiti Otočac. Hrvatima je zapovijedao senjski kapetan Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan s oko 4.000 vojnika (Otočani i Senjani). Brojčano slabiji Hrvati su Turke dočekali u klancu kod Jurjevih stijena, blizu današnje Žaluznice. U klancu brojčana prednost Turaka nije mogla doći do izražaja što je bila hrvatska taktika. Turaka je poginulo oko 2700 a 370 je zarobljeno. Ostatak turske vojske je pobjegao. Zarobljenog pašu Čengića Petar Zrinski je odveo u Bakar. Ova veličanstvena pobjeda nije dovoljno poznata kod Hrvata. Njen je značaj što su Turci definitivno zaustavljeni u pokušaju osvajanja Gacke i daljnjeg napredovanja prema zapadu. To je najveća bitka koja se vodila na području Gacke. Pobjeda Hrvata snažno je odjeknula u Europi.
1671. god. - Austrija je uklonila utjecaj obitelji Frankopan i Zrinski, što je ujedno i kraj njihovog utjecaja u Lici.
1672. god. - Primorska krajina doseljava Vlahe iz djelova Like pod turskom upravom u otočko i dabarsko polje. U Dabru su dobili 90 kuća. Njima je tadašnji karlovački general Josip grof Hernerstein dao zemlje u Velikom Glibodolu i Dabarskom polju , koje su dotle držali Brinjani.
1676. god. - Legendarni pop Mesić kao borac u brojnim okršajima s Turcima ubijao je protivnike, što se protivilo njegovom crkvenom zvanju. Zbog toga su mu pojedini crkveni dostojanstvenici prigovarali i tražili pred papom njegovo pokajanje. I on je stvarno pošao u Rim na pokajanje. Mjeseca svibnja 1676. godine papa Klement X. riješio ga je svih grijeha bulom, koja se još i danas čuva u Senju. Treba shvatiti da je Papin prvenstveni interes bio oslobođenje od islama ovih prvotnih katoličkih krajeva.
1676. god. - Turci su pogubili u Štitar-kuli u Kvartama kapetana Mikulu Oreškovića jer je ranije ubio u boju bihačkog bega Mustaj-bega.
1678. god. - U znak zasluga Mesić je izabran 1678. za arhiđakona i kanonika senjskog kaptola.
1679. god. - Harambaša Dragić je doveo u Brinje nekoliko Vlaha iz Like. General Herberstein dozvolio im je naseljavanje u Brinju protiv čega su se pobunili katolici. Tada je neke vlaške obitelji Herberstein preselio iz Brinja u Kranjsku. Zbog ove pobune brinjaka, na odgovornost je pozvan brinjski župnik Matija Mesić koji je osuđen na izgon 1680. god. a kasnije na nagovor zagrebačkog biskupa Martina Borkovića vraćen u Brinje.
1683. god. - Poraz Turaka pod Bečom i protjerivanje iz Ugarske je ujedno slabljenje turskog pritiska na Hrvatsku i Slavoniju te počima oslobađanje naših krajeva od Turaka. Ujedno je to početak Velikog turskog rata 1683-1699. hod.
1683. god. - Lovinački kraj je oslobođen od Turaka. Izgonom Turaka uglavnom odlazi i njihovo stanovništvo. Jedini materijalni trag iz turskih vremena jest kula u Vraniku.
1683.-1699. god. -Dolazi do Velikog turskog rata u kojem su na strani Austrije još bile Mletačka Republika, Poljska i Rusija, organizirane u tkzv. "Svetu ligu".
05.03.1684. god. - Sklopljen je savez za rat protiv Turaka između cara Leopolda I, poljskog kralja , Venecije a sve uz blagoslov pape. [35]
1684. god. - Poduzet je prvi veliki vojni pohod u Liku i u dalmatinskom području predvođem knezovima Jerkom Rukavinom i Dujmom Kovačevićem (savez Bunjavaca i Vlaha). Osvojili su Brušane i Oštarije.
1684. god. -Sagrađena je barokna župna crkva Sv. Trojstva u Otočcu iz 1684. (obnovljena 1774.) prostrana je jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem; sa svake strane broda su po tri bočne kapele. Zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja. Crkva ima kasnobarokno-klasicističku opremu: sedam oltara, propovjedaonicu, krstionicu i nadgrobne ploče iz XVIII. st.
1684. god. - Na karti geografa i kartografa Giacoma Cantelli da Vignola, sama planina Velebit prvi puta dobiva ime Monte Welebich o. Murlacha.
1684. god. - U izvješću papi navodi se da senjska biskupija ima pet župa: Senj, Otočac, Brinje, Brlog i Sv. Juraj. Cijela biskupija imala je oko 3000 vjernika što govori o slaboj naseljenostri. Pola tih vjernika otpadalo je na župu Senj. [35]
1685. god. - Nastavljaju se upadi krajiške vojske na turska područja u Primorju, Dalmaciji, a u Lici predvođeni generalom Herbersteinom te su uništili i popalili oko 1000 kuća plus turske kuće i dvorove. Sa sobom su odveli 4000 komada stoke. Lika je ostala i dalje Turska. Generalu su najviše pomagali Otočani, Senjani i Brinjaci. Osvojen je Bunić na Krbavi.
Počele su vojne akcije čiji je cilj bio osim oslobođenja Like i Krbave, spriječiti mletačke pretenzije na Dalmaciju i Primorje. Karlobag je bio glavno vojno polazi{te za izvođenje svih vojnih operacija u Lici. Prve operacije započele su u ljeto i ranu jesen 1685. kada su krajišnici pod zapovjedništvom karlovačkog generala von Herbersteina izvršili dva snažna napada. U njima je osvojen Bunić na Krbavi.[35]
Otočac
Otočac na crtežu Stiera iz 1657. god.
Brlog
Tlocrt utvrde Brlog prema crtežu iz 17. st.
1685. god. - Kada je ljeti i ujesen 1685. godine krajiška vojska izvršila dva upada na turski teritorij Like i Krbave, poveli su Krajišnici sa sobom znatan broj Vlaha koji su svojevoljno željeli napustiti tursko zemljište. Iz okolice Bunića pristupilo je Krajišnicima oko sto vlaških obitelji, koje su za prvo vrijeme bile naseljene u okolici Brinja. Isti broj Vlaha pošao je s krajiškom vojskom i iz Like. Oni su naseljeni po okolici Otočca.
1685. god. - Te i iduće godine skupina Bunjevaca s područja Karlobaga i gornje Kupe naselila Smiljan i okolicu.
1685. gdo. - Potkraj turske vlasti, za vrijeme rata 1685. godine spaljeno je u Lici i Krbavi do 1000 kuća, ali i dvorovi aga i spahija. U čitavom je kraju ostalo 50 pustih gradova, i vrlo malo ljudi. Austrija se postarala da napuči opustošene predjele. Prije svega car Leopold je svojom odlukom od 30. ožujka 1690. godine muslimanima koji se pokrste ostavio posjed i kuću.
1685. gdo. - U rujnu 1685. god. Krajišnici pod vodstvom generala Ivana Herbersteina prodiru pod samu utvrdu Bilaj, te pale podgrađe i odvodi mnogo stoke (blaga) sa sobom. Ipak tada nisu uspjeli osvojiti utvrdu na brdu i potući one koji su se u nju sklonili.
1685. gdo. - Knez Jerko Rukavina oslobodio je od Turaka selo Brušane. Naselio je tu 1692. god. Hrvate iz Moravica u Gorskom kotaru.
1686. god. - U proljeće 1686. godine, provalili su preko Velebita u Liku bunjevački ustanici koji su živjeli po primorskim selima. Usmjerili su se na lička sela Trnovac, Bužim i Smiljan. Lički Vlasi iz spomenutih sela pobjegli su prema Krbavi, odakle su se preko planine Plješivice povukli u Bosnu.
1686. god. - Zapovjednik Brinja je Adam Seifried Semenić a porkulab je Ivan Mesić. [35]
1686. god. - Velebit kao toponim u kartografiji susrećemo tek kod Giacoma Cantellija, i to na sva tri izdanja njegovih karata tiskanih u Rimu: Alpes Vellebit (1686). [268-L]
1688. god. - Tijekom 1688. godine Bunjevci i Otočani upali su na područje sjeverne Like gdje su oslobodili okupirana lička sela. Brinjaci su bezuspješno pokušali osloboditi Ostrožac na Uni.
1688. god. - Crkva u Oštarijama Ogulinskim sušena 1521. od Turaka, bila je u ruševinama sve do 1688. godine kada je od svetišta bivše crkve sazidana današnja crkva. Od nekadašnjih crkvenih lađa sve do danas ostala su četiri zida od tesana kamena visine do 8 m i dijelovi stupova, na kojima je nekada počivao svod crkve. Kroz jedna od trojih vrata ostataka drevne Crkve, kao sjećanje, simbolika i opomena treba proći da bi se ušlo u današnju Crkvu u Oštarijama. Od tada je vise puta poduzimana djelomična obnova svetišta.
1689. god. - U proljeće 1689. godine, poveo je karlovački general Herberstein brojnu krajišku vojsku s namjerom protjerivanja Turaka iz Like. Svi dijelovi kršćanske vojske sastali su se 15. lipnja pod turskom tvrđavom u Novom.
General von Herberstein s vojvodama Kneževićem, Došenom, Zdunićem, Holjevcem, Oreškovi}em, Pezeljem i Novačićem, knezovima Jerkom Rukavinom i Dujmom Kovačevićem, te vojnicima iz Kompolja, Krmpota, Ledenica, Stajnice, Brloga i Otočca, i uz koordinaciju popa Marka Mesi}a, kreću sa otočkog i brinjskog područja. Ova je vojska brojila oko 3.000 ljudi. [35]
1689. god. - U ratovima koji su uslijedili 1689. godine Hrvatske čete u osvajanju Like okružuju Bilaj te sa muslimanskim stanovništvom dogovaraju predaju kojom su Turci slobodno prešli u Krbavu, a i dalje preko Une. Iz Bilaja je tad izišlo oko tristo vojnika i tisuću stanovnika. Po sporazumu su mogli ostati i primiti kršćanstvo, tako je nešto kuća ostalo, a pop Marko Mesić ih je pokrstio1696. god.
1689. god. - Lika je konačno oslobođena od Turaka. Što se tiče stanovništva, Lika je skoro bila prazna. U borbi protiv Turaka posebno se istakao pop Marko Mesić iz Brinja. Ban Erdödy i general Herberstein oslobode Liku i Krbavu (Perušić, Budak, Bilaj, Udbinu) uz pomoć tamošnjih vojvoda (Knežević, Došen, Kovačević, Mesić).
1689. god. - Lovinac je također oslobođen od Turaka koji je bio nekakva utvrda koju spominje i Glavinić 1696. god. Ruševine starog grada vide se danas na brdu Cvituša. Uskoro u Lovinac počeše naseljavati Bunjevci. Prvi su bili Kovačevići, Budaci, Ivići, Vrbani, Brkići, Serdari, Krpani i Vrkljani.
15.06.1689. god. - Na poziv popa Mesića dođoše pod Novi (južno od Gospića) krajišnici iz Brinja, Otočca, Senja i Podgorja. Turci su se predali bez borbe i dobili slobodan prolaz u Udbinu. Neki su Turci ostali i pokrstili se: Asić, Čanić, Jengić, Musić, Šaban i Tunić.
28.06.1689. god. - Osloboditelji Like od Turaka dođoše do Novog Perušića i Turcima su predložili predaju uz uvjet da modu slobodno otići iz tvrđave. U noći 29. na 30.06. Turci su napustili Perušić i otišli u Udbinu. Ostalo je 45 turskih obitelji koje su se pokrstile.
1689. god. - Turska posada Udbine brojila je 500 branitelja. Hrvatska je vojska 03.07.1689. god. stigla pod Udbinu. Turci su odbili krajišku ponudu za predaju. Udbinska tvrđava bila je vrlo jaka, a uz to bijaše dobro opskrbljena hranom i vodom, ali nije imala ni jedan bunar. Opsada tvrđave trajala je 18 dana, nakon čega su udbinski muslimani pristali na pregovore. Pogodba je utanačena 21.07. tako da je Udbina pripala Krajišnicima, a njezinim muslimanima i Vlasima zajamčeno je da mogu slobodno preko Kuka otići za Bosnu. Tako je pala i posljedna turska utvrda na području Like i Krbave. U povlačenju Turci su zapalili Bunić.
1689. god. - Pravo intenzivno naseljavanje Like je uslijedilo poslije 1689. godine kad je Lika oslobođena od turske uprave. U oslobađanju Like sudjeluje puno Krmpočana pod vodstvom popa Marka Mesića. Tada značajne skupine Bunjevaca naseljavaju gospićko šire područje, naseljavaju Lovinac s okolnim selima Perušićko i Pazariško područje: uglavnom su to zapadni dijelovi Like odnosno područje oko same rijeke Like kao takve. Još nekih zajednica Bunjevaca je bilo u većoj mjeri u prošlosti i u području Krbave oko Udbine. Dva hrvatska-bunjevačka naselja u Ličkom Pounju - to je Boričevac i Brotnja, su se Hrvati naselili krajem 18. odnosno početkom 19. stoljeća, jer je taj dio Like oslobođen od Turaka 1791. - znači sto godina nakon oslobođenja najvećeg dijela Like.
Bilaj
Bilaj (Belaj) na crtežu Martina Stiera iz 1660. god.
21.07.1689. god. - Lopašić bilježi da je 21. srpnja 1689. legendarni pop Mesić na ruševinama stare biskupske katedrale na Krbavi odslužio misu zahvalnicu, prvu nakon tragičnog krbavskog poraza 1493. godine.
1689. god. - Udbina (bivša Krbava) oslobođenja od Turaka 21.07.1689. god. Zatim se prišlo obnovi utvrde.
1689. god. - Nastala je poznata veduta utvrde Otočac iz pera poznatog putopisca Johanna Weinkardaba Valvasorova koji je te godine posjetio Liku.
1689. god. - Johann W. Valvasor u svom djelu „Slava vojvodine Kranjske“ iz 1689. piše: „Rijeka Gacka izvire u Turskoj ter protječe nedaleko Otočca i ponire u Švici. Na ovoj strani rijeke nalazi se veliko obradivo zemljište u pravcu Senja kojega mještani nazivaju Compala." Opis odgovara Kompolju pa bi to mogao biti najstariji naziv Kompolja. [236-L]
Detaljno je u svojem djelu “Die Ehre der Herzogsthums Crain” (1689.) opisao stanje u Otočcu i Brinju i okolici. Navodi da su kuće uglavnom od drvene građe ili od granja isprepletene, oblijepljene sa stajskim gnojem i ilovačom, te premazane vapnom ili kredom. Samo su poneke bile zidane. U to vrijeme stoka se drži pod vedrim nebom u oborima (torovima), jer nije postojao običaj radnje staja. [35]
1689. god. - Brinjski župnik, poznati pop Matija Mesić, počeo je obnavljati u brinju augustinsku ruševnu crkvu. Ona i danas služi kao župna crkva.
1689. god. - Nakon oslobođenja od Turaka tvrđava u Dabru je izgubila na važnosti i ubrzo je propala. [400-L]
1689. god. - U Perušiću su srednjovjekovna crkvu Turci pretvorili u džamiju, no nakon 1689. opet je postala crkva. [155]
1690. god. - Zapovjednik Otočca imenovan je za privremenog zapovjednika cijelog područja s zadatkom organiziranja vojnokrajiški sustav. Lika je privremeno priključena Karlovačkom generalatu.
1690. god. - U Novom je sagrađena crkva sv. Antuna Padovanskog. Tu je bilo do 1776. god. sjedište arhiđakona za Liku i Krbavu. U Gornjem Pazarištu sagrađena je crkva Uzašašča djevice Marije.
1690. god. - Od te godine naseljeni su Vrebec, Korenica i Pazarište. Ponovo je naseljeno Kompolje. Doseljenici su iz gornjeg Pokuplja, Otočca (starosjedioci) te Senja i Primorja (Bunjevci). Vjerovatno je dio iz Pokuplja onih koji su odselili 1522.-1526. [007-LP]
1690. god. - Kuterevo su naselili doseljenici iz Kranjske i Gorskog kotara, u čijem govoru je i danas sačuvan poseban poddijalekt kajkavskog narječja. U 16. st. stanovništvo se iselilo bježeći pred Turcima.
1690. god. - Osnovana je Župa svetog Mihovila - Lovinac na prostorima gdje je župa postojala od davnina. Osnivač župe je kanonik Senjske biskupije, župnik u Brinju, zapovjednik i organizator oslobađanja Like od Turaka - župnik i svećenik Marko Mesić.
1690. god. - Župu u Budaku osnovao je pop M. Mesić već 1690. [155]
1690. god. - Župa u Gornjem Pazarištu osnovana je već 1690., a bila je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Bojnik Bach u svojoj Povijesti Otočke pukovnije piše da je župna crkva Blažene Djevice Marije u Gornjem Pazarištu bila sagrađena 1690., što može biti indirektna potvrda da je bila obnovljena neka srednjovjekovna zarušena crkva. [155]
1690. god. - Pop Marko Mesić u Perušiću je odmah 1690. osnovao župu, a čini se da je prvo bila sagrađena drvena crkva, no ubrzo će perušićka džamija biti preuređena u katoličku crkvu. [155]
1691. god. - Lovinačko područje je planski naseljavano u razdoblju 1691.-1712.god. kada i nastaje većina današnjih naselja. Doselili su sasvim drugi stanovnici nego što su bili prije turskih osvajanja (do 1527.) Doselili su Bunjevci iz primorskih i sjevernodalmatinskih krajeva koji tu žive i danas. Pravoslavni Vlasi su doseljeni iz Gacke doline i Pozrmanja.
1691. god. - Milan Japunčić kaže za ličke Bunjevce: „Iz Hercegovine se je više porodica t.zv. Bunjevaca doselilo 1691. god. u okolicu Sv. Mihajla (Lovrinca), sv. Roka, Ričića, Vranika i u kumpaniju Sv. Jurja gdje se nalaze pod imenom Bunjevaca.” Nisu doselili iz Hercegovine nego iz Dalmacije od Cetine do Neretve koja se nazivala za vrijeme turske vlasti Sandžak Hercegovina. Od cetine do Zrmanje je bio Sandžak Klis.
1691. god. - Poslije oslobađanja Like od Turaka sedam bunjevačkih obitelji godine 1691. sagradilo je drvenu crkvicu u Smiljanima kojoj je misio lički misionar pop Marko Mesić kojemu je bilo najvažnije „pojti graditi živu Crkvu knjigom i molitvom, a caru služiti britkom sabljom".
1691. god. - U selo Budak pop Marko Mesić naselio je hrvatsko stanovništvo i osnovao župu sv. Josipa. U Novi, Bilaj i Kanižu je također pop Mesić naselio Hrvate.
1691. god. - U Lici je obnovljena posebna županija i imenovan Župan i podžupan, ali nije teritorij vraćen pod upravu Hrvatskog sabora nego je vlasnik zemlje stečene u ratu bila Dvorska komora u Beču. [010vojkrajina]
1691. god. - Pop marko Mesić osnovao je selo Ričice na istoimenoj riječici kod Lovinca.
1691. god. - Kompoljski rodovi, koji su doseljeni 1691. godine dovedeni su dijelom s područja Kranjske u današnjoj Sloveniji, a dijelom iz Gorskog kotara. Čini se da je to bila prilično homogena skupina, sudeći barem po čakavskom jeziku kojim su govorili i kojim i sada govore. [236-L]
1692. god. - Turci su nastojali povratiti Liku pa su stigli do Novoga i Divosela ali ih je u Pločanskom klancu dočekao pop Mesić s vojskom i potukao. Turci su ponovili upad s 3.200 vojnika ali ih je opet pop Mesić potukao u dolini Tušici kod Kurjaka. Turci su zapalili i opljačkali Novi i Divoselo.
10.02.1692. god. - Liku je zajedno s Karlobagom kupio grof Adolf von Sinzendorf za 80.000 guldena. Da bi carska blagajna od Like imala što veću korist, prihvaćena je ponuda grofa Adolfa von Sinzendorfa da otkupi Liku kao svoju županiju. Ovoj kupovini suprostavio se narod i vojni zapovjednici. Ujedno su u tim spisima prvi puta spominje Gospić koji je nastao u tursko doba.
1692. god. - U Gornjem se Kosinju nalazi barokna župna crkva sv. Antuna Padovanskoga iz 1692. s poligonalnim svetištem, sakristijom i zvonikom uz glavno pročelje. U crkvi su klasicističke drvene klupe i kamena škropionica s Ijudskom glavom, klesana na romanički način.
22.06.1692. god. - U Jezeranama je biskup Glavinić posvetio crkvu sv. Jurja.
1693. god. - Grof Adolf Zinzendorf otkupio je Liku kao svoju županiju. Grof Zinzendorf položio je 1693. godine zakletvu pred Hrvatskim saborom kao novi lički župan. Zbog zgražanja javnosti uvidio je da nije učinio dobar posao. Zato se doskora zahvalio na posjedu Like i županskoj časti.
1693. god. - Sinzendorfovi upravitelji su počeli u Lici utjerivati desetinu pa je prijetilo izbijanje ustanka.
1693. god. - Dolazi do prve brinjske bune protiv austrijske vlasti, odnosno iskorištavanja stanovništva od strane Zinzendorfa. Povod je bio neopravdano ubiranje desetine od žita i sijena u Lici i Krbavi. U pobuni je ubijen brinjski zapovjednik Semenić. Na pobunjenike je poslana vojska iz Otočca, ali su je otjerali. Konačno su austrijske vlasti popustile i počelo se riješavati teško stanje. [35]
1693. god. - Po odluci cara Leopolda I. (1693. godine), borac protiv Turaka u Lici pop Mesić imenovan je za zapovjednika i poglavara Like, i tu je čast uživao 20 godina.
Bilaj
1693. god. - Naseljen je Mušaluk nakon oslobođenja od Turaka. Zbog zasluga pop Mesić je dobio poveljom priznanje i na dar Mušaluk koje mu je postalo prebivalište.
06.02.1693. god. - Grbovnu povelju o dodjeli ugarsko-hrvatskog plemstva i grba podijelio je 9. veljaće 1693. austrijski car Leopold braći Jurju, Pavlu i Nikoli Zdunić (Zdunich) zbog osobitih zasluga u borbama protiv Osmanlija na cijelom prostoru Vojne krajine. Zdunići pripadaju bunjevačkom rodu Krmpotića.
1693. god. - Po odluci cara Leopolda I., imenovan je pop Mesić za zapovjednika i poglavara Like, i tu je čast uživao 20 godina.
1694. god. - Grof Zinzendorf nije mogao upravljati Likom pa ju je prodao natrag Dvorskoj komori. Dvorska komora imenovala je grofa Antona Coroninija za upravitelja Like. Novi lički upravitelj odabrao je za svoje sjedište Gospić i otada je ovo mjesto počelo napredovati. Coronini je dobio naziv zapovjednika i veliki kapetan Like i Karlobaga. Nastavio je s ugnjetavanjem po Lici kao i njegov prethodnik. Kanonik senjski Vuk Vlatković dobio je nalog od kaptola senjskog da uredi crkvene prilike u oslobođenoj Lici.
Nakon što je stekla Liku i Krbavu, Komora u Grazu pokušala je ondje uvesti civilnu upravu. Kad je komorski časnik, spomenuti grof Coronini pokušao, po naredbi, i vojno osoblje u Lici nasilno podložiti komorskoj upravi (da bi se ukinula dvojna vlast, tzv. imperium mixtum), naišao je na odlučan otpor velikog kapetana (Oberhauptman) Senja, Rudolfa, grofa od Edlinga.
Da bi uspostavio mir na tom prostoru i sredio zamršeno stanje nastalo uslijed ispreplitanja ove dvije vlasti u Lici, car Leopold I. (1657-1705) je u lipnju 1696. zapovjedio Dvorskom ratnom vijeću u Beču da, u suglasnosti s unutarnjeaustrijskom komorom u Grazu, provede vojnu, crkvenu, upravnu (administrativnu) i privrednu reorganizaciju tog područja. [01vojkrajina] 1694. god. - Nakon smrti biskupa Stjepana Dojčića 1694. godine u Modruš nije postavljan novi biskup, a Modruška se biskupija 1698. godine spojila sa Senjskom. [111]
1695. god. - Leopold I. pismeno priznaje Hrvatima suverenitet na području Like i Krbave.
1695. god. - Iz izvješća biskupa Sebastijana Glavinića iz 1695. na području Senjske biskupije postoje tri župe: Sv. Juraj, Otočac i Brinje, ali se već tada pojavljuju filijale (kapelanije) u Brlogu, Karlobagu i Jezeranama. U Brinju boravi župnik s kapelanom a župa, u koju spada i područje Stajnice, broji oko 1500 vjernika! Misa se služi staroslavenski («ilirski») i latinski. Na mjestima porušenih crkava i kapelica grade se novi sakralni objekti.
1696. god. - U svom opisu Like i Krbave biskup Sebastijan Glavinić prvi puta spominje ime planine Plješivica. Prije se ta planina nazivala "Vražij vrt", "Vražiji vrtal" i sl.
1696. god. - Raduč i Medak su naseljeni prema opisu senjskog biskupa Sebastijana Glavinića. Stanovnici Medaka su Vlasi ili Rašani. Medak je stara utvrda.
1696. god. - U Perušiću živi 300 ljudi. Kanonik senjski Vuk Vlatković izvješćuje da je 4 đamije pretvorio u katoličke crkve, u Perušiču, Budaku, Bilaju i Ribniku.
1696. god. - Potvrdu da je u Kosinju bila tiskara čitamo u izvještaju senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, koji je 1696. bio u službenoj vizitaciji Kosinju. U izvještaju je napisano da je vidio glagoljske brevijare tiskane u Kosinju na ilirskom jeziku.
1696. god. - Senjski biskup Glavinić kaže, kako je u Lici čist zrak, pa su ljudi zdravi, pa ima dosta sijedih staraca i mnogo muževa i žena neobično jakih i muskuloznih. Biskup opisuje utvrdu Lovinac, kao grad koji je dobro uščuvan ali je vidljivo da nitko u njemu dugo nije živio.
1696. god. - Kako je Bilaj bio jedno od jačih turskih naselja u popisu Glavinića od 1696. god. u Bilaju je bilo 23 kuće pokrštenika sa 154 stanovnika između kojih je nešto bilo sposobno za vojnu službu.
1696. god. - Ukupno je 1700 popisanih Turaka koji su prešli na krščanstvo
1696.god. - Biskup Sebastijan Glavinić spominje da oko Novoga u Lici ima 34 kuće uskoka preseljenih iz Ledenica. Također se spominju ostaci tvrđave u Novom.
30.06.1696.god. - U pismu kralja Leopolda od 30.06.1696.god. prvi puta se spominju imena gora, Velika i Mala Kapela.
1697. god. - Naseljen je Pisač. U okolici Brinja bilo je 250 hrvatskih kuća i 130 vlaških koje su doselile krajiške vlasti a vojna posada je brojala 50 vojnika. U Jezeranama bilo je 30 hrvatskih kuća i u Stajnici. Te godine vojne su vlasti popisale cijelo područje Senjske kapetanije.
1697. god. - Popisani su vojnici venturini, oni koji nisu bili u stalnoj vojnoj službi nego po potrebi. U Dabru ih je bilo 96, u Jeteranama 40 i Stajnici 14. [35]
1697. god. - Tuži se grof Coronini da su Mlečani u Dračevac kraj Karlobaga naselili 100 kuća Vlaha katolika i onemogućili zimsku ispašu Ličanima, bez čega ne može gornja Lika
Brinje
Brinje krajem 17. st.
1697. god. - Grof Coronini tužio se kako Vlasi uništavaju šume jer ih sijeku za koze
1697. god. - General grof Auersperg je oslobodio Drežnik, u kom bješe tada 20 do 30 Turaka, koji su branili grad velikim junaštvom. Napokon su se morali predati, pošto je ipak od naših do 60 ljudih, što mrtvih što ranjenih palo, a medju prvima bješe i topnički podpukovnik grof Berzetti. Karlovačkim mirom Drežnik je pripao Turcima.
1698. god. - Naseljeni su Udbina, Srednja Gora i Lovinac. Vlasi napuštaju područje Glibdola i sele u Liku, Krbavu i okolicu Zadra. Odselilo je oko 60 vlaških obitelji. Vlasi su imali puno stoke koja je pravila štetu na poljima pa su često dolazili u sukob s autohtonim stanovništvom.
1698. god. - Crkva Uzvišenja sv. Križa u Perušiću bivša je džamija (prije toga isto crkva), a njezino konačno preuređenje u katoličku crkvu završeno je 1698. god.
1699. god. - Sklopnjen je mir s Turcima u Srijemskim Karlovcima i utvrđene granice te je tako završio Veliki turski rat 1683-1699. god. Turci su definitivno napustili Liku i Krbavu.
1699. god. - U izvješću upravitelja Like kaže se kako Austiji više vrijedi Lika nego Dalmacija jer su tu bolji ratnici
1699. god.- Carski povjerenik Josip Rabata u svom izvješću piše: "Pokrajina Lika i Krbava sasvim su uništene i izrabljene, a nema oko njih nikakve komunikacije. Mučno bi bilo sada uvesti poreze pošto su ti gradovi posve pusti."
1699. god. - Bila je strašna zima u Lici jer je žito početkom kolovoza još bilo zeleno
1699. god. - Nacrti Hollsteina označuju unutar Tržan grada najznačajnije objekte i to: pravokutnu gradsku kulu te bunar u unutrašnjem dvorištu zaštićen i opasan zidinama između dvije kule. Unutar kula su smještene manje zgrade za stanovanje koje dijele dvorište na unutrašnje i vanjsko. Obrambene zidine ucrtane su okomito od Modruškog kastruma te su opasale cjelovito naselje povezano sjevernim i južnim vratima.
1700. god. - Povučen je s mjesta upravitelja Like grof Coronini a zamjenio ga je turanjski kapetan Jakob Rambschussel, predstavnik Dvorske komore
1700. god. - Senjski biskup Martina Brajković sastavio je popis ličkih župa. U Gornjem Pazarištu postoji crkva Uzašašča djevice Marije a stanovnici su Bunjevci.
1700. god. - U središtu Ličkog Lešća je barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice (u narodu poznatije kao sv. Lozarija) iz 1700.g., koja je obnovljena 1786. Crkva ima rokoko oltare, propovjedaonicu, krstionicu i sačuvano staro liturgijsko posuđe.
1700. god. - Te i iduće godine naseljeni su Mekinjar, Komić, Visuć i Mazin
1700. god. - Prva kršćanska crkva sazidana je u Mušaluku, naselju smještenom 10 km sjeverno od Gospića. Kapela sv. Duha ima poligonalno svetište i zvonik uz preslicu nad glavnim pročeljem. Prema natpisu, dao ju je 1700. podići svećenik Marko Mesić. U crkvi je barokna plastika iz XVIII. st. Poviše sela su ruševine Bešine kule iz turskog doba.
1700. god. - Biskup Glavinić oko 1696. određuje da se u Gornjem Kosinju sagradi crkva sv. Jeronima, a u Donjem – sv. Antuna Padovanskog. Godine 1700. crkva sv. Jeronima u Gornjem Kosinju već je podignuta. No, nešto kasnije 1769. spominje se ondje crkva sv. Antuna Padovanskog, kao što je i danas, te da je sagrađena na ruševinama stare crkve sv. Jeronima. [155]
1700. god. - Župu u Novome (Ličkom Novom) osnovao je pop Marko Mesić, a biskup Glavinić god. 1696. određuje da se ondje sagradi crkva u čast sv. Sebastijana, sv. Roka i sv. Rozalije. No, u izvješću iz 1700. stoji da je crkva već sagrađena, drvena i da je posvećena sv. Antunu. Burić navodi da su crkvu sagradili sami mještani. Pod župu u Novom spadala je filijalna crkva sv. Martina u Brušanima, sagrađena na temeljima stare crkve. [155]
Prozor
1700. god. - Današnja župna crkva sv. Marije u Brinju podignuta je oko 1700. god. na mjestu crkve iz 1476. god. U njoj se nalazi nadgrobna ploča Matijaša Čubranića iz 1511. god. Crkvu je gradio veliki rodoljub pop Mesić.
1700. god. - U Plaškom ima 110 pravoslavnih kuća. Plaški će postati središte srpstva u tom području kao i u Domovinskom ratu. U Korenici ima 80 vlaških kuća.
1700. god. -U krajevima nastanjenim primorsko-ličkim Bunjevcima ime Bunjevci se u dokumentima javlja 1700, pa 1701. i 1702. godine.
1700.god. - Senjska kapetanija broji 1800 vojnika. Medak ima 110 kuća naseljenih pravoslavcima.

18. STOLJEĆE
1701. god. - Kapetan Jakob Rambschussel tuži se kako se šume uništavaju zbog koza, te da treba uništiti sve koze i kazniti one koji sjeku šumu.
1701. god. - Grof Heister kaže za ličke Vlahe i primorske Morlake da su neobuzdan narod i vrlo ratoboran
1701. god. - Već 1701. u popisu Bilaja i bliže okolice tu je 19 kuća pokrštenika, ali tu se sad nalazi i 12 porodica doseljenih Hrvata koji su ušli u sačuvane turske kuće. Butkovići 6, Fink 2, Mihelčići 5 i Tomljenovići 32, te Žagar dvije kuće sa po 5 i 6 čeljadi.
1702. god. - Novi upravitelj Rambschussel je loše upravljao pa mu je došao u pomoć stari upravitelj Coronini. U njihovom sjedištu Ribniku izbio je sukob s Ličanima koji su obojicu ubili 06.08.1702. god. Krenuli su u Bilaj da ubiju i kapetana Franju Portnera, ali se ovaj branio u utvrđenom gradu pa su pobunjenici odustali. Tako je crkva u Ribniku krvlju obečašćena, biskup ju je dao zatvoriti i kasnije srušiti.
Godine 1702. u jednom banalnom sporu između nekog Starčevića i Butorca presudom su Butorca poslani na galiju, a taj događaj je pokrenuo pobunu protiv članova suda. Pobunjeni Ličani iz Lovonca(Skenderovići, Jurjevići…), iz Ribnika(Rendulići Pavičići Jurjevići…),iz Bilaja i Barleta(Butkovići Krmpotići…) i od Pazarišta(Butorci) 22. kolovoza 1702. krenuli su u Ribnik da pogube Korninjija i Ranšiserla. Oni su se pred razjarenim narodom pokušali skloniti u crkvu starog grada koja se je nalazila na otoku rijeke Like. Pobunjeni Ličani su provalili crkvena vrata i na oltaru isjekli namjesnike potom ih ostavili pred vratima crkve, a pretukli su i člana suda Pavla Mudrovčića i namjesnikova pisara. Iz Ribnika su pobunjeni Ličani pošli u Bilaj da se osvete i kapetanu Fralji. Čuvši što se dogodilo u Ribniku Fralja je s obitelji i četom vojnika pobjegao u utvrdu na Gradini. Žestoke napade pobunjenika Fraljina vojska je odbijala je puna dva dana, a tad je Marko Mesić došao u Bilaj i postigao sporazum sa pobunjenicima. Mesić je obećao da za ove događaje nitko neće biti kažnjen, a zauzvrat da se propusti Fralja sa obitelji i vojskom u Karlovac.
Općenito u organizaciji Vojne krajine su Austrijanci bili izuzetno traljavi. Od 1702. pa do 1803. god. promijenili su 30 organizacijskih sustava (reformi).
22.11.1702. god. - Uprava Like privremeno je povjerena popu Mesiću do imenovanja novog namjesnika.
1702. god.- Biskup Brajković u svom izvještaju o Lici, 1702., dijeli ličko stanovništvo na plemenite hrvate, pokrštene turke, bunjevce, kranjce i vlahe šizmatike. Među plemenite hrvate ubraja rodove s područja Vinodola, Senja, Otočca, Brinja i Modruša, kao i ostatke onih hrvata koji su nadživjeli tursku vladavinu.
1702. god. - Južno od Bilaja prema Lovincu dolazi se u Ribnik, staro srednjovjekovno plemićko utvrđenje izgrađeno pokraj rijeke Like, gdje se nalazi mjesto nazvano Crkvina. 86 Tu se nalazila neka starija župna crkva koja je nakon 1702. porušena, a nova sv. Petra i Pavla izgrađena je 1711. usred mjesta. [144]
1703. god. - Postavljen je novi komorski upravitelj u Lici, barun Andreas Oberburg
1703. god. - Priznate su u Grazu Ličanima zemlje, kako su ih podijelili. Iste su godine ustanovljene i međe kotara i obilježene humkama.
1704. god. - Župna crkva svetog Mihovila arhanđela izgrađena je 1704. god. u Lovincu. Građena je u baroknom stilu s visokim zvonikom. Unutrašnjost su joj krasila tri oltara, orgulje, strop oslikan freskama, ispovjedaonica, krstionica, propovjedaonica. U Domovinskom ratu su je spalili četnici i ostale su samo zidine.
1704. god. - Zbog nasilničkog ponašanja upravitelja Oberburga održan je 1704. godine u Korenici narodni zbor. Na tom zboru zaključeno je da se Ličani ubuduće neće pokoravati komorskom zapovjedniku.
1704. god. - Nastala je crkva Sv. Križa u Prozoru proširenjem kapele sv. Križa.
1705. god. - Čim su se prilike na ovom području stabilizirale nakon Karlovačkog mira 1699, dolazi do pokušaja obnove samostan sv. Nikole na Gvozdu. Pothvata se prihvatio jedan pobožni franjevački trećoredac Andrija Matijašić, koji je došao na Gvozd 1705. godine. Na ruševinama uređuje skromni boravak i podiže kapelu Sv. Nikole, koja je završena 1708. godine. Ovdje borave samo tri redovnika.
1706. god. - Sagrađena je crkva Pohođenja Elizabete Blaženoj Mariji Djevici u Brlogu
sv Franjo
Crkav sv. Franje u Ličkom Lešću iz 1721. god.
1707. god. - Sagrađene je prva crkva u Kuterevu i kapela sv. Ilije u Sincu
1707. god. - Drvenu crkvu iz 1696. u Smiljanima zamijenila je novosagrađena crkva koju su Bunjevci sagradili 1707. od klesanoga kamena dopremljenoga u 350 vozova od ruševne crkve i gostinjca sv. Marije Magdalene kod Mandinca. Crkva se već 1708. spominje ako župna.
1708. god. - Palinski samostan na kapeli podignut oko 1390. god. napušten je zbog turskih provala u 16. st. Pavlin Matevčić je sagradio novi samostan 1708. god. od materijala starog samostana. Obnovljena je i kapela sv. Nikole.
1708. god. - U Smiljanu je osnovana rimokatolička župa bl. djevice Marije od Karmela. [206-L]
1708. god. - Brinjska župa broji 18000 vjernika. [35]
1708. god. - Bila je velika hladnoća te zime 1708/08. Tlo je bilo smrznuti "tri lakta duboko" a crkvena zvona nisu mogla zvoniti jer su bila okovana ledom. [35]
1709. god. - Ogorčeno stanovništvo Like protjeralo je upravitelja Oberburga. Privremenu upravu preuzeo je veliki kapetan iz Senja.
1709. god. - U predtursko doba u Bosni nije bilo Srba ni muslimana. Povijesno je Bosna dio Hrvatske i govorilo se ikavskim govorom, kao i u Hrvatskoj. Srpska pravoslavna crkvena vlast u Bosni postoji tek od 1709. kao posljedica srpskog naseljavanja što je omogućila turska vlast. Zato se godina 1709. moze uzeti kao godina službene nazočnosti pravoslavnih Vlaha i Srba u Bosni. [045vojkrajina]
1710. god. - Godine 1710. Bilajski župnik Šimun Zdunić s narod gradi crkvu svetog Jakova na mjestu gdje je prije turskog osvajanja postojala stara crkva.
1710. god. - Godine 1710 dodjoše u Liku komorski činovnici grof Antun Coronini i barun Jakov Rambschissel, da ondje sustavno urede upravu zemlje. Pri tome su postupali svojevoljno, pa se na Rosariju na Udbini pobunio narod. Od straha pred narodom pobjegoše Coronini i Rambschissel iz Krbave u Liku. No razdražen puk pojuri za njima, te ih stigne u Ribniku kod Gospića. Da se spasu pobjegoše činovnici u Ribničku crkvu, jer su tada još crkve služile kao zakloništa čak i za razbojnike. Ipak ih nije niti crkva zaštitila od narodnoga gnjeva, jer ih je narod sasjekao kod samog oltara. [010vojnakrajina]
1711. god. - U Ribniku je podignuta nova crkvica za čiju gradnju je upotrebljeno kamenje stare srušene crkve. Bila je to župna crkva sv. Petra i Pavla.
26.10.1711. god. - U Brinju su se sastali Vlasi, Brinjaci i Stajničani da definiraju "uživanje zemlje" jer su izbijali stalni sukobi. [35]
26.10.1711. god. - Izbila je Lička buna a razlog je bio oslobađanje od komorske vlasti i priključenje Karlovačkom generalatu što je učinjeno iduće godine pa je buna prestala. [35]
1711. god. - Godine 1711. župljani Budaka sagradili su novu crkvu, a biskup ju je Benzoni posvetio tek 1736. Pod župu u Budaku spadale su filijalne crkve u Mušaluku, Širokoj Kuli te kapela sv. Marka kraj odvojka ceste prema Širokoj Kuli. [155]
1712. god. - Cijela Lika i Krbava dolazi pod Vojnu upravu karlovačkog generatata. Lički distrtrikt podijeljen je na kapetanije koje su trajale do 1746. god. Lički distrikt je imao 12 kapetanija i 4 porkulabije.
Čardaci otočke kapetanije bijahu u: Sincu, Jurjevoj stieni, Golom brdu, Doljanima, Godači i Morskoj gori.
1712. god. - Ovlašteno povjerenstvo od Dvorskog vojnog povjerenstva provelo je prvi popis stanovništava u Vojnoj krajini. Popisom su obuhvaćene 27.908 osobe u 2.485 kućanstava. U lovinačkom području živjelo oko 2000 stanovnika.
1712. god. - Do ove godine smatra se da je novo naseljavanje Like največim dijelom završeno. Više nije bilo zemlje za podjelu novopridošlim obiteljima.
1712. god. - U Ramljanima je sagrađena crkva sv. Mihovila.
1713. god. - Brinjani mole velikog kapetana Senjskog, baruna Teufenbacha da ih zaštiti od novog vlaškog naseljavanja u Glibdolu. [35]
kapetanije
1713. god. - Tri mjesta porkulabije Smiljan (Smiljan, Brušane i Oštarije) priključeni su Vojnoj krajini
1713. god. - Pomor stoke u Lici. Kad je u Lici 1713. počela crkavati stoka (Viehumfall), pa se nije moglo ni đubriti, nisu ni njive rađale, pa se mnogo naroda iz Like 1715. odselilo u Pečuj i u Srijem zbog gladi.
1713. god. - Vladika Danilo Ljubotina stanuje u manastiru u Gomirju a u Plaški se preselio 1721. god. kao sjedište pravoslavne eparhije.
1713. god. - U Čanak 1713. godine naseljeno 200 katoličkih obitelji. Prema izvješću, tvrđa u Perušiću se pretvara u ruševinu. Tvrđava je imala dvostruke zidove duljine oko 150 m a najbolje je sačuvana okrugla kula.
1714. god. - Lika i Krbava postale su sastavni dio Vojne krajine, kao kraj procesa iz 1712. god. [414-L]
1715. god. - Iseljavanje iz Like zbog gladi u okolicu Pečuha i Srijema. Komisija koja je istraživala razloge iseljavanja ustanovila je da je glavni krivac loša vlast koja previše kažnjava stanovništvo.
09.04.1715. god. - Zapovjedništvo Vojne krajine donijelo odluku o formiranju povjerenstva koje je trebalo istražiti uzroke iseljavanja iz Like. Glavni uzrok je teško socijalno stanje i samovolja vojnih zapovjednika i teror prema stanovnicima.
1715. god. - U Gračacu je izgrađena župna crkva sv. Jurja. Za grčko-istočnu vjeroispovjest podignute su dvije parohijalne crkve.
1717. god. - Karlobag i Senj su izdvojeni iz Vojne krajine i došli su pod upravu Dvorske komore iz trgovačko-političkih razloga.
09.06.1717. god. - U Podlapcu sagrađena je župna crkva sv. Jurja.
1718. god. - Godine 1718 na trgovačkim putima između Turaka i Mlečana koji su vodili preko Like pojavila se opaka bolest kuge, koja je u nekim krajevima poprimila i epidemiske razmjere. U Bilaju je bilo bolesnih i sa smrtnim posljedicama.
1719. god. - U Korenici i Čanku su osnovane župe.
1719. god. - Dolazi do druge brinjske bune protiv krajiških vlasti i njihove samovolje prema brinjskim graničarima. Krajiška uprava uvela je totalno povojničenje cjelokupnog života i vezala graničara za stalno služenje u vojsci kroz cijeli njegov životni vijek. Buna je obuhvatila brinje, Brlog, Vrhovine i Otočac. Došlo je do prekida bune zahvaljujući taktičnom ponašanju vojnih zapovjednika.
1719. god. - Sagrađena je pravoslavna crkva u Pločama (Lovinački kraj). [028-LP]
1721. god. - U gornjem je Lešću crkvica sv. Franje iz 1721. godine, u čije je zidove ugrađeno kamenje s ruševina rimskog Arupiuma, a na kojima se mogu čitati fragmenti latinskih tekstova.
1723. god. - Posvetio je crkvu u Smiljanima biskup Pahmajević. Kaže da se na oltaru nalazi prekrasna slika Gospe Karmelske.
1723. god. -U Otočcu, u Donjem gradu sagrađena je u Poljicima kapela BDM. Zabilježeno je postojanje kapele sv. Stjepana u Kompolju.
1723. god. - Godine 1723. lički je arhiđakon Damjan Zduna uspio da Ličani budu oslobođeni poreza, kako državnih tako i crkvenih. [192]
1724. god. - Sagrađena je Župna crkva Majke Božje Karmelske u Kuterevu
1724. god. - Najstariji spomen bacanja »kamena s ramena« zabilježen je g. 1724. Tada se ova narodna igra izvodila na Udbini. Kako je to bilo već tada popularno natjecanje, vidi se po tomu, što su tom prigodom u Udbinu došli također turski podanici iz susjedne Bosne. Ovi dapače htjedoše nadbaciti Ličane i Krbavce. Ipak je sve junake nadbacio lički junak Iveta Rukavina iz Karlobaga. On je dobio okladu (u novcu), koju je upotrijebio u tu svrhu, da svoje drugove nahrani i napoji.
1724. god. - Najstariji spomen bacanja "kamena s ramena" zabilježen je g. 1724. tada se ova narodna igra izvodila na Udbini. Kako je to bilo već tada popularno natjecanje, vidi se po tomu što su tom prigodom u Udbinu došli takodjer Turski podanici iz susjedne Bosne.Ovi dapače htjedoše nadbaciti Ličane i Krbavce. Ipak je sve junake nadbacio lički junak Iveta Rukavina iz Karlobaga. On je dobio okladu (u novcu), i s tim novcem nahranio i napojio svoje prijatelje. [010vojnakrajina]
1725. god. - Na brežuljku iznad Otočca, kraj stare utvrde Fortice, sagrađena je poligonalna kepela „Kalvarija“. Brežuljak gdje je Fortica nekada se zvao Kalvarija.
Otočac 1749
Veduta Otočca iz 1749. god. Lijevo od Fortice zaokružena je kapela "Kalvarija", obnovljena 2009. god. Za obnovu Kalvarije hrvatska Vlada uložila je 2007. god. 150.000 kn tj. 20.550 €. Obnovu je izvelo otočko poduzeće GIVI d.o.o. koje ima veliko iskustvo u obnovi mnogih u ratu stradalih sakralnih objekata.

1726. god. -U Slunju je sagrađena crkva Presvetog Trojstva. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije crkvu su zapalili, 30.11.1991. U požaru je, uz njen inventar, potpuno uništen i inventar iz župne crkve u Drežnik Gradu, koji je tu bio sklonjen.
1727. god. - Otvorena je prva javna škola (trivijalna) u Otočcu
1728. god. - Od 22. listopada 1728. godine, kada je osnovan "Stalni sanitetski kordon", Vojna krajina je dobila jednu novu funkciju: da bude živi zid protiv Turske i na taj način postane "stalni sanitetski kordon" koji će štititi Habsburšku monarhiju od svih zaraznih bolesti", a posebno kuge, kolere, bjesnila, velikih boginja itd.
1728. god. - U Korenici je sagrađena župna crkva.
1728. god. - Sagrađena je župna crkva Blažene Djevice Marije (presvete krunice) u Čanku.
1729. god. - Na lijevoj obali Novčice u Gospiću 1729. pukovnik Rajmund Attemsa gradi postaju za pukovniju i pukovniju prenosi iz Ribnika u Gospić.Sa dolaskom pukovnije i drugih državnih ustanova Gospić postaje središte Like. Odlaskom Rajmunda Attemsa 1733 nasljeđuje ga pukovnik Fralja ( onaj isti što ga Ličani prognaše početkom stoljeća) koji je nedugo po dolaska izazvao pobunu kod Ličana.
1730. god. - Car opominje Ličane da ne drže koze zbog kojih krče šume. Hajka na koze trajala je 200 godina. Koze uništavaju mladu šumu kada i vrh stabljike obrste. Staroj šumi koze brste samo donje grane i to nije štetno za drveće
Udbina 1740

1730. god. - Dabar je imao posebnog kapelana
1732. god. - Samovolja njemačkih vojnih sudova i zloupotreba časnika dovela je do nove bune u Lici pod vodstvom krajišnika Jurline Tomljenovića iz Smiljana. Pridružio se kapetan Bunića, Dobrivoj Knežević. Na kraju su vođe pogubljene a kuće su im razorene. [35]
1733. god. - Župnik je u Lovincu bio Damjan Zduna (Zdunić) koji se potpisivao kao carski arhiđakon i lovinački župnik. Za župnika u Lovincu imenovao ga je senjsko-modruški biskup Bedeković.
1733. god. - Spominje se da su zidovi župne crkve u Smiljanima na nekim mjestima ispucali pa je opasno da se obruše. Župni stan liči više na štalu.
1733. god. - U Mutiliću kraj Udbine na cesti za Gračac, sagrađena je crkva sv. Augustina koju su partizani srušili nakon II svj. rata.
1733. god. - Kada je carska komora počela u Lici uvoditi tlaku (rabotu) i povisivati porez, počeše Ličani rogoboriti, a godine 1733. podigoše i bunu. Ttada je zapovjednikom u Lici bio Pukovnik Freme, koji je godine 1729. naslijedio grofa Rajmunda Attemsa. Freme je sjedište pukovnije iz marofa u Novom prenio u Gospić koji tada postade glavnim mjestom u Lici. Da prestraši pobunjene Ličane, dade Freme kazniti nekoga Smiljanca, koji se najviše isticao. So ovo je kaznom polučio baš protivno, jer se buna tada tekar zaoštrila. Razjareni seljaci iz Smiljana, Trnovca, novoga i Divosela počmu ubijati ličke časnike i činovnike. Na konjima dopriješe buntovnici u Mušaluk, gdje zapališe Mesićevu kuću. Jednako su spalili i Oreškovićevu kuću u Perušiću, našto krenuše u Podlapac, da ondje zapale kuću prokulaba Dobrovca. U Podlapcu provališe Ličani u Holjevčevu kuću. Holjevac nije bio kod kuće, a njegova planinka (domaćica) lijepo dočeka i podvori buntovnike. Kada se Ličani nahraniše i napojiše, ostaviše Holjevčevu kuću na miru te se vratiše u Liku. [010vojnakrajina]
1734. god. - U Švici je bilo 54 kuća
1734. god. - U Širokoj Kuli je 1734. godine sagrađena crkva Sv. Mateja koja je 1942. spaljena i konačno 1945. g. srušena. Široka Kula se u vremenu prije Turaka zvala Široki Turanj. U njoj je bilo sjedište ličke župe, tj. župski grad s najvećom ličkom tvrđavom. U blizini Široke Kule postojala je i tvrđa Grebenar s velikim i uređenim samostanom.
1735. god. - Prva crkva u Širokoj Kuli bila je drvena – "jedva nalik na crkvu"! Kada je tijekom vremena postala trošna, nije ju bilo moguće popraviti, nego je nakon 1735. sagrađena nova, zidana. [155]
1737. god. - U svom izvješću vojvoda Sacshen Hildburghausen je nahvalio Ličane kao nitko prije. Isticao je kako jednostavno žive i hrane se, hvali vojnički duh, nisu se dali pljačkati od komorskih činovnika, dalje kaže kako bez njege i kulture izrastu stasiti kao najbolji soj ljudi, čvrsti kao hrast, doboćudni i divlji. Svoju riječ održe ali to traže i od drugih. Pravi hvalospjev. Od prirode slobodni i neustrašivi, dugo vremena varani i iskorištavani, postali su nepovjerljivi i nepokoreni. I ako imaju pogrešaka i izgledaju malo barbarski, meni su Hrvati ideal od čovjeka, Ja njihovu divlju hrabrost poštujem.
22.07.1737. god. - U predjelu Calati kraj Borićevca bila je krvava bitka između Turaka i graničara. Poginuli su brojni graničari kao pukovnik Raunach, kapetan Vuk Mesić i Nikola Kovaćić. Od zadobivenih rana kasnije je preminuo pukovnik Franjo pl. Top.
1738. god. - U Lici je bila zima 1738/09 bez snijega i niskih temperatura. [35]
1739. god. - Snažnu potvrdu da Bunjevci nisu bili podvlaščeni Krajini ni 1739. donosi Fras podatkom daje upravo te godine vojvoda Medina Rukavina sa Svetomihovilčanima, Gračanima i drugim pouzdanim ličkim krajišnicima upao u Bilajsko polje u Bosni, gdje se domogao značajna plijena i pokorio okolna sela, tako da se Turci nisu odmah usudili upasti u Liku. [192]
1739. god. - Prema sačuvanim zapisima izgleda da je zima 1739/40. bila najgora od svih. Trajala je skoro osam mjeseci a stradalo je dosta životinja, bilja i pčela. Zabilježene su temperature oko -40 C. [35]
Bunić
Crkva u Buniću sagrađena 1743. god.
1740. god. - Uspostavljeni su prema turskoj granici stalni granični sanitarni koridor (kontumaci). [007-LP]
1741. god. - Kapelan Simon Degoricia dao je srušiti kapelu u Sincu, sagrađenu 1707. god. i sagrađena je župna crkva sv. Ilije. Crkva je dovršena 1750. god.
1743. god. - Staru katoličku crkvu u Buniću je 1743. sagradio Gideon Laudon. Sagrađena je za 30.000 forinti iz zaklade ratnog ministarstva u Beču, koju je osnovao Laudon na uspomenu svoje dvoje djece što su preminula u Buniću. Od klesanoga je kamena iz kamenika kod Debeloga brda, koji su klesali Primorci tesari, a crkvu su zidali talijanski zidari. Kraj crkve s lijeve strane zidana je grobnica za Laudonovo dvoje djece.
1744. god. - Sagrađena je Zdunić kula u zaseoku Medvidovača (Lovinački kraj) [028-LP]
1745. god. - Godine 1746., kao kumpanijski zapovjednik u Buniću, Gideon Laudon naredio je pješacima da hrastom lužnjakom pošume žive pijeske Krbavskoga polja, koji su “šetali” i težacima zatrpavali nasade. I poslije, za vojne uprave, Laudonovi su se nasadi proširivani crnim borom, metlikom i bagremom.
1745. god. - Na ruševinama pak stare katoličke crkve u Buniću, sagrađena je godine 1745. god. nova crkva Rođenja Bl. Djevice Marije, koja je 1807 godine pretvorena u katoličku župnu crkvu.
1746. god. - Karlobag ima 631 stanovnika.
1746. god. - Senj i Karlobag podređeni su bečkom središnjem uredu za trgovačke poslove
1746. god. - Izvršeno je novo uređenje Vojne krajine. Teritorij Karlovačkog generalata podijeljen je na četiri regimente ili pukovnije. Svaka od tih pukovnija dijelila se na satnije i na još manje područne jedinice. Istovremeno je na čitavom krajiškom području službeni jezik postao njemački, pa većina Ličana nije razumjela govor svojih zapovjednika. Vojna Krajina bila je podijeljena na pukovnije (regimente): Lička-broj 1 sa sjedištem u Gospiću, Otočka-broj 2, Ogulinska-broj 3, Slunjska-broj4, dvije banske (petrinjsku i glinsku), križevačku, đurđevačku, gradišku, brodsku i petrovaradinsku. Prve četiri pukovnije zvale su se Gornja Krajina i imale su 18.181 vojnika. Pukovnije su se dijelije na bataljune, satnije (kumpanije) i općine, kojima su na čelu vojne osobe. Službeni je jezik njemački. Svaki "graničar", obučen u carsku uniformu, bio je vojnik od 16 do 60 godina. Tako Vojna Krajina postade veliki vojnički logor, iz koga su dolazili najbolji vojnici i to za carske vojne potrebe.
1746. god. - Po nalogu kraljice Marije Terezije uredio je princ Hildburghausen god. 1746. cijelu Liku i Krbavu kao prvu krajišku pukovniju. Zapovjednik ove ličke pukovnije postade pukovnik Guicciardy, potpukovnikom Kuhbach, majorima Althass i Petar Vukasović. Konjičkim satnicima postadoše: Jure i Dane Holjevac, Stipan Pecel, Ivan Kalinić i Ivan Muhar. Pješački satnici su: Jure Knežević, Ivan Kurfsky, Dujan Došen, Jakov i Plavša Starčević, Ružne Pave i Medo Rukavina, Gabre Frane i Mate Orešković, Ive i Marko Mesić, Miko Holjevac, Stipan Pecel, Ivan Kalinić, Ivan Muhar, Vela Ebner, Stipan Vlatković, grof Brauk, Matija Wolf i grof Geodon Laudon. Kao zapovjednik satnije na Buniću dade grof Laudon na krbavskom polju zasaditi lijep gaj koji se i poslije prozvao Laudonov gaj. Kasnije se laudon kao general istakao u ratovima sa Prusima i Turcima. [010vojnakrajina]
1746. god. - Nakon teritorijalne reorganizacija Vojne krajine, područje Brinjskog kraja pripalo je Otočkoj graničarskoj pukovniji s tri satnije sa sjedištem u Brinju, Jezeranima i Lučanima. Kosinj je bio u sastavu Ličke pukovnije. U selu Medak bilo je sjedište 9. krajiške satnije.
04.08.1746. god. - Službeno su osnovane sve četiri pukovnij Karlovačkog generalata prema zapovijedi princa Hildburghausena. Jezerane se bile u sastavu ove pukovnije.
1746. god. - Prema novom uređenju Krajine, u Perušiću je bilo sjedište satnije u sastavu ličke pukovnije.
05.08.1746. god. - Prema novoj uredbi svi Krajišnici bili su obvezni u doba mira sami se brinuti za hranu i odjeću, a u slučaju rata bila je to dužnost države. Kako se Ličani nisu odazivali pozivima na vojnu službu, pozvala je krajiška uprava sve ličke muškarce između 16. i 60. godine života na zbor u Jezerinama.
Ličke Jesenice
Crkva u Ličkim Jesenicama iz 1751. god.
1746. god. - Dolazi do nezadovoljstva i u kolovozu 1746. podiže se treća poznata Brinjsko-Lička buna koja je u krvi ugušena, a mnogi su pobunjenici najstrože kažnjeni. Najprije je održan velik zbor u Jezeranama na kojem je naređeno da svaka kuća treba dati jednog naoružanog vojnika. Tko se usprotivi biti će mu kuća zapaljena. Prvi su se pobunili Brinjani i protjerali časnike. Okupilo se oko 2.000 naoružanih ljudi. Karlovački general Šercer naredio je da uguši ustanak, ali se vratio neobavljena posla u Karlovac. Ustanici poslaše izaslanstvo u Beč na čelu s bojnikom Matešom Kuhačevićem iz Senja da preda tužbu i moli milost. U Beču su ih strpali u zatvor i vratili u Karlovac na sud. Većinu su pogubili. Vojna je krajina bila, kako se znalo reći »najveća vojarna u Europi», pa je cjelokupan život ovdje bio podređen vojsci i vojničkoj službi.
1746. god. - Južni dio Like politički je definiran tek organizacijom Vojne krajine i u ovim krajevima, što je učinjeno za vladavine carice Marije Terezije a prema projektu princa Hildburghausena godine 1746. Organizacija Vojne krajine izazvala je posljednju bunu Bunjevaca te ostalih Ličana na cjelokupnom prostoru Like od Brinja do Zvonigrada. Buna je u krvi ugušena 1751. i od tada je faktično prestala bunjevačka politička, a s njome i crkvena autonomija Like, koja je od tada potpala pod austrijsku vlast. [192]
13.09.1746. god. - Svojom ispravom od 13. rujna 1746. godine, kraljica Marija Terezija dopustila je održavanje tjednog sajma (status velikog trgovišta) u Otočcu svake srijede čija se tradicija održala sve do danas.
1747. god. - U Podlapcu sagrađen toranj župne crkve sv. Jurja.
1747. god. - Lički krajišnici ratovali su u Francuskoj. Iz Otočca su otišle dvije satnije. Krajišnici su sudjelovali u puno ratova diljem Europe pod austrijskom zastavom.
1747. god. - Senj dobiva status slobodnoga vojnog grada. [374-L]
1748. god. - Za takozvanog austrijskog nasljednog rata pođoše dvije ličke čete god. 1747. čak u Belgiju, gdje su sudjelovale u borbama u pokrajini Brabant. Tamo poginuše lički časnici Vuk Kolaković i Mate Orešković. U noći 18/19 Siječnja 1748. bijaše ljuta zima. Sava Pavlica koje je ove noći morao na polju stražariti okladio se da će svu noć stražariti bez toploga odijela obučen samo u gaće i u košulju. Pavlica je okladu dobio, a da ipak nije nastradalo njegovo zdravlje. On je dapače dočekao duboku starost od 90 god. te je umro god. 1814. u Komiću ostavivši 60 potomaka (djece, unuka, praunuka). [010vojnakrajina]
1748. god. - Podignuta je crkva sv. Nikole u Kaluđerovcu.
1748. god. - Prozor ima zasebnog kapelana.
1750. god. - Počima izgradnja Karolinske ceste od Gospića do Karlobaga na inicijativu grofa Rudolfa Choteka. Dovršena je 1754. ili 1752. god. Naziv je dobila po tadašnjme kralju Karlu. [414-L]
1750. god. - Dovršena je u Sincu gradnja župne crkev sv. Ilije, započeta 1741. god. Iduće god. posvetio ju je senjski biskup Juraj Vuk barun Čolić.
1750. god. - Na rijeci Novčici se još na kartama Gospića iz 1750. godine vidi postojeći drveni most. [385-L]
1750. god. - Oko 1750. god. kuće su u Lici bile loše, pletare ili brvnare prekrivene slamomo ili šimlom. U većini slučajeva nisu imale dimnjak i prozore. Krajiške vlasti su naredile da se kuće prave od kamena da se spriječi siječa šuma. Takve kuće su imale jednu poveću prostoriju u kojoj je bila i stoka. Tek bogatiji starosjedioci su imali više zgrada.[35]
1751. god. - Sagrađena je Crkva sv. Stjepana prvomučenika u Kompolju, u kojoj se ističe barokni oltar s nimfama (raritetni primjerak oltara), barokna propovjedaonica i krstionica, te na vrhu tornja bogato izvedeni željezni križ koji navodno potječe sa zagrebačke katedrale.
1751. god. - Lički pukovnik Antun Losy uveo je batine i njemačku komandu. To i slične nepravde su uzbunile Ličane. Izbila je buna u Bruvnu i Lovincu, u Ličkoj regiment protiv austrijske vlasti. U Bruvnu su ubili tiranina, poručnika Labickog. U Lovincu su ranili poručnika Holjevca. Bunu je ugušilo 500 Otočana po naređenju generala Petazija. Lovinac je za kaznu dobio novo službeno ime po crkvi Sv. Mihovila, "Sankt Michael". Bruvno je dobilo novo ime "Sankt Peter". Nova imena su bila do 19.07.1861. god. kada je kralj Franjo Josip vratio stara imena.
1752. god. - Na starim temeljima obnovljena je crkva sv. Trojstva u Podovima.
1754. god. - Donešen je propis u Vojnoj krajini po kojem sva zemlja postaje vojničko leno. Provodi se temeljito snimanje zemljišta i ustrojava se Jozefinski katastar.
vukasović
Barun Filip Vukasović
1775. god. - Rođen je Barun Filip Vukasović, najpoznatiji i najistaknutiji član plemićke obitelji Vukasović. Joseph Philipp Vukassovich bio je ratnik i graditelj. On je najpoznatiji član i odvjetak senjske patricijske obitelji koja vodi podrijetlo od poznate časničke ličke graničarske obitelji. Rođen je u Sv. Petru (Bruvnu) u Lici 1755. godine. Sin je Petra, graničarskog časnika i majke Ane, rođene Bašić, koja je također podrijetlom iz poznate ličke časničke obitelji. Oženjen je bio s Ivanom Pulcheriom (Johanna Pulcheria), barunicom Malfatti, rođenom 8. kolovoza 1779., a umrla 22. prosinca 1834. god.
Kao časnik Ličke graničarske pješačke pukovnije sudjelovao je 1778. i 1779. u bavarskim nasljednim ratovima te se nakon ovih ratova vratio u svoju regimentu (pukovniju) u Liku.
Od vojnika Crnogoraca, Austrijanaca i Ličana sastavio je dobrovoljačku pukovniju "Gyulay" te je unaprijeđern u čin dopukovnika i postao zapovjednik spomenute pukovnije. Godine 1790. vratio se u Ličku graničarsku pukovniju te 1794. godine postaje zapovjednik Ličke graničarske pukovnije.
U posljednjoj borbi 1809. borio se sa svojom divizijom kod Asperna te na kraju kod Wagrama, gdje je 6. srpnja smrtonosno ranjen te je poslan na liječenje u Beč, gdje 9. kolovoza 1809. godine umire od posljedica ranjavanja.
Filip Vukasović bio je i poznati graditelj cesta, a izgradio je Lujzinsku cestu od Karlovca do Rijeke te ceste od Senja do Svetog Jurja i od Senja do Novog Vinodolskog. Kao iskusni vojni inženjerac osim cesta bio je realizator i drugih važnih graditeljskih projekata. Kažu da je slavni graditelj Lujzinske ceste tvrdio "da sve može novac i Primorac".
Izvanredna strmina na Jozefinskoj cesti na odsjeku od sedla na Vratniku do Sv. Križa u Senjskoj Dragi, koja je mjestimice dosegla nagib čak i do 30%, kočila je u najvećoj mjeri promet kolima i propusnu moć ceste. Stog razloga predložio je Filip Vukasović god. 1787. cestu od Vratnika do Sv. Križa po južnom obronku Drage podno brda Oštro, povečavši tako duljinu puta na tom odsjeku od 3,50 km na 5,55 km, te smanjivši nagib niveleta na prosječno 20 do 12%.
1756.-1763. god. - U sedmogodišnjem ratu otočani ratuju na strani Austrije protiv Prusa.
1758. god. - U Lici je bila zima 1758/59 bez snijega i niskih temperatura. [35]
1761. god. - U Lici je bila rodna godina. Jedna debela koza je 51 novčić.
Lika je 1761 imala blagoslovljenu žetvu, zbog čega su sve namirnice postale jeftinije. Tako se kvarta pšenice prodavala po 34 krajcara, a kvarta zobi po 12 krajcara. boca dalmatinskog vina stajala je u krčmi samo 3 krajcara, a za 3 forinta i 45 krajcara mogla se kupiti debela krava. No zato je 1764. u lici zavladala tolika nerodica da su ličani bili prisiljeni posuditi hranu iz carskih skladišta u Karlovcu i Karlobagu. [010vojnakrajina] 1761. god. - Za vrijeme uprave pukovnika grofa Denhoffa (1761-1771) naređeno je da se kuće moraju graditi u skupinama i u redu.
1762. god. - Lička i Otočka pukovnija izgradiše cestu od Perušića do Otočca. U Ličkoj pukovniji izbila je kuga.
Licka pukovnija1762
Odore graničara Ličke pukovnije prema skicama iz 1762. god.
1763. god. - Završena je osam godina duga gradnja pravoslavne katedrale Vavedenja presvete Bogorodice u Plaškom.
1763. god. - Sagrađena je crkvica u Sv. Roku. [028-LP]
1763. god. - U Lici je bila zima 1763/64 bez snijega i niskih temperatura. Godina nije bila rodna. [35]
1764. god. - U Gospiću je bila djevojačka škola. Grad je proglašen 01.10.1764. komunitet.
1764. god. - Pravo na lov i ribolov dato je časnicima za 16 guldena godišnje. Krivolovci će biti kažnjeni s 25 guldena za prvi prekršaj, drugi puta s 50 udaraca palicom i treći puta kaznom rada na vojnim utvrdama. Godina nije bila rodna, još lošija od prethodne. Za svaku satniju je osigurano po 100 kuplena žita. [007-LP]
1764. god. - Trgovinske povlastice dobilo je Brinje koje je vrlo brzo ukinuto, već 1787. god. [35]
General Beck odredio je u ožujku g. 1764. popis svih muških glava u Lici. Uz to je i nametnuta daća za ribolov, na krčmarenje, na mlinove i na obične lovove čega do tada nije bilo u Lici. Od 01.11.1765. određena je i daća na vino, te se u Karlobagu plaćalo 37 i pol krajcara od svakoga barila. [010vojnakrajina]
1765. god. - U Lici je bila zima 1765/66. bez snijega i niskih temperatura. [35]
1765. god. - Austrijska vlast donijela je prve propise o gospodarenju šumama. [028-LP]
1765. god. - S obzirom na bogate šume, tradicionalna djelatnost kraja oko Krasna je šumarstvo i prerada drveta. Šumarija Krasno najstarija je i jedna od najvećih šumarija u Hrvatskoj, osnovana još 1765. god.
1765. god. - Tokom vremena Lika se tako napučila da su go. 1765 od ličke pukovnije odvojili satnije; Pazarište, perušić, Čanak, Bunić, Kozjan, Debelo brdo, Malu Krbavicu, Bjelopolje i Korenicu. Ova mjesta pripojiše otočkoj pukovniji, od koje su opet ogulinskoj pukovniji pridali mjesta; Krmpote, Ledenice, Krivi put, Brinje, Jezerane, Stajnicu, Križpolje, Prokike i Vodoteč. Te iste 1765 .g. uvedena je i uniforma za krajiške vojničke pukovnije. Vojnici su od tada do 1771. nosili odijelo modre boje i morali brijati brkove, jer je i na carskom dvoru prevladavala francuska moda. [010vojnakrajina]
1765. god. - Brinjska, jezeranska i krmpotska satnija izdvojene su iz Otočke graničarske pukovnije i priključene Ogulinskoj pukovniji u čijem će sastavu ostati sve do razvojačenja Vojne krajine 1881. Otočka pukovnije je dobila iz Ličke pukovnije Bunić, Bilopolje, Korenicu, Perušić i Pazarište. Satnije su bile sastavljene od četiri fertalja na čijem čelu je bio zastavnik. Na čelu satnije bio je kapetan.
1765. god. - Pazarište je pripojeno Otočkoj kapetaniji. Područje od Velebita do rijeke Like činilo je drugu krajišku satniju. Sjedište je bilo u selu Klanjcu.
1765. god. - Perušić je pripojen Otočkoj pukovniji i postaje središtem satnije zbog svoga prometnog položaja ( na glavnoj krajiškoj prometnici Otočac - Gospić). Jezerane su izdvojene iz Otočke pukovnije i pripojene Ogulinskoj pukovniji. Tada je u Jezeranama osnovana treća krajiška satnija koja je brojila 9117 stanovnika od kojih su 6671 rimokatolici.
1765. god. - Marija Terezija učinila je Otočac trgovištem dozvolivši da se uredi vojni magistrat.
1765. god. - U Brušanima je za potrebe krajiškog natporučnika sagrađena posebna kuća
1766. god. - U Gospiću jen otvorena njemačka škola. U Širokoj Kuli sagrađena je kuća za krajiškog kapetana.
1767. god. - U Gospiću je sagrađena vojarna, zgrada generala brigadira.
1767. god. - Župa Sinac s crkvom Sv. Ilije Proroka postaje samostalna
1768. god. - Dvorsko ratno vijeće donijelo je uredbu kojom se dozvoljava da stanovništvo u Lici koristi prezrelo i nekvalitetno drvo za dobivanje vapna i ugljena. [35]
1768. god. - Utemeljena je u Gospiću prva ljekarna u gradu s kućom za pukovnijskog liječnika. U svom posjetu Vojnoj krajini 1786. godine car Josip II. posjetio je i Gospić te zbog svih nedostataka koje je uočio tražio je da se napravi, između ostaloga, i nova bolnica. [385-L]
1768. god. - Stajnički kapelan Marko Mesić napravio je popis stanovništva Stajnice, Jezerana i Lipica što je danas vrlo vrijedan dokument. Donešena je uredba o odijevanju graničara.
1768. god. - Sagrađena je crkva u Sv. Roku na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve. Dodatno ju je uredio 1824. god. barun Josip Vrkljan. U Domovinskom ratu su je spalili četnici i ostale su samo zidine.
1768. god. - Zasađen prvi krumpir u Lici i to duguljasti crveni. Neki izvori navode 1769. god. Godina je bila izrazito sušna. Primorci su se hranili borovicom i mlijekom i morali su prodati svu stoku.
1768. god. - Prema izvješću ličko-krbavskog arhiđakona Ivana Krstitelja Kabalina, pod župu Perušić spadaju područne crkve sv. Trojstva u Podovima i crkva sv. Nikole u Kaluđerovcu.
05.12.1768. god. - Crkveni pisar u Bilaju 5. prosinca 1768 zapisuje «Noćas se tako zacrveni nebo nad Likom da su nama k našem popu pohitali seljani u čudu tražiti odgovor na spomenuto. Potraja to crvenilo neba duboko u noć
1769. god. - Marija Terezija je dekretom odredila da se na svim područjima gdje žitarice slabije uspijevaju, uzgaja krumpir, a pretpostavka je da je onaj prvi u Liku donijela Austro-ugarska graničarska satnija i posadila ga 1769 godine. Ispalo je da je ličko podneblje idealno za napredovanje ove biljke, pa su rezultati bili iznimni. Tako već 250 godina krumpir ima značaj prehrambene egzistencije mnogih generacija.
1769. god. - Župa Lešće s crkvom Blažene Djevice Marije od Ružarija postaje samostalna.
1769. god. - Sagrađena je katolička crkva u Plaškom s većinskim srpskim stanovništvom.
1769. god. - U Lici je te godine vladala glad. [35]
1770. god. - Otvara se "Glavna škola" u Ogulinu. U selu Medak vladika Danijel Jakšić je otvorio srpsku narodnu školu.
1771. god. - Sagrađen Budački most preko Like. Bila je rodna godina u Lici.
1771. god. - Mjesto modre boje dobiše vonjici ličke pukovnije godine 1771. odjelo bijele boje sa ljubičastim opšivom i porubom. Časnici su na bijelim hlačama i prslucima imali zlatne tkanice, a na šeširima zlatne porte (ove porte su ostale do 01.01.1785. kada su ukinute i časničke tkanice tzv. feldbinden). [010vojnakrajina]
04.03.1772. god. - Brinje je dobilo u doba carice Marije Terezije prvu trivijalnu školu u Lici. Nastavni jezik bio je njemački.
1772. god. - Kanonik Vranić je 21. veljače 1772. po nalogu Karlovačkog generalata popisao sve katoličke crkve. U Švici se spominje crkva Sv. Ivana Krstitelja.
1772. god. - Župni dvor crkve u Perušiću je sagrađen isto kao i u Donjem Kosinju. U sastavu župe Perušić je crkva presv. Trojstva u Podovima.
1772. god. - U Lici je bila zima 1772/73 bez snijega i niskih temperatura. [35]
1773. god. - Kako se prestalo uzdržavati krovove na zgradama i kulama, počeo se Dabar pretvarati u ruševinu. U službenom iskazu starih utvrda spominje se Dabar kao "posve propali grad" koji je prestao imati važnost oslobođenjem Like od Turaka 1689. god.
Vojna krajina 18st
Pukovnije Karlovačke Vojne krajine u drugoj polovini 18. st.
1773. god. - Proradila je osnovana škola u Udbini. Zabranjeno je od Turaka kupovati stoku za novac, već je bila dozvoljena samo trampa.
1774. god. - Obnovljena je barokna župna crkva Sv. Trojstva u Otočcu iz 1684.
1774. god. - Zgog suše je zavladala glad u Lici pa se puno ljudi iselilo u Slavoniju. [35]
28.06.1774. god. - Otočac je dobio pravo na dva velika marvinska sajma godišnje, 24.07. i 24.09.
1774. god. - U Lici se je odvijala slobodna dioba između muškog potomstva pa se zemlja rascjepkala na mnogo sitnih posjeda koji nisu bili dostatni za normalno življenje Već 1774. godine vlast uviđa da je zemlje sve manje za obradu i zabranjuje diobu pa se od tad živjeti u zajednicama (zadrugama).
1774. god. - Mletački podanici iz Dalmacije su običavali svoju stoku tjerati na pašu po gori Čemernici i po Pustom polu. To su Ličani uvjek krivo gledali, koji napokon izradiše, da je vojna uprava ovu pašu god. 1774. razdjelila među krajišnike. Granica između Like i Dalmacije nije bila točno određena niti na drugim stranama Velebita, uslijed čega je često dolazilo do svađa. Iz takve jedne svađe izrodila se u studenome 1774. u Trstenici i ljuta borba, te je više ljudi izginulo ili zadobilo rane. [010vojnakrajina]
1775. god. - Počela izgradnja Struppijeve Jozefinske ceste Karlovac - Kapela - Brinje - Vratnik - Senj, a dovršena je 1779. god. u duljini od 113 km. Graditelj je bio bojnik Vinko Struppi (1733.-1810.), inženjerski časnik, jedan od naših najzaslužnijih cestograditelja svoga vremena. Cestu su nazivali u čast Josipa II koji inicirao izgradnju kao Via Josephina, tj. Jozefinska ili Josipova cesta. Cesta je doživjela dvije korekcije trase. Filip Vukasović (1755.-1809.), graditelj i časnik austrijske vojske je krajem 18. st. napravio prvu korekciju silaska s Vratnika u Senj.
05.05.1775. god. - U Otočcu (05.05.), Korenici i drugim mjestima boravio je car Josip II. kroz Jezerane je proputovao 08.05.1775. god.
1775. god. - Putujuću kroz Liku i Krbavu, car Josip II došao je na Plitvička jezera. Divio se ljepotama jezera o kojima se od tada priča i na dvoru u Beču pa su Plitvice prvi puta došle na cijenu. Godina je bila loša Bile su velike poplave i studeni tako da se do 11.05. ništa nije zelenilo.
1776. god. - Senj i Karlobag dolaze pod vojnu upravu. Otvara se vojna škola u Ogulinu. Obnovljena je župna crkva sv. Stjepana u Kompolju. Godina je bila vrlo rodna.
1776. god. - Sagrađena je u župi Lađevac crkva Juraja Mučenika, a dogradjena 1841. godine. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije, krajem 1991. i u ožujku 1992., crkvu su oštetili, a unutrašnjost je spaljena.
1776.-1779. god. - Sagrađena je glasovita Jozefinska cesta Karlovac-Josipdol-Jezerane-Modruš-Brinje-Žuta Lokva-Vrtanik-Senj
1777. god. - U Donjem Pazarištu osnovana je zasebna župa a župni dvor je sagrađen 1772. god. Godina je bila srednje rodna.
Koza je od 18. st. označena kao začetnica ogoljavanja krša pa se tri puta upravnim mjerama smanjivao nji­hov broj. Zato je već godine 1777. proglašena prva zabrana držanja koza koja je vrijedila sve do godine 1805. Druga je zabrana proglašena godine 1888. nakon razvojačenja Vojne krajine, a treća godine 1954.
1777. god. - Vojno zapovjedništvo iz Karlovca dalo je naredbu da se pročiste ponori u Gusić polju jer nisu mogli progutati svu vodu i dolazilo je do poplava. [007-LP]
1777. god. - Da se jednom između Ličana i Dalmatinaca obustave svađe radi međe na Velebitu, povukla je od, 1777. mješovita komisija (austrijsko - mletačka) stalnu granicu po navišim vrhuncima Velebita Tom prigodom dobila je Lička pukovnija definitivno Jalukovac, Dušice, Libnice i Duboki dol pod Termsinom. [010vojnakrajina]
1778. god. - Bila je srednje rodna godina u Lici.
1778. god. - Vrhovno zapovjedništvo u Karlovcu dozvolilo je pokretnim jedinicama nošenje opanaka. Vojne cipele nosile su se samo za kišnih dana. [007-LP]
1779. god. - Otvorena je dvogodišnja škola trivijalka za dječake u Perušiću, Lovincu i Podlapcu. Bila je sušna godina.
30.06.1779. god. - Nredbom generalnog zapovjedništva naređeno je učiteljima da nauče ćirilicu kako bi mogli podučavati pravoslavnu djecu. [028-LP]
1780. god. - U Gospiću je sagrađena kasnobarokna župna crkva sv. Marije. Na crkvi je memorijalna ploča poginulima u bitki kraj Bilaja 1809., rad Roberta Frangeša Mihanovića iz 1909. god.
1780. god. - Oko ove godine nastalo je selo Željava (Šeljava) ispod Plješivice
1780. god. - Utemeljena je župa Sv. Jurja u Korenici. Krumpir je dobro rodio u Lici.
1780. god. - Vojno zapovjedništvo iz Karlovca odobrilo je povezivanje Otočca, Kompolja, Brloga i Prokika s Jozefinskom cestom. [007-LP]
1781. god. - Utemeljeno je Nvoselo kraj Gospića kada je tamo doselilo nekoliko hrvatskih obitelji. Otvorena narodna škola u Brlogu i Sincu.
1781. god. - Počela je u Gospiću izgradnja današnje katedralne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije. Gradnja je dovršena 1783. god. Bila je rodna godina.
1781. god.- Vojnokrajiške vlasti kontinuirano vrše pritisak na stanovništvo, sankcionirajući im ono iskonsko - pripadnost, tradicijsku autentičnost, pa već 1781.g. općinske vlasti zabranjuju ulazak u grad (Gospić) u narodnoj nošnji Bunjevkama iz Pazarišta, Smiljana i Trnovca.
1781. god. - Dio Krbavskog polja zna ostati pod više godina kao jezero Ržić kada je ostalo nakon 1781. god. idućih 7 godina. [383-L]
1782. god. - Otvorena je u Otočcu krajiška glavna škola. Naređeno je da svaka pukovnija mora imati jednog kirurga.
1782. god. - Sušna i neplodna godina u Lici. Hrane nije bilo ni za marvu. Zabranjen je odvoz hrane u Senj. [35]
1782. god. - U Slavoniju, Srijem i Banat pop Vicko Čubelić odveo je 22.000 Dalmatinaca. [381-L]
Ovu akciju vodio je pop Vinko Čulebić, kojemu je pomagao Vikar Grujo Prpić. Radi toga je Čulebića ljuto zamrzila Mletačka Republika kojoj je tada još pripdala Dalmacija. Mlečani su Čulebića i Prpića uhvatili na granici, te ih kao snupioce ljudi okovali u lance i odveli u Zadar. Za Čulebića i Prpića se zauzeo kralj Josip II. koji je u Mlecima preko svog poslaništva izradio njihovo oslobađanje. [010vojnakrajina]
1782. god. - Graničari su zbog teškog života prodavali zemlju, čije je prodaja zabranjena 1782. god. bez pukovnijske suglasnosti. [007-LP]
1783. god. - Isto sušna i neplodna godina u Lici a zavladala je i goveđa kuga. [35]
1783. god. - Do ove godine satnije su nosile ime svoga kapetana a od 1783. god. dobivaju redne brojeve. [007-LP]
1783. god. - Vojna je uprava 1783. u Lici ukinula daću, koja je na lov i ribolov bila uvedena 1764. god. [010vojnakrajina]
1784. god. - Posebno luda godina u Lici, sušna i neplodna. U svibnju je pao snijeg sve do mora. Ljeto je bilo vruće i sušno. 15. kolovoza pala je prva kiša, a zatim i veliki snijeg pa je uginulo puno marve. Zavladala je glad a hrane nije bilo za ljude i stoku. Graničari su gonili stoku na ispašu u Donju Krajinu. [6]
08.04.1784. god. - Rođen je u Žitniku kraj Gospića Šime Starčević, Filizofiju je završio u Grazu a isosavački svečenik je postao 1808. god. u Senju. Kao župnik u Novom objavio je prvu gramatiku hrvatskog jezika napisanu na hrvatskom jeziku koja je tiskana 1812. god . u Trstu. Umro je u Senju 1859. god.
1784. god. - U Križopolju (stari naziv Križevačkopolje) osnovana je župa Našašča sv. Križa.
1785. god. - Najgora godina kada je i stoke nestalo pa su orali ljudi i žene. Narod je strašno patio ali su onda slijedile rodnije godine. 25. travnja snijeg je bio visok 1,5 m. Kao prethodnih godina, tako i ove godine Lika je dobivala pomoć u hrani. [35]
1785. god. - Bila je glad u Ličkoj i Otočkoj regimenti da je car Franjo Josip II dao da se kupi 63.000 vagona žita
1786. god. - Izuzetno plodna godina pa su graničari vratili 6.000 vagana (1 vagan = 61,499 litara) žita duga.
1786. god. - Odlukom cara Josipa II ukinuti su mnogi crkveni redovi pa tao i Pavlinski red. [403-L]
1786. god. - Naređeno je da se kuće u Krajini moraju praviti od kamena jer su šume bile jako uništene. [007-LP]
1786. god. - U Lici je narod počeo ubijati vrapce kao štetne ptice. Uslijed toga su se razne bube i kukci naglo razmnožili na štetu voća i ostalih drugih plodova. Kada je god. 1786 u Liku po drugi puta došao car i kralj Josip II tada je on zabranio ubijati vrapce, jer oni čine narodu koristi tamaneći daleko škodljivije bube i ostale kukce. [010vojnakrajina]
28.06.1786. god. - U Otočcu boravi Josip II po drugi puta
1786. god. - Jako rodna godina je bila u Lici
1786. god. - Donešena je odluka da se kuće moraju graditi od kamena jer su šume jako devastirane eksploatacijom od strane vojne uprave.
1786. god. - Do ove godine graničari su imali ograničeni godišnji odmor koji je uveden kao obvezatan tek 1786. god.
Graničarima je ukinut porez na mlinice i mogli su slobodno ribariti na Gackoj. [007-LP]
Naredbom je naređeno svim satnijama da se graničari moraju privikavati na marljiv rad i obradu zemlje da se osigura dovoljno hrane.
1786. god. - Kralj Josip II ukinuo je pavlinski red. Ujedno je to i kraj pavlinskog samostana na Kapeli.
1786. god. - Crkva na čast sv. Ivana Krstitelja sagrađena je u Švici. a obnovljena 1940. godine.
1786. god. - U Ličkom Lešću je obnovljena barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice.
1786. god. - Centralni pavlinski samostan Hrvatsko-istarskog pavlinskog područja bio je samostan sv. Nikole na Gvozdu, blizu Modruša, u zaselku Gornji Keseri, uz staru cestu Jezerane-Modruš. Naime, današnji naziv "Kapela" nastao je u 18. stoljeću kada je obnovljen samostan. Prije se to gorsko područje jednostavno zvalo "Gvozd" (šuma). Samostan je prestao djelovati 1786. godine kada car Josip II ukida pavlinski red i od tada samostan postaje ruševina. Jedno njegovo zvono dospjelo je na toranj crkve u Križpolju.
01.05.1787. god. - Gospić je ukinut kao komunitet i uključen je kao kanton. [385-L]
1787. god. - Izvanredna strmina na Jozefinskoj cesti na odsjeku od sedla na Vratniku do Sv. Križa u Senjskoj Dragi, koja je mjestimice dosegla nagib čak i do 30%, kočila je u najvećoj mjeri promet kolima i propusnu moć ceste. Stog razloga predložio je Filip Vukasović god. 1787. cestu od Vratnika do Sv. Križa po južnom obronku Drage podno brda Oštro, povečavši tako duljinu puta na tom odsjeku od 3,50 km na 5,55 km, te smanjivši nagib niveleta na prosječno 20 do 12%.
1787. god. - Početkom 1787. počela je izgradnja nove ceste od Gospića prema Lovincu i Gračacu pa je sve sposobno za rad bilo angažirano na izgradnji ceste. Ti radovi zaustavili su raseljavanje i pomogli u razvoju Bilaja. Krajem 1787. na izgradnji Bilajskog mosta došli su i zanatlije iz drugih krajeva koji su most izgradili za jednu godinu. Dva brata Mraovića i jedan Borčić su se međuvremenu oženili i ostali živjeti neposredno uz most. Novoizgrađena cesta bila je završena 1789.
1787. god. - Prvi put posađeno nekoliko dudova (murvi).
1787. god. - Vojni časnici su zaduženi za obuku graničara u što boljoj obradi zemlje. Zabranjeno je peći rakiju od žitarica. [007-LP]
1787. god. - Trivijalna škola u Gračacu je otvorena.
1787.-1789. god. - Gradi se tkzv. Dalmatinska poštanska cesta koja se kod Žute Lokve odvaja od Jozefinske ceste i ide pravcem: Gacka dolina - Gospić - Gračac - Knin.
Drežnik
Oslobođenje Drežnika od Turaka 1788. god.
1788. god. - Ogulinski pukovnik i kasniji barun Peharnik od Hotkovića oslobodio je Drežnik. Zarobljeno je 178 Turaka. U Lici je bila bogata žetva.
1789. god. - U Ličkom Cerju otvoren je prvi poštanski ured. Kralj Josip II pretvorio je kapelaniju u Stajnici u župu.
1789. god. - Izgrađena je cesta Gospić-Lovinac-Gračac (dio "dalmatinske ceste" koja povezuje Žutu lokvu preko Like s Kninom).
04.12.1789. god. - Imenovan je mjesnim kapelanom u Švici Martin Degoricija i na toj dužnosti ostaje do lipnja iste te godine.
1789. god. - U Lici je bila zima 1789/90. bez snijega i niskih temperatura. Godina je bila izuzetno sušna. [35]
1789. god. - Car Josip II pretvorio je stajničku kapelaniju u župu. U sastavu župe bile su Lipice i Glibdol. [35]
1790. god. - Ličani su god. 1790. god. stajali utaboreni na turskoj međi, kod Mazinske previje i u Popinskom klancu
1790. god. - Osnovana je Župa svete Marije Magdalene - Ričice. Osnovana je župa Jezerane.
1790. god. - Osnovana je Župa svetog Roka - Sv. Rok
1790. god. - Krasno je opet župno središte a crkva sv. Antuna Padovanskoga je iz XVIII. st. Tijekom turskih osvajanja Krasno je ostalo bez stanovnika. Na ova pusta ali «krasna» polja s pašnjacima i šumama naseljavaju se početkom XVIII. stoljeća Bunjevci iz okolice Svetoga Jurja, a jedan dio iz unutrašnjosti Like.
04.08.1791. god. - Sklopljen je pravi mir s Turcima pa su se Ličani vratili kućama. Tim mirom hrvatskoj krajini su pripali Cetin, Dežnik, Lapac, Srb, Vagan, Zavalje i još neka sela.
1791. god. - Sagrađena je župna crkva Sv. Franje Asiškog u Zavalju podno Plješevice. U svibnju je palo pola metra snijega koji je uništio usjeve.
1791. god. - Drežnik je oslobođen od turske okupacije tek 1791. i odmah je osnovana kapelanija.
1791. god. - Udbina je ponovo utvrđena i ima stalnu vojnu postavu.
1791. god. - Borićevac je pripojen Hrvatskoj mirom s Turcima u Svištovu i naseljen Hrvatima Bunjevcima iz Lovinca.
1791. god. - Gornji i Donji Lapac je sklopljenim mirom između Turaka i Austrije pripojen Hrvatskoj. To se nije sviđalo Turcima jer su izgubili pašnjake pa navališe na hrvatske doseljenike. Turke je dočekao krajiški kapetan Petar Kuhn i teško porazio. U zahvalu kapetanu za obranu od Turaka, selo je prozvano Petrovoselo.
1792. god. - Krajiške vlasti su naselile prve stanovnike (graničare) u Ličko Petrovoselo, na granici s turskom Bosnom.
1792. god. - U Sincu je ukinuta škola trivijalka a otvorena pučka dječačka škola.
1794. god. - Današnja župna crkva sv. Križa sagrađena je u Prozoru a za gradnju su upotrebiki ostatke nekadašnjef rimskog hrama.
1795. god. - Krajiška je uprava sagradila u selu Zavalje veliku zgradu koja se zvala "raštel", pogranično mjesto gdje se smjelo trgovati s Turcima iz Bosne. U Zavalju je sagrađena rimokatolička crkva sv. Franje Serafinskog.
1795. god. - U Ričicama je sagrađena župna crkva sv. Marije Magdalene.
1798. god. - U Gospiću je sagrađena zgrada general pukovnika. Sagrađen je most preko Zrmanje kod Priviza (kraj sela Palanka). Sagrađena je crkvica u Kiku (Lovinački kraj).
1798. god. - Najviše je Ličane mučilo prevoženje carske robe iz Jezerana u Senj. Da ne moraju vlastite konje i tegleću marvu iz Like voditi u vrlo udaljene Jezerane, pa s onako izmorenim konjima i volovima prevažati robu preko Vratnika u Senj, običavahu se Ličani otkupiti od ove rabote. Mjesto Ličana obavljahu onda ovaj prijevoz Ogulinci i Kranjci, kojima su Ličani u ime otkupa za g. 1798. – 18001. morali platiti preko po milijuna forinti. [010vojnakrajina]
1799. god. - U Gospiću je otvorena škola tzv. "normalka".
Boričevci
Crkva Blažene Marije Djevice u Borićevcima sagrađena 1800. god.
1800. god. - Sagrađena brana mlinska u Gospiću. Crkva na čast sv. Jurja u Korenici je sagrađena.
1800. god. - Sagrađena je crkva Blažene Marije Djevice u Borićevcima.
1800. god. - Ukida se kantonski sustav u Vojnoj krajini i iznova se uvode jedinstvene vojne uprave u svakoj krajiškoj pukovniji.. Formirana je treća graničarska satnija Ličke pukovnije sa sjedištem u Dobroselu. Na vojnom popis u Bilaju 1800. godine našlo se je 321vojno sposoban muškarac.

19. STOLJEĆE
1801. god. - Na Jozefinskoj cesti, u samom središtu Brinja, nalazi se kameni most preko potoka Gate-Jaruge. Most je izgrađen 1801. godine i djelo je vrijednih ruku brinjskih i primorskih graditelja i kamenorezaca. Na mostu se nalazi sunčeva ura koja je za rekonstrukcije dobila kamenu kuglu.
1801. god. - U Korenici je proradila škola "trivijalka". Korištena je zgrada pekare. 1802. god je bilo 29 učenika a prvi učitelj je bio Mijo Lovreković iz Bjelovara.
1801. god. - Sagrađena je katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije 1801. god. u Borićevcima.
1801. god. - Plitvice je posjetio austrijski nadvojvoda Josip.
17.06.1801. god. - Pao je snijeg koji se otopio za dva dana.
1802. god. - Jedna od najvećih poplava Gacke. Kompolje je poplavljeno sve do crkve. Voda iz Švice potekla je prema Otočcu. [007-LP]
1802. god. - U Ličkom Petrovomselu sagrađena je grčko-istočna crkva.
1802. god. - Baruni Kneževići imali su nekada u Gračacu oveće imanje (500 jutara zemlje i brojne zgrade). Krajiška je uprava još od vremena marije Terezije nastojala, da od obitelji Knežević otkupi ovo imanje, pa da ga podijeli među Krajišnike, koji oskudjevahu zemljom. To je provedeno tekar g. 1802., kada su baruni Kneževići odstupili svoje imanje u Gračacu, a u zamjenu dobili nekadašnje pavlinsko dobro Sv. Helena kod Čakovca u Međimurju. Onamo se iz Gračaca preselio barun Ante Knežević u studenome g. 1802. [010vojnakrajina]
1803. god. -Veliki snijeg se zadržao do kraja ožujka. Bila je velika glad zbog prethodne sušne godine. Držaava je pomogla s 60.000 vagona žita i druge hrane. No, ljetina je bila jako dobra. [007-LP]
1804. god. - Obnovljen je Fortica, utvrda na brdu kraj Otočca i pretvorena u barutanu.
1804. god. - U Gospiću preko Novčice napravljen je most
1805. god. - U Cetingradu sagrađena je crkva Uznesenja BDM a u potpunosti obnovljena 1988. godine. Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije crkvu su prvi put pogodili granatom, 05.10.1991., 04.11.1991. zapalili, a 01.12.1991. miniranjem potpuno razorili ostatke crkve.
1805. god. - Mnogi su Ličani običavali nositi duge vlasi (perčine). Krajiška je uprava g. 1805. odredila, da se vojnicima iz Like moraju šišati kose, što je onda općenito prevladalo kao moda kod svih Ličana. [010vojnakrajina]
1806. god. - Rođen je u Janjoj Gori (Plaščanska dolina) Mihajlo-Mićo Latas koji će pobjeći u Bosnu, poturčiti se i postati Omer-paša Latas. Postao je pukovnik 1838. godine, a potom paša, kad je Abdul Medžid stupio na vlast. Bio je odličan vojnik. U krvi je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni komandant turske vojske.
1806. god. - Lika je g. 1806. imala obilnu žetvu. Jesen ostade bez snijega. Zimi je prvi snijeg u Lici pao tekar 19. siječanja 1807., pa i onda samo po srednjim i nižim planinama, dok su najviši gorski vrhunci ostali bez snijega tečajem cijele zime. [010vojnakrajina]
1807. god. - Godina kada više župa postaje samostanim: Prozor s crkvom Sv. Križa, Ramljane s crkvom Sv. Mihovila, Švica s crkvom Sv. Ivana Krstitelja, Kompolje s crkvom Sv Stjepana Prvomućenika, Palanka na Zrmanji s župnom crkvom Rođenja bl. dj. Marije, Dabar, Plaški, Bunić, Bilaj, Brušani sa crkvom sv. Martina itd. U Kuterevu je sagrađen župni dvor.
1807. god. - U Hrvatskom Blagaju sagrađena je crkva Sv. Duha a obnovljena 1969. godine. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije, 24.10.1991., crkvu su teško oštetili.
1807. god. - Osnovana je rimokatolička župa u Borićevcima u koju su spadali još Brotnje, Orahovac, Srb, Gornji i Donji Lapac.
10.04.1809 god. - Izbio je rat između Francuske (Napoleona) i Austrije.
30.04.1809. god. - Na mostu preko Zrmanje kod Priviza (kraj sela Palanka) došlo je do bitke između Ličana i francuskog generala Marmonta.
25.05.1809. god. - Kod Brloga se odigrala bitka između Francuza i uastrijskog Opservacijskog korpusa u kojem su bili pripadnici sve četiri regimente Gornje krajine. Zapovjednik austrijske vojske Matija Rebrović postavio je crtu obrane na potezu Otočac - Žuta Lokva. Francuzi su nekako zaustavljeni što je omogućilo glavnini vojske da se preko Brinja povuče na Kapelu gdje je napravljena prava crta obrane koju Francuzi nisu probili. [35]
1809. god. - U Bilaju u mobilizacijskom spisku iz 1809. godine za borbu protiv Francuza bile su ustrojene dvije čete svaka po pedeset vojnika i pridodate satniku Ivanu Marojeviću u »Bitki kod Bilaja». Jednu od četa vodio je mladi Baltazar Šimunić koji je kasnije postao vitez austrijske vojske. Sudjelovao je u ratovima 1848 godine sa čina podmaršala, a odlikovanjem je i redom Marije Terezije, umro je u Beču 1861. godine. U bitki od stotinu Bilajskih vojnika petnaest je ranjenih a trinaest je poginula ili naknadno umrla od posljedica ranjavanja.
1809. god. - Pod vodstvom maršala Marmonta Francuzi dolaze u Liku. Kod Bilaja bila je teška bitka 21.05.1809. god. ali se domaća vojska povukla da zaštiti Karlovac. Po priznanju Francuzi su imali preko 200 mrtvih, koji su i pokopani u Bilaju na Valentićevu brdu, te 800 ranjenih. U redovima pukovnika Rebranića prikazano je 64 mrtvih, 500 ranjenih i oko 220 zarobljeni regularnih Kraiških vojnika. Tu nije ubrojena uvojačena domaća obrana koja je podnijela i najveći teret Francuskih napada na Bilaj i Most na Jadovi.
03.06.1809. god. Ličani pod vodstvom generala Petra baruna Kneževića ukinuli su francusku vlast i krenuli u Dalmaciju do Splita. Nakon Bečkog mira, otočka, lička, ogulinska, slunjska, glinska i petrinjska pukovnija došle su pod francusku vlast.
Ličanka
Ličanka prema Hacquetu iz knjige objavljene u Lepzigu 1804.
Ličanin
Ličanin prema Hacquetu iz knjige objavljene u Lepzigu 1804. god.
14.10.1809. god. - Car Franjo I potučen od Naspoleona kod Wagrama, sklopio je "bečki mir" kojim sve hrvatske zemlje južno od Save pripadaju Napoleonu, ali ne dugo, tek do 1813. god..
1809. god. - Francuzi su u Gospiću bili od 1809. do 1813. god.
1809. god. - Turci su spalili Donji i Gornji Lapac, Boričevac, Drežnik i Oraovac. U Borićevcima je spaljena župna crkva sv. Blažene djevice Marije. Selo Zavalje je spaljeno i srušena crkva.
1810. god. - Kako jedan dio Ličana nije htio služiti u francuskoj vojsci, odlučili su se na seobu. Zato je 1810. godine krenula iz Like skupina od oko 4000 iseljenika. Oni su tada naselili Srijem i Banat. Iseljenike je vodio pop Ciuk i satnijski pisar Stošić.
19.09.1810. god. - Pao je snijeg od kojeg je uginulo dosta stoke i ljudi. [007-LP]
1811. god. - U Ričicama je izgrađena Župna crkva sv. Marije Magdalene u baroknom stilu. U Domovinskom ratu su je spalili četnici i ostale su samo zidine.
1811. god. - Bila je sušna godina u Lici a na jesen je palo puno kiše pa su bile poplave. [35]
1811. god. - God. 1811. župnik Ćuk odveo je 4000 Krbavaca iz Udbine i sv. Petra (Bruvna) u Slavoniju i Banat. [3814-L]
1812. god. - U francuskom pohodu na Rusiju sudjelovao je jedan bataljun Ličana jedan bataljun Otočana kao prva hrvatska pukovnija pod zapovjedništvom pukovnika Marka Slivarića. Ukupno je bilo 1658 vojnika i oficira. U tom ratu poginulo je 900 Ličana. Sudjelovali su bitkama kod Vitbeska 26.07., kod Smolenska 17. i 18.08. (po 10.000 mrtvih sa svake strane), Mozaiska i Malog Jaroslava.
06. i 07.09.1812. god. - Učestvovali su naši u znamenitoj bitci kod Borodina, 06. i 07.09. gdje se borilo 120.000 Rusa protiv 100.000 Francuza. Pobjedili su Francuzi uz 30.000 poginulih a Rusa je ubijeno 45.000. U Borodin su prvi ušli Hrvati.
18.10.1812. god. - Napoleon je odlikovao šest hrvatskih junaka križem počasne legije: kapetani Župan i Petar Matasić, natporučnici Petar Došen i Mile Franić, nadstražmeštar Timotija Zaklan i stražmeštar Ivandoski.
19.10.1812. god. - Počelo je povlačenje francuske vojske iz Rusije uz stalne borbe s Kozacima u kojima ke poginulo dosta naših vojnika. Od 06.11. počele su prave ruske zime. Samo je kod prelaza preko Brezine stradalo preko 300 Hrvata. Od prve hrvatske pukovnije vratilo se samo 250 vojnika koji su se sklonili u tvrđavu Glogau na Odri. Računa se da je u Rusiji ostalo oko 200.000 francuskih vojnika.
1812. god. - U Trstu je tiskana prva gramatika hrvatskog jezika napisana na hrvatskom jeziku, isusovca Šime Starčevića rodom iz Gospića.
1813. god. - Francuska okupacija ipak je kratko trajala (počela 1809.) a već 1813 odlaze iz Like, a za sobom ostavili korijene školstva. Prva pučka škola u Bilaju je zaživila tek 1843 godine.
1814. god. - Pad Napoleona i ponovna obnova austrijske vlasti u Vojnoj krajini. Neki izvori navode 1813. god. Zbog prijašnjih ratnih godina, u Lici je bilo vrlo teško opće stanje, osiromašeno i teško stradalo područje prema izvješću biskupa Ivana Krstitelja Ježića.
1816. god. - U Lovincu je otvorena narodna, tzv. "ilirska" škola 1816. god. [028-LP] U Zavalju je sagrađena nova katolička crkva koju su srušili Turci 1809. god.
Starčević
dr. Ante Starčević.
1816. god. - Crkva sv. apostola i evanđelista Mateja u Širokoj Kuli postala je župna crkva.
1817. god. - Turci su pokušali opljačkati skladište robe u Zavalju, ali su ih odbili krajiški vojnici.
1818. god. - Podignut je župni dvor u Prozoru, Zavalju i Sincu. U Zavlju je crkva postala župna crkva.
1818. god. - U Otočcu boravi car Franjo I, a posjetio je i Plitvice. U Kompolju je podignut župni dvor.
1818. god. - U Gornjem Pazarištu uz župnu crkvu Uzašašča djevice Marije sagrađen je župni dvor.
28.04.1819. god. - Rođen je Josip Filipović von Philippsberg u Gospiću 28. travnja 1819. umro 6. kolovoza 1889., barun, jedan od najvećih hrvatskih vojskovođa. Od samog je početka svog vojničkog života sudjelovao u svim ratovima na tadašnjem području hrvatskog i austrijskog teritorija. Tako je kao zamjenik glavara glavnog stožernog odjela hrvatske vojske god. 1848. i 1849. ratovao u bitkama za Beč, kod Schwechata, Parendorfa, Altenburga i Moora. Josip Filipović se je osobito proslavio u bitki kod Solferina i u austrijsko-pruskom ratu, u kojem je austrijska vojska izgubila, ali su zato hrvatske pukovnije pod njegovim vodstvom razbile talijansku i prusku vojsku na svom dijelu fronte. God. 1878. kad je na prijedlog Engleske Austro-Ugarska Monarhija dobila međunarodni mandat da riješi "veliku istočnu krizu" tako da za zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, Filipović je kao jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa preuzeo zapovjedništvo, prvo 13. vojnog zbora, a potom i 2. armije s kojom je uspješno ostvario zadatak. U ratnoj operaciji sudjelovale su i sve hrvatske pješačke pukovnije koje su uspješno obavile najteži dio rata. Vojskovođa Filipović je tako ušao u Bosnu preko Save kod Broda, te je brzom i vještom akcijom zauzeo Sarajevo 19. kolovoza god. 1878.
1820. god. - Osnovana je župa u Kuterevu. U Križopolju je sagrađena crkva sv. Križa.
1821. god. - Sagrađena je crkva sv. Jurja Mučenika u Jezeranama.
1823. god. - Proširena je crkva Sv. Križa u Prozoru. Radovi su završeni 1836. god.
1823. god. - U Gospiću je otvorena matematička škola za obrazovanje dočasnika.
23.05.1823. god. - Ante Starčević bio je političar, filozof i književnik te jedan od utemeljitelja moderne hrvatske državotvorne ideologije. Rođen je u Žitniku kraj Pazarišta, 23. svibnja 1823., a umro je u Zagrebu veljače 1896. S prijateljem iz školskih dana Eugenom Kvaterinikom na Saboru 1861. osniva Stranku prava, koja zastupa ideju pune nacionalne slobode i državne nezavisnosti - "ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku". Općenito, sa srpskim kulturnim krugovima, vodi oštre polemike o jeziku i odbacuje Bečki književni dogovor iz 1850. Dr. Ante Starčević, skupa s Eugenom Kvaternikom, utemeljitelj je moderne hrvatske državotvorne misli i neumorni borac za obranu hrvatske nacionalne samobitnosti i uspostavu hrvatske državne nezavisnosti. Tomu je posvetio cijeli svoj život. U sveslavenstvu, jugoslavenstvu i srpstvu vidi smrtnu pogibelj za hrvatski narod, pa im se prvorazrednim političkim i znanstvenim argumentima u mnogim svojim člancima i znanstveno - političkim raspravama otvoreno suprostavlja.
Starčević narod ne izjednačuje s pripadnošću bilo kojoj vjerskoj zajednici, nego ga promatra u povijesnoj perspektivi. Po njegovu učenju, promjena vjere ne mijenja narodnosnu pripadnost. Zato je bosanskohercegovačke muslimane, u skladu s povijesnim činjenicama, smatrao sastavnim dijelom hrvatskoga naroda.
Vjerujući u narodno jedinstvo Južnih Slavena neko vrijeme je smatrao kako se to jedinstvo treba manifestirati i u jedinstvenom, hrvatskom imenu, otklanjajući svako drugo ime, a "naročito Serb kao nenarodno i pogrdno". Dok je Slovence smatrao "planinskim Hrvatima". Međutim kada su se pokazali negativni rezultati tog nastojanja da svi narodi prihvate hrvatsko ime napušta to stajalište. Tako je u listu Sloboda od 23. ožujka 1883. izrazio svoje shvaćanje da nije važno ime, nego zajednička borba za stvaranje slobodne i samostalne države: "Glavna je stvar, da svi rade za narod i za domovinu, a neka se zovu kako im drago...
Tako je njegovo velikohrvatstvo bilo u sukobu s velikosrpstvom Vuka Karađića i jugoslavenstvom Strossmayera. Borba oko ostvarivanja ovih ideja obilježiti će nadolazeća desteljeća, velikosrpska Kraljevina Jugoslavija, komunistička Jugoslavija u kojoj su dominirali Srbi i konačni slom velikosrpske ideje 1991. god. Hrvatska je postala samostalna država što je bio životni san Ante Starčevića.
1824. god. - U Jezeranama je sagrađena današnja župna crkva sv. Jurja.
1826. god. - U Gornjem Kosinju gdje je bilo sjedište Prve satnije otočke pukovnije, otvorena je osnovna pučka škola. U Donjem Lapcu je otvorena trivijalka, škola koju je održavala vojska.
1826. god. - Lovinac je dobio školu trivijalku.
Matija Mesić
Matija Mesić, povjesničar i prvi rektor
Kraljevskog sveučilišta
19.02.1826. god. - Rođen je u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod) Matija Mesić. Mesići u Brod na Savi doselili iz Like (Stajnice) a Matijin otac Nikola, opančar, je u današnjoj Mesićevoj ulici kupio kuću. Nikola se često hvalio “kako je pop Marko Mesić, osloboditelj lički, s njime istoga roda”. Treba napomenuti da je god. 1872. bio i narodni zastupnik u Saboru, gdje se istakao u radu školskog odbora. Godine 1874. izabran je za redovitog profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu. Profesoru Mesiću pripala je čast i dužnost prvoga rektora Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Prilikom imenovanja i promocije održao je čuveni govor koji je započeo riječima: “Velik je dan, što ga danas slavi vaskolik narod hrvatski.” U prigodi te svečanosti, 19. listopada 1874., u svom poznatom govoru upozorio je na važnost modernog sveučilišta i iskazao širinu vlastitih gledišta.
Poznata su mu djela “Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II.”, “Hrvati nakon bana Berislavića do Mohačke bitke”, i druga. Ovim djelima spada među najvažnije povjesničare na polju hrvatske historiografije. Mesić je umro u Zagrebu 1878. god. Osim što je Mesić veliki hrvatski povjesničar, smatra se ocem srednjevjekovne povijesti Brodskog Posavlja. Njegova rasprava "Pleme Berislavića" (izdano 1869. god.) je i danas nezaobilazno djelo za upoznavanje najstarije brodske povijesti.
1826. god. - Sjedište treće graničarske satnije Ličke pukovnije sa sjedištem u Dobroselu premješteno je u Donji Lapac.
1827. god. - Prema podacima od župa stanje stanovništva lovinačkog kraja je bilo: Cerje 796 žitelja (sve Hrvati), Kik 345 (sve Srbi), Lovinac 1423 (1354 Hrvati), Ploča 1163 (5 Hrvata), Ričice 623 (sve Hrvati), Smokrić 559 (sve Hrvati), Sveti Rok 1185 (1170 Hrvata), Vranik 566 (sve Hrvati). [028-LP]
1828. god. - Napravljen je župni dvor u Ličkom Lešću.
1829. god. - Počima sustavno rušenje utvrde u Otočcu. Utvrda se nalazi u području današnjeg Donjeg grada
1829. god. - Ostaci stolne crkve u Udbini otkriveni su na brdu Kalvariji. Biskupski je dvor dao podignuti biskup Bonifacije (XIV. st.).
1829. god. - Zima 1829/30 započela je 20.11. i trajala do 05.05. Snijeg je bio visok poput kuća. Da bi prehranili stoku morali su kroz snježne zapuhe ići do Primorja. Stradalo je mnogo ljudi i stoke. [35]
19.09.1829. god. - Rješenjem Dvorske vojne komisije u Beču, osnivaju se u Vojnoj krajini narodne škole, zvane elementarne koje je izdržavala općina a nastavni jezik je bio hrvatski. Školu su pohađala muška i ženska djeca.
Gospić
Kameni most preko Novčice u Gospiću (slika iz 1906. god.) sagrađen 1830. god.
1830. god. - Brinje je imalo oko 2369 stanovnika. U Križopolju i Smiljanu je otvorena pučka (trivijalna) škola. Smiljan je tada imao 1880 stanovnika (1401 rimokatolik).
1830. god. - Izgrađen je kameni most preko Novčice u Gospiću na mjestu bivšeg drvenog mosta.
1831. god. - Otvorena je u Ličkom Lešću javna pučka škola kao (narodna škola) i u Stajnici. U Sincu je otvorena djevojačka pučka škola.
1832. god. - Poštanski ured iz Ličkog Cerja premješten je u Sveti Rok u kojem je bio do 01.10.1892. kada je premješten u Lovinac.
1832. god. - Osnovana je narodna škola u Sincu, Ličkom Petrovomselu i Jezeranama.
1832. god. - 04.10.1832. Svečano je puštena u promet Alanska cesta (Sv. Rok - Mali Alan - Obrovac ). Gradnja je započela 1827. god a gradio ju je krajiški major Josip Gaetan Knezić. Tako je ostvarena najkraća veza između Like i Sjeverne Dalmacije, a to je bila prva cesta prema Dalmaciji..
Otvorenje ceste
Svečano otvorenje prve ceste prema Dalmaciji, Sveti Rok-Obrovac, 04.10.1832. god.
1833. god. - Jozefinska cesta je morala doživjeti rekonstrukciju pa je počela izgradnja Knežićeve Jozefinske ceste koja je dovršena 1845. Graditelj je bio Josip Kajetan Knežić, (Petrinja, 1786. – Senj, 1848.), inženjer i major austrijske vojske. Knežić zadržava staru trasu od Karlovca do Josipdola, dok od Josipdola gradi novu trasu preko Velike Kapele na Vratnik i Senjsku Dragu. Cesta je bila nešto duža (115 km ), ali je po svojim prometnim karakteristikama bila znatno povoljnija jer je nagib ceste preko Kapele i Vratnika s ranijih 30% sveden na blagih 5-6%. Posebna je zanimljivost da je nova Jozefina nakon asfaltiranja 1950.g. pretrpjela minimalne korekcije te da je za Domovinskog rata prihvatila praktički sav cestovni promet iz Dalmacije te Bosne i Hercegovine prema unutrašnjosti Hrvatske.
Carsko vrilo
"Carsko vrilo" i crkvicu sv. Mihovila u zaselku Majorija dao je napraviti graditelj rekonstrukcije Jozefinske ceste Josip Knežić. Sahranjen je kraj crkvice.
Josip Knežić
1833. god. - Oko raštela u selu Zavalju podignut je kameni zid s puškarnicama i topovima zbog obrane od Turaka.
1834. god. - U selu Klanjcu, sjedištu druge krajiške satnije Otočke pukovnije osnovana je pučka škola. U Gornjem Pazarištu također je otvorena škola.
1834. god. - Crkva sv. Jurja u Korenici je 1834/35. produžena i obnovljena te joj je dozidan toranj, (1836.) a iste godine nabavljena su iz Zagreba zvona (1837.) Te godine na području župe živi 413 katolika.
1834. god. - Široka Kula je dobila pučku školu.
1834. god. - Nakon što su Turci spalili Gornji i Donji Lapac i okolna sela 1809. god., obnovljen je Donji Lapac.
1834. god. - Pod župu Ričice spadaju sela Brničevo, Cerje, Gudara, Razbojine i Štikada. Od 1857. god pripojena su sela Matijevići i Pršić
1834. god. Podaci o broju stanovnika iz 1834. god su:
- Bilaj ima 514 žitelja
- Borićevac je imao 43 kuće s 510 žitelja. U Donjem Kosinju je otvorena pučka škola.
- Brušani imaju 481 žitelja
- Donji Lapac i ima 1083 stanovnika od čega su 1029 pravoslavci.
- Gospić je imao 184 kuće i 1050 žitelja od kojih su 934 rimokatolici. Novi kraj Gospića ima 665 žitelja (svi rimokatolici). Gračačka satnija je imala 505 kuća i 4154 žitelja od kojih su 893 bili rimokatolici, a Gračac je imao 1127 žitelja.
- Kaniža kod Gospića ima 432 žitelja
- Križopolje 554 stanovnika (552 rimokatolika)
- Mušaluk kraj Ličkog Osika ima 715 žitelja.
- Novoselo kod Gospića ima 99 žitelja rimokatolika
- Otočac je imao 370 žitelja (316 rimokatolici).
- Počitelj u Lici je imao 1086 stanovnika (gotovo svi pravoslavci).
- Podlapac 1295 žitelja
- Ričice su imale 732 stovnika rimokatolika
- Sveti Rok ima 182 kuće i 1484 žitelja (1478 rimokatolika)
- Stajnica s najbližom okolinom ima 1440 žitelja (1428 rimokatolika)
- Široka Kula ima 1966 žitelja (1435 grkokatolika)
- selo Vrebac na Jadovi ima 821 stanovnika
- U Vrhovinama je bilo 1859 žitelja (1757 rimokatolika).
1835. god. U Dabru je 112 kuća – 1696 stanovnika od toga 915 katolika i 781 pravoslavaca. Prosječan broj članova domaćinstva 15,1. U Dabru postoji pučka škola
1835. god. - Bila je epidemija azijske kolere u Lici. [35]
1835. god. - Tiskana je knjiga Juliusa Frasa o topografiji karlovačke Vojne krajine. Julius Fras opisuje Modruš kao kapetansku postaju. Osim razrušenog starog grada on spominje i 41 kuću. Fras nabraja i 7 crkvi, katoličku župnu crkvu i kapelu koja "leži u kapelskom gorju ".
1836. god. - U Zavalju podno Plješivice sagrađena je prva škola sa učiteljem Pavom Mlinarićem iz Velikog Skočaja.
Licanin
1836. god. - Izgrađen je kameni most u Kaluđerovcu. Satnija Medak broji 7118 stanovnika. Samo selo Medak imalo je 1057 žitelja od kojih samo 5 rimokatolika. Trivijalna škola otvorena je u Medku
1836. god. - Godine 1836. u pismu biskupu drežnički župnik Andrija Kogniković spominje da je narod izgradio crkvu i župni stan, ali da je narod postao tako brojan da je crkva pretijesna.
1836. god. - Zbog turskih provala u Liku, naredio je general Waldstatten otočkom pukovniku Čoliću da poduzme za osvetu vojni pohod u Bosnu. Kod Brekovice Otočani su porazili 15.000 Turaka.
1836. god. - U vrijeme vladavine austrijskoga cara Ferdinanda V. osnovana je pučka škola u Vratniku godine 1836. [413-L]
1837. god. - Otvorena je u Vrhovinama pučka škola.
1838. god. - Rođen je u Gospiću Ferdinand Kovačević. Umro je u Zagrebu 1913. god. Veliki Ličanin iz Smiljana, zaslužan za razvoj telegrafije u svijetu i Hrvatskoj. Vojne škole završio 1859. u Bečkom Novom Mjestu – poručnik. Razvojačen 1866. kao telegrafista. 1860. postao tajnik Telegrafskog inspektorata za Hrvatsku u Zagrebu. 1875. objavio prvu knjigu «Pogonske smetnje nadzemnih telegrafskih vodova» (262 str.), što je prva stručna knjiga iz elektrotehnike u nas. Kasnije objavio još tri knjige iz telegrafije na njemačkom jeziku. 1876. dobio u Beču i Pešti patent za novi postupak duplex-veze u telegrafiji. To je prvi patent iz elektrotehnike kojeg je prijavio jedan Hrvat.
1840. god. - Počela je raditi škola u Švici. U istoj zgradi održavala se obuka do 01.06.1872. Utemeljena je pučka škola u Prozoru.
1840. god. - Pukovnik Casanova iz Otočca dao je izgraditi cestu od Priboja na Plješivici preko Mirić-Štropine u Leskovac na Plitvicama.
1840. god. god. - U Otočcu je sagrađen novi pukovnički stan, zgrada koja postoji i danas
1841. god. - U župnoj crkvi sv. Ilije u Sincu iz 1841. god. tri su barokna oltara; na glavnome je slika sveca zaštitnika, djelo Fortunata Berganta;bočni je oltar sv. Franje Borgije dao podići kapetan Duinović (1768). Sinac je naselje 11 km jugoistočno od Otočca.
1842. god. - U Ličkom Osiku sagrađena je župna crkva sv. Josipa. 1842. god. rimokatolička župa sv. Josipa prenesena je iz Budaka u Stari Osik.
1842. god. - U Sincu je na temeljima kapele sv. Ilije podignuta barokna crkva sv. Ilije Proroka
1842. god. - U Rakovici sagrađena je crkva Jelene Križarice. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije tesko su je ostetili, tijekom listopada 1991. Crkvu su zapalili, zvonik srusili a inventar unistili.
1843. god. - Crkva sv. Jelene u Rakovici je građena više godina, do 1843., kada je dobila i svoj konačni oblik.
1843. god. - U Gospiću je osnovana Matica Hrvatska, samo godinu dana nakon osnutka Matice hrvatske u Zagrebu.
1844. god. - General Nikola Maštrović pokrenuo je kazalište u Otočcu koje je davalao predstave na hrvatskom i njemačkom i počima organizirani kazališni život.
1844. god. - Obnovljena je crkva Blažene Marije Djevice u Borićevcima, sagrađena 1800. god.
1845. god. - U Gospiću preko Bogdanice u Kaniži 1845. god. napravljen je kameni most
1845. god. - Plitvice je posjetio saski kralj Fridrih August II.
1845. god. - Obišao je Plitvička jezera saski kralj Fridrik August II
1846. god. - Otvorena je pučka škola u Brušanima
1846. god. - U Baškim Oštarijma postavljena je velika kamena kocka Kubus ili Ura na četiri kamene kugle do koje vode 33 kugle. [414-L]
1847. god. - Otočki pukovnik Nikola Mastrović dao je u selu Priboju na Plješivici o svom trošku sagraditi crkvu sv. Pavla i Petra.
1848.- 1849. god. - Otočani pod vodstvom bana Jelačića sudjeluju u gušenju revolucije u sjevernoj Italiji i mađarskog pokreta za samostalnom državom.
Hr zastava 1848
Zastava trojednog kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, prvi puta upotrebljena 1848. god.
1848. god. - Izabran je prvi otočki zastupnik u Hrvatski sabor, satnik Matija Sabljar, a u Gospiću Jure Prpić.
1848. god. - U Bilaju narod 1848. gradi zidanu crkvu sv. Jakova koja je i danas postojeća.
1848. god. - Prvi puta je hrvatska trobojnica upotrijebljena u obliku zastave 1848. godine. Trobojnica se zasniva na bojama grba, koji je često bio postavljen u sredini u najrazličitijim umjetničkim varijacijama. Ova zastava ostala je odonda hrvatska narodna zastava , iako je nerijetko bila zabranjivana u raznim režimima. Na primjer, bila je zabranjena od 1852. do 1860. god.
1850. god. - Donešen je novi ustav Vojne krajine kojim je ukinut lenski odnos pa su krajišnici postali pravi vlasnici svoje zemlje. Uveden je porez na pivo i rakiju. [35]
1850. god. - Najstariji zapis o lonačarima je iz 1850. god. Najjači lončarski centar bio je Kaluđerovac a bavili su se lončariojm još u Sincu, Kosinju, Klancu, Otešu, Rastokama, Pazarištu i Kompolju. [373-L]
1851. god. - U Ramljanima je proširena i obnovljene crkva sv. Mihovila. Otočki pukovnik August Billek dao je dovesti vodu u Priboj na Plješivici.
1851. god. - Osniva se samostalna župa Lipice koje su tada bile u sastavu župe Stajnica. U sastavu nove župe je i Glibdol.
1854. god. - U Svetom Roku je osnovana Ilirska škola
1852. god. - Sagrađen je kameni Budački most.
1852. god. - Slikar svjetskoga glasa Nikola Mašić, rođen je u Otočcu 1852. [226-L]
1852. god. - Otočki pukovnik August Billek dao je sagraditi put od Priboja na Plješivici preko Jezerca do Kozjaka na Plitvicama.
1854. god. - Otvorena je pučka (narodna ili "ilirska") dvogodišnja škola u Sv. Roku. [028-LP]
1855. god. - Vladala je azijska kolera. [35]
1856. god. - Najveću popularnost među svecima zaštitnicima na području Krivoga Puta ima Majka Božja Snježna. Njoj je posvećena krivoputska crkva, smještena u zaselku Podbilo i podignuta 1856. godine.
1856. god. - U Gospiću na gradskom groblju sagrađena je kapelica posvećena Sv. Mariji Magdaleni, ujedno zaštitnici Grada.
1856. god. - Dvogodišnja trivijalna škola postala je trogodišnja. U prvom razredu govorilo se hrvatskim jezikom. Sada su školski predmeti: vjeronauk, čitanje, pisanje, računanje, poljodjelstvo i pjevanje. Ovakva škola je bila dok je trajala Vojna krajina (1871. god.) Zadatak trivijalnih škola bio je priprema dječaka za vojnički poziv. [028-LP]
1856. god. - Dvogodišnje narodne (pučke) škole su postale četverogodišnje. I u ovim školama se učio njemački jezik.
Tesla
Nikola Tesla, izumitelj koji je trasirao novi tehnološki svijet
1856. god. - Rođen je hrvatski pronalazač, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla 9./10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kod Gospića. Porijeklo po očevoj grani je od Draganića koji su u Liku na područje Divosela došli vjerovatno u 17. st. iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije. Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. Sedam muškaraca nosilo ime Nikola. Djed Nikole Tesle, otac njegova oca Milutina, također se zvao Nikola. Nikolin pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom iz obitelji prote Mandića i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Prezime Tesla nigdje u Lici nije pronađeno. Nikolin djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a otac Milutin pravoslavni prota.
     Preci majke Nikole Tesle su Kalinići, također hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Majka Nikole Teske zvala se Georgina Mandić (zvana Đuka). Koliko su se hrvatski biografi trudili podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz granice današnje Hrvatske, toliko su srpski biografi priču što više posrbiti. Tako srpski povjesničari pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije, što nije istina. [01tesla]
     Nikola Tesla umro je 1943. god. u Americi. Tesla se danas smatra jednim od najplodnijih genija u elektrotehnici. Velika Teslina zasluga je uvođenje izmjenične struje u široku uporabu. Njegovi izumi zasnivani na izmjeničnoj struji postali su temelj cijelom daljnjem razvoju elektrotehnike. Ostvario je oko tisuću pronalazaka i patenata - pronašao indukcijski motor, trofazni sustav za prijenos električne snage, generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i dr. Tesla je bio također jedan od pionira radio-tehnike itd.
     Nakon smrti velikog izumitelja u New Yorku 1943. U njegov su apartman upali agent FBI-a i dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine, koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov život i podrijetlo, kraljevski i Titov diplomat, Teslin rođak, Savo Kosanović prebacio je u Beograd. Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po Teslinim prijavljenim i neprijavljenim patentima, udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj i umjesto u Beogradu, njegovi su rukopisi trebali završiti u Hrvatskoj.
     Svi se danas pozivamo na Teslinu izjavu: „Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom“. Međutim malo se zna kako ta rečenica ne pripada svjetski poznatom izumitelju. Izreka sa statusom parole, za Hrvate idealnoga stava za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je povodom Teslina 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik HSS-a. U čestitki je dr. Vlatko Maček napisao: „Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine“, na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim i to se kasnije pogrešno uzelo kao glavni dokaz osobnoga nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijega znanstvenika. [01tesla]
1857. god. - U Perušiću je otvoren poštanski ured.
1857. god. - Uspostavljena je telegrafska veza Zagreb-Sisak-Otočac.
Licanin
1857. god. - Popisom stanovništva 1857. god. utvrđeno je:
- Bilaj ima 550 stanovnika
- Brinje ima 1819 stanovnika od kojih je 1798 katolika.
- Brlog 720 žitelja.
- Brušani imaju 589 stanovnika rimokatolika
- Dabar ima 131 kuću, u kojoj stanovah 1904 žitelja, od toga 1157 grčko-istočnih, a 747 rimokatolika. Za grčko-istočne žitelje bijaše u Dabru parohija crkve sv. Jeremije, a za rimokatolike župna crkva sv. Mihalja arkanđela.
- Donji Lapac ima 12137 žitelja (1177 grčko-istočne vjeroispovjesti). Gornji Lapac imao je 730 stanovnik (242 rimoktalika).
- Gračac je imao 1487 žitelja.
- Gornji Kosinj ima 518 žitelja, a Donji Kosinj 1128 od kojih su 793 rimokatolika.
- Gornje Pazarište ima 810 žitelja (800 rimokatolici). Donje Pazarište ima 190 žitelja, svi rimokatolici.
- Kaniža kod Gospića ima 509 žitelja
- Klanac 637 stanovnika (380 rimokatolici).
- Kompolje ima 70 kuća i 828 žitelja, svi su bili rimokatolici.
- Komić ima 60 kuća i svi su grčko-istočne vjeroispovjesti. Vlahe su u Komić naselili Turci koji su se onda kasnije izjasnili kao Srbi.
- Križopolje ima 455 stanovnika rimokatolika
- Kurjak, južno od Udbine imao je 1005 žitelja, grkokatolika.
- Kvarte, selo kraj Perušića imalo je 919 stanovnika u 68 kuća, a godine 1910. broj žitelja smanjio se na 533. Danas u Kvartama živi svega 277 stanovnika, a trend opadanja se nastavlja.
- Lipice imaju 625 stanovnika
- Lovinac - 8385 stanovnika u kumpaniji Sv. Mihovil - Lovinac. Tada je dostignuta najveća naseljenost ovih prostora i najveći, ikada zabilježen, broj stanovnika općine Lovinac.
- Ličko Petrovoselo broji 1679 stanovnika (412 rimikatolika).
- Medak 1158 žitelja.
- Mekinjar 1041 stanovnika (svi grko-katolici)
- Novi kraj Gospića ima 658 žitelja.
- Novoselo kraj Gospića ima 154 žitelja rimokatolika
- Otočac ima 879 stanovnika
- Perušić nastanjuje oko 600 žitelja.
- Počitelj broji 1340 stanovnika.
- Podlapac ima 1098 žitelja (1070 rimokatolici)
- Prozor ima 856 žitelja (svi rimokatolici).
- Ričice imaju 623 stanovnika a cijela župa Ričice 2260 žitelja
- Sinac ima 2106 stanovnika (2097 rimokatolici). Slijedi iseljavanje u Slavoniju i Ameriku.
- Smiljan ima 1132 staovnika (535 rimokatolika)
- Stajnica ima 505 stanovnika (504 rimokatolika)
- Široka Kula ima 1685 stanovnika
- Udbina ima 1216 stanovnika (1187 rimokatolika)
- selo Vrebac na Jadovi ima 911 stanovnika (samo 7 rimokatolika)
- Zavalje je imalo 453 žitelja (sve rimokatolici)
- Željava, selo ispod Plješivice imalo je 69 žitelja
1858. god. - Pukovnijska škola je iz Gospića premještena u Otočac.
1859. god. - U Ličkom Osiku je otvorena pučka škola.
07.07.1859. god. - Rođen je Marko Došen, hrvatski političar, u Mušaluku kraj Gospića, 7. srpnja 1859. Umro je u Zagrebu, 7. rujna 1944. Završio je pučku školu u Lici i jedan razred gimnazije u Bjelovaru. Počeo se baviti trgovinom, ali 1890. odlazi u Rusiju i otvara knjižnicu u Sankt Petersburgu. Vratio se u Gospić 1893., a godinu poslije osnovao je tjednik "Hrvat", koji je uređivao deset godina. Poslije 1918. član je HRSS-a. Izabran je za zastupnika na izborima 1920., 1923. i 1925. Nakon sporazuma Pašić - Radić 1925. prekida suradnju sa Stjepanom Radićem. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature pristupa ustaškom pokretu. Jedan je od organizatora Velebitskog ustanka 1932. Nakon proglašenja NDH-a vratio se u Hrvatsku i postao predsjednikom Hrvatskog državnog sabora. Usprkos poodmakloj dobi i teškoj bolesti predvodi skupinu saborskih zastupnika, koja je 30. studenog 1942. predala Anti Paveliću poduži memorandum, koji sadrži ozbiljnu kritiku vanjske i unutarnje politike NDH. U memorandumu se kritiziraju Rimski ugovori i demografsko uništenje hrvatskog naroda u Dalmaciji, zahtijeva se rješenje pitanja Dalmacije i Hrvatskog primorja i traže još mnoga poboljšanja.
1860. god.- U Gospiću je otvorena škola mala realka s dva razreda. 1863. dodan je treći razred i dozvoljen upis djevojčicama.
1861. god.- Postoje podaci da je utvrda Fortica na brdu kraj Otočca još čitava
1861. god.- Ante Starčević s prijateljem iz školskih dana Eugenom Kvaterinikom na Saboru 1861. osniva Stranku prava, koja zastupa ideju pune nacionalne slobode i državne nezavisnosti - "ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku".
1861. god.- Po nalogu zapovjednika karlovačke divizije podmaršala Ivana viteza Wagnera, otočka pukovnija je počela izgradnju putničke kuće na Plitvicama. Za lokaciju su odabrali zaravan Velike Polajne iznad jezera Kozjak. Kuća je dovršena iduće godine. U kući je stanovao lugar koji je dočekivao goste i osiguravao hranu i konak.
22.05.1861. god. - Iz Gospića za narodnog zastupnika izabran je nadučitelj Petar Lugar
30.06.1861. god. - Grom je udario u Ribniku u župnu crkvu, znatno ju oštetio i poginule su dvije osobe a 11 je ranjeno.
1861. god. - Do prve polovine 19. st. narod u Lici se nazivao svojim povijesnim imenima: Hrvati, Kranjci, Bunjevci i Vlasi. Na Hrvatskom saboru 1861. god. je pravoslavni patrijah Josip Rajačić, rodom iz okolice Brinja, izjavio da su Hrvati i Srbi (prije Vlasi) dva različita naroda s različitim jezikom, kulturom i poviješću. Vlasi traže srpsko ime, srpski jezik, ćirilicu i ravnopravnost s Hrvatima, autohtonost i konstitutivnost. To je uvod u buduće, često krvave sukobe, posebno između Bunjevaca i Vlaha u južnoj Lici. U toj srbizaciji Like krajem 19. sr. posebno se istakao veliki župan Bude Budisavljević, inače bivši "pravaš". [35]
1862. god. - Započeli su radovi na prosirenju crkve u Švici, a tom prilikom dozidan je i zvonik, koji zbog svoje male visine crkvi davao nesimetričan izgled. Radovi su završeni 1864. god.
1862. god. - U Smiljanima je izgorjela crkva na Božić od zapaljenih svijeća.
1864. god. - Današnja crkva BDM Karmelske u Smiljanima sagrađena je 1864. Gradnja je crkve počela 5. rujna 1859. za župnika Tome Jeličića. Prilikom gradnje srušila se volta ispod glavnog oltara. Trebalo je sve ozidano srušiti i ponovno početi zidati. Druga gradnja crkve dovršena je 10. kolovoza 1864. Posvetio ju je 17. kolovoza 1864. biskup Vjenceslav Šoić.
1864. god. - U Buniću (sjeverni dio Krbavskog polja) sagrađena je nova crkva Blažene Djevice Marije umjesto stare sagrađene 1743. god. Bunić je tada imao 1554 žitelja (380 rimokatolika).
04.02-11.02.1865. god. - Održan je u Zagrebu Sabor na kojem je odlučeno da Krajina bira 55 zastupnika.
04.06.1865. god. - Nakon mise, kada je narod izašao iz crkve, srušio se crkveni svod u crkvi u Ribniku.
1865. god. - Vladimir Varićak, znanstvenik svjetske reputacije, rođen je u Švici pokraj Otočca 1865. godine. [229-L]
1866. god. - Godine 1866. carski erar prodao je utvrdu Drežnik Grad nekom trgovcu koji je počeo rušiti zidine i prodavati materijal za građu. U selu Priboj na Plješivici otvorena je pučka škola.
1865. god. - Uređena je unutrašnjost crkev u Buniću. Obnovljena je župna crkva sv. Križa u Perušiću brigom župnika Filipa Kriškovića..
10.04.1866. god. - Jak vjetar je konačno srušio crkvu u Ribniku, srušen je krov i sva četiri zida.
Hr zastava 1867
Zastava trojednog kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u upotrebi od 1867. god. S nekim izmjenama zadržala se do 1918. god.
17.02.1867. god. - Dva najjača naroda u austrijskom carstvu dogovorili su podjelu vlasti na dva dijela i nastala je Austro-ugarska. Banska Hrvatska je pripala mađarima a Dalmacija Austriji. Dolazak kapitalizma još je više osiromašio poljoprivrednu Hrvatsku, propadaju zadruge a stanovništvo seli u gradove i druge dijelove zemlje ili u Ameriku. [35]
1867. god. - Hrvati iz Like, karlovačkog područje i Gorskog kotara naseljavaju se u Pennsyvaniji u Americi. [35]
1868. god. - Grom je udario u župnu crkvu u Otočcu koja je izgorjela.
1868. god. - U Otočcu je osnovano vatrogasno društvo, treće u Hrvatskoj (nakon Varaždina 1864. i Siska 1866. godine).
1868. god. - Još jedna u nizu reformi Vojne krajine. Prvi puta je dozvoljena upotreba hrvatskog govornog i pisanog jezika. [007-LP]
1868. god.Nastala je Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija.
1869. god. - Dabar ima 2,179 stanovnika, Ličko Cerje 1053, Kik 338, Lovinac 1271, Ploča 1343, Ričice 948, Smokrić 716, Sveti Rok 2076 i Vranik 554. [028-LP]
1869. god. - U Gospiću je sagrađena školska zgrada male realke.
1869. god. - Otvorene su narodne ili ilirske škole u Ploči, Štikadi, Kiku i Pločama (Lovinački kraj). [028-LP]
1869. god. - U selu Vrebac na Jadovi otvorena je pučka škola
25.05.1869. god. - U selu Kompolju, nedaleko Otočca rođen je 25.05.1869. god. Ivan Grčević. Sahranjen je u Zagrebu 13.09.1916. god. Nakon svršenog 4. razreda kraljevske velike gimnazije u Senju, upisao se je kao slušatelj šumarstva na tadanji šumsko-gospodarski zavod u Križevcima koji je i završio 1888. god. Počeo je raditi u Kuterevu, zatim u Krasnom. Bio je cijenjeni šumarski stručnjak. Imenovan je revidentom šumarske struke dne 22. prosinca 1904. u Zagrebu. Bio je suradnik lista Šumarski list u kojem je objavljivao stručne članke.
1870. god. - Glavna škola u Otočcu postala je građanska škola
1870. god. - Sagrađena je cesta od Priboja do Petrovogsela, cesta koja razdvaja Malu Kapelu i Plješivicu.
1870. god. - Donešen je Zakon o seljačkim zadrugama kojim je dozvoljeno usitnjavanje posjeda diobom. Do tada se zemljište nije moglo usitnjavati ispod 6 jutara. Tada se zadruge smatralo ostatkom prošlosti. Zakon je bio tako loš da je ukinut već 1872. god. i zaustavljene su sve diobe, ali samo do 1874. god.
Pogibija Kvaternika
Oton Iveković: Pogibija Kvaternika i drugih ustanika od strane Srba u Rakovici 1871. god.
03.06.1871. god. - Izašla je načelna carska deklaracija o razvojačenju Vojne krajine kao posljedica preustroja cijelog vojnog sustava u državi. Razvojačenje je počelo 1872. a završilo 1881. god. kada je razvojačena Lika. Protiv pripajanja Krajine banskoj Hrvatskoj su bili Srbi trežeći da se ovo područje zasebno izdvoji. [35]
1871. god. - Nakon razvojačenja Vojne krajine nastale su između ostalog i općine. Kompolje je bilo u sastavu općine Brlog a prvi načelnik brloške općine je bio Dane Grčević iz Kompolja. [007-LP]
07.06.1871. god. - Senj je pridružen banskoj Hrvatskoj a ostatak Krajine još nije.
1871. god. - Popdigao je Eugen Kvaternik s grupom istomišljenika Rakovički ustanak. Nije to bila krajiška buna kao ostale čiji su uzroci bili ekonomsli i socijalni. Cilj ove pobune bio je politički, osloboditi Hrvatsku od strane vlasti. Kvaternik je podigao bunu bez znanja prijatelja i stranačkog vođe Ante Starčevića. 10.10.1871. god. došli su u Plaški (1700 ustanika) gdje su Srbi napustili Kvaternika pa se ostatak od oko 400 vraćao u Rakovicu. Napali su ih iz zasjede Srbi koji su ih maloprije napustili. Poginuo je Kvaternik, Bach i Rakijaš a Čuić je uspio pobjeći.
1871. god. - Do ove godine su postojale škole trivijalke ili njemačke škole u kojima se nastava održavala na njemačkom jeziku. Osnovane su prije 100 godina. [35]
1871. god. - Škola mala realka je umjesto tri razreda povećana na četiri pa je velika realka povećana sa šest razreda na sedam. U Gospiću je četvrti razred otvoren 1872. god.
01.01.1872. god. - U Podlapcu je osnovana Upravna općina Podlapac. Ovo selo se zvalo još Podlapača.
1872. god. - Prvi znani liječnik u Brinju bio je dr. Ivan Maša, r. 1833 g u Olomoucu u Češkoj, koji je u Brinju djelovao 1872 - 1887.
01.06.1872. god. - Ovim danom preseljena je škola u Švici u kuću Stjepana Prpića (Strikana) uz most uz Gacku, ispod današnje zgrade. Tu se je davala obuka za vrijeme gradnje sadašnje zgrade do konca god. 1874.
1872. god. - Reguliran je sjeverni krak rijeke Gacke u Otočcu u dužini 10,8 km.
1872. god. - Korenica je postala sjedištem upravne općine, kotarske oblasti i suda.
1872. god. - Reguliran je sjeverni krak rijeke Gacke u Otočcu u dužini 10,8 km.
01.01.1872. god. - Gornji Kosinj je postao sjedište velike upravne općine nakon ukidanja Vojne krajine.
01.01.1872. god. - Područje druge krajiške satnije oko Pazarišta postalo je velika upravna općina sa sjedištem u selu Klanjcu koje je 1893. god. premješteno u Pazarište.
1872. god. - U Gračacu postoji kotarska oblast i sud. Zavalje, pogranično mjesto prema Bosni je dobilo brzojavni ured.
08.09.1873. god. - Konačno je kralj Franjo Josip objavio carski dekret o razvojačenju svih dijelova Vojne Krajine jer nije imala svrhu postojati. Područje je podijeljeno na okružja a jedno je bilo Ličko-krbavsko.
1873. god. - Pučka škola u Mekinjaru je počela raditi.
1873. god.- Otvorena je narodna čitaonica u Otočcu koja radi i danas. Nakon ukidanja Vojne Krajine, napuštena je utvrda Fortica.
1873. god. - Otovrena je pruga Zagreb - Rijeka koja prolazi kroz Ogulin
1873. god. - Nakon ukidanja Vojne krajine formirana je u Otočcu 79 ugarska (hrvatska) otočka regimenta. Sudjelovala je 1878. god. u okupaciji Bosne. [35]
21.05.1874. god. - Rođen je u Brinju 21.05.1874. god. Franjo Brozinčević, automobilski inženjer i konstruktor. Umro je 1933. god. u Wetzikonu u Švicarskoj. U Švicarskoj je pokrenuo vlastitu tvornicu automobila. Njegova vozila postala su ponos Švicarske automobilske industrije. Franjina tvornica nosila je ime "Franz Brozincevic Wetzikon", prema njegovu imenu i imenu mjesta u kojem je tvrtka bila smještena. Pod trigramom "FBW" proizvedeno je točno 6685 vozila različitih namjena. Neka od njih svojim dizajnom i funkcionalnošću su prilično revolucionarna za te godine a najznačajniji njegov doprinos auto-industriji je kardanski prijenos. Njegov najmlađi sin Paul, prodao je tvornicu 1978. godine, a vlasnici "FBW-a" su osnovali "FBW club" u počast iznimnom Brinjaku i njegovim vozilima.
20.10.1874. god. - Gradnjom nove škole u Švici se otpočelo god. 1873. Poduzetnici radnje bijahu Jure i Stjepan Prpić. god. 1874. bje već toliko dogotovljena da se je mogla obuka u njoj otpočeti 20. listopada.
1874. god. - Ponovo je donešen Zakon o zadrugama kojim se dozvolilo usitnjavanje posjeda. Ovakvo liberalno shvatanje je bilo pogubno za seljački narod u Lici. Usitnjeni posjedi nisu mogli izdržati još veće usitnjavanje. Većina zadrugara su postali siromasi. Nestalo je povijesnog autoriteta upravljanja zadrugom. Izlaz je bio seljenje u zemljom bogatije krajeve, odlazak u grad i Ameriku. Na usitnjenoj zemlji ostalo je previše stanovništva. [35]
1874. god. - Velikom Skočaju sagrađena je škola, a prvi učitelj bio je Ivan Devčić iz Otočca.
1874. god. - Otvorena je djevojačka škola u Perušiću. Otvorena je ilirska škola u Cerju. [028-LP]
1874. god. - U proljeća je nastala velika poplava i odnijela bujicom na Krbavsko polje množinu drveća te zabrtvila sve ponore, kojih je tamo veliki broj i koji gutaju svu vodu što se slijeva s okolnih brdina. Tako ostade punih 7 godina dok nisu naslage drva, granja i lišća nad ponorima izagnjile i ovi počeli opet vodu gutati.
1874. god. - Ilija Guteša, rođen 1835. u obitelji srpskih seljaka iz Bruvna, završio je trgovački nauk u Karlovcu, a već 1852. otvorio je vlastitu trgovinu u Zagrebu. Isticao se svojim humanitarnim radom. Godine 1874., za vrijeme velike gladi u Lici skupio je 20.000 forinti i razdijelio ih sirotinji.
1874. god. - Hrvatski sabor donio je odluku o obvezatnoj četverogodišnjoj osnovnoj školi za dječake i djevojčice. Ovaj tip škole održao se do kraja kraljevine Jugoslavije.
1875. god. - Pučka škola osnovana je u Boričevcu. U Gračacu postoji brzojavni ured.
1876. god. - Naprvaljen je kameni most u Otočcu kao zamjena drvenom. Te godine je bila jaka zima koja je trajala do kraja travnja 1877. god.
1877. god. - U Sv. Roku osnovana je Šumska uprava za gospodarenje šumama južne Like. [028-LP]
1877. god. - Bio je na Udbini tako žestoki vietar (bura), da su bile sve kuće manje više oštećene, a s mnogih su čitavi krovovi odnešeni kao i s crkve sv. Nikole.
1877. god. - Regulirano je korito Gacke u Otočcu u dužini 6,3 km do Gisuć polja. Posljedica regulacije je bilo puno vode u Švičkom polju koju nisu mogli progutati ponori. Zato je iste godine krajiška vlada počela čistiti ponore i bušiti brežuljke oko ponora. Radovi su završeni 1988. god.
1877. god. - Počela su meteorološka mjerenja u Otočcu
1878. god. - Napravljena je crkva sv. Ivana Krstitelja u Lipicama kraj Brinja
1878. god. - Rođen je Marijan Matijević u Gračacu, 10.01.1878. god. a umro je u 21.12.1951. god. u Zagrebu, a sahranjen u Županji. Nastupao je diljem svijeta, osim u Australiji. Bio je najjači čovjek na svijetu.
1878. god. - Upisan je prvi razred gimnazije u Gospiću koja je zamjenila malu realku koja je tako prestala raditi 1881. god. Gimnazija je imala 8 razreda.
1878. god. - Na Krbavi su bile velike poplave a voda je ostala cijele godine i preko zime 1879. god. a sve zbog začepljenih ponora. Izlila se i rječica Ričica i poplavila zemljišta a poplava je trajala 4 mjeseca što je prouzrokovalo nestašicu hrane. Poplava je nastala kao posljedica zamuljenja ponora "Medakovića jama". [028-LP]
Pročitajte opširnije.
1879. god. - Napravljen je Bilajski most. Selo Bjelopolje kraj Korenice dobilo je vodovod s cijevima od ljevanog željeza.
1879. god. - Kod Kosinja nabujala rijeka Lika odnijela je drveni most. Iduće godine sagrađen je novi drveni most.
1879. god. - Zima 1879/80. bila je u Lici vrlo oštra i teška s puno snijega. [35]
Županije
Županije od 1886. do 1924. god.
aralica
Slikar Stojan Aralica
1880. god. - Dabar ima 1908 stanovnika
1880. god. - Dabar ima 1908 stanovnika, Ličko Cerje 689, Kik 247, Lovinac 1044, Ploča 12087, Ričice 701, Smokrić 582, Sveti Rok 1666 i Vranik 439. [028-LP]
1880. god. - Da se spriječe poplave na Krbavi kao što je bila 1878. god. počelo se s čiščenjem ponora i kanal na Krbavi. Radovi su trajali do 1890. god. Ričica je spojena kanalom s ponorom "Medakovića jama".
1880. god. - Iskopan je kanal dugačak 1 km od Ričice do ponora Medakovića jama kod Gračaca. Uređenje kanala trajalo je do 1886. god. Razlog kopanja kanala je što ponori same Ričice nisu mogli prihvatiti svu vodu pa su bile česte dugotrajne poplave.
1880. god. - Đakovaćki biskup Strossmayer darovao je gospičkoj gimnaziji 5000 forinti za potporu siromašnim učenicima.
1880. god. - Lika je relativno slabo naseljena, samo 28,1 st/km2 ali je broj stanovništva u neskladu s ograničenim poljoprivrednim potencijalom. Tako postoji višak poljoprivrednog stanovništva što je dovelo do iseljavanja u prekomorske zemlje i druge dijelove Hrvatske, posebno Slavoniju. Osim agrarne prenaseljenosti, posjedi su usitnjeni i primitivno se obrađuju pa prinosi sa zemlje jedva zadovoljavaju potrebe. Od 1890. pa do 1953. god. u prekomorske zemlje je odselilo 53.838 stanovnika.
15.07.1881. god. - Donešen je novi kraljev manifest o sjedinjenju Krajine s Kraljevinom Hrvatskom nakon puno nastojanja banske Hrvatske. Tada počima politički život u bivšoj Krajini.
01.08.1881. god. - Vlast generalkomande zagrebačke koja je upravljala Krajinom je ovoga dana predana banu kao rezuiltat kraljevog manifesta od 15.07.
1881. god. - Ukidanjem Vojne krajine i novim upravnim ustrojstvom nakon uključenja u bansku Hrvatsku, Brinje i Jezerane postaju općine koje su do 1892. godine bile u sastavu Senjskog kotara.
1882. god. - Jaka bura je odnijela krov s napuštene utvrde Fortica u Otočcu. Od tada se utvrda pretvara u ruševinu.
1882. god. - Izgradnja nove crkve Sv. Antuna Padovanskog u Drežniku počeo je tek 1882. godine župnik Vukelić (dimenzija 35 x 20 metara) a završena je iduće godine. Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije crkvu su teško oštetili 08.10.1991.
1882. god. - Iako je razvojačenje Vojne krajine bilo 1871. god., tek je 1882. god. formirana Ličko-krbavska županija. [007-LP]
03.01.1883. god. - Donešena je odluka o uključivanju 35 zastupnika iz bivše Vojne krajine u Hrvatski sabor
19.04.1883. god. - Na prvim izborima za hrvatski sabor nakon ukidnja Vojne krajine u Perušiću je izabran poštar Tomo pl. Orešković, član Narodne stranke.
Kraljević
Miroslav Kraljević, slikar
24.12.1883. god. - Stojan Aralica rođen je 24.12.1883 u Škarama kod Otočca. Nakon niže gimnazije u Otočcu završava u Osijeku učiteljsku školu i već se u to vrijeme počinje baviti slikarstvom koje je učio u Njemačkoj. Izbijanjem 1. svjetskog rata odlazi 1914 u Zagreb gdje boravi dvije godine da bi 1916. otišao na Akademiju u Prag gdje uči grafiku kod profesora Bremsea. U Zagreb ponovo dolazi krajem 1917.,otvara vlastiti atelje i priređuje prvu samostalnu izložbu. 1919. godine. 1925. godine odlazi u Paris gdje otvara vlastiti atelje i boravi do 1934 kada se ponovo vraća z Zagreb. Početkom II svjetskog rata odlazi u Beograd, a poslije rata u Švedsku gdje ostaje do 1948. da bi se ponovo vratio u Beograd. Izlagao je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a po vlastitoj želji dio svog fondusa poklonio je Gradu Otočcu koji je od 1976. izložen u muzeju u Otočcu. Umro je u Beogradu 04.02.1980. godine, a ova stalna izložba i memorijalna zbirka otvorena je u Otočcu 11.04.1980. U ranijoj fazi Aralica je korektan realist sa kolorističkim dispozicjama. Kolorističkom i crtačkom razigranošću približava se ekspresionizmu. U kasnijoj fazi pa sve do smrti slika djela u kojima boja ima primarnu ulogu. Slikajući svoj zavičaj i Velebit boja posebno dolazi do izražaja što je vidljivo iz njegovih slika.
1884. god. - Nikola Tesla odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin.
1885. god. - U Gospiću je otvorena viša djevojačka škola.
14.12.1885. god. - Rođen je Miroslav Kraljević u Gospiću, 14. prosinca 1885. a umro u Zagrebu, 16. travnja 1913., hrvatski slikar. Na muenchenskoj će akademiji, u klasi Huga Habermanna, sresti Josipa Račića i Vladimira Becića. Zbog oporbenih stajališta prema akademizmu ta će trojka hrvatskih slikarskih velikana ubrzo dobiti popularni naziv Hrvatska škola. Želja za upoznavanjem impresionista odvodi mladog Kraljevića 1911. u Pariz, gdje najprije pomno istražuje crtež, a potom radi brojne skice pariških ulica, kavana i baletnih predstava. Osjećaj za grotesku i ekspresionistički iskaz doći će do izražaja upravo na tim slikama. Kasnije, u vlastitom pariškom radnom prostoru, stvara svoja najbolja djela. S nenavršenih 28 godina umro je u Zagrebu 16. travnja 1913. od sušice. Miroslav Kraljević, jedan od začetnika hrvatskoga modernog slikarstva te gotovo najsvestraniji umjetnik s početka našeg stoljeća pokopan je u obiteljskoj grobnici u Požegi.
1886. god. - Osnovan je u Perušiću Odbor za uređenje Samograda, koji se smatra prvim speleološkim društvom u Hrvatskoj.
1886. god. - Zasadio je bilježnik Ferdo Trtanj sa školskom djecom ravno kilometar od Udbine udaljen Molinarijev gaj. Napravljen je vodovod u Korenici.
Županije
Grb Ličko-krbavske županije nakon 1886. god.
05.02.1886. god. - Odlukom Hrvatskog sabora u Hrvatskoj je osnovano osam županija a jedna je bila Ličko-krbavska sa sjedištem u Gospiću i gradovima Karlobag i Senj. Krajiška područja su ušla u sustav Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a ban je preuzeo svu vlast. Županije su podijeljene na kotare, a takvo stanje je ostalo do 1918. god.
Županija Ličko-krbavska osnovana je 5. veljače 1886., na temelju Zakonske odredbe Hrvatskog sabora „ob ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih“, od teritorija nekadašnjih graničarskih pukovnija Gospićke i Otočke, a obuhvaćala je područje Ličkog okružja i općine Brinj, Jezerane i Krivi put brinjskog kotara s gradovima Senjom i Pagom, te imala sjedište u Gospiću. Novi ličkokrbavski župan postao je Marko Kasumović. Ovaj ustroj je ukinut 1924. god.
Ustroj županije činili su: županijska oblast, veliki župan, županijska skupština i upravni odbor. Županija se dijelila na 9 upravnih kotara i 31 općinu: 1. kotar Gospić s političkim općinama: Gospić, Smiljan, Osik, Medak i Karlobag, 2. kotar Gračac s politčkim općinama: Zrmanja, Gračac, Bruvno i Lovinac, 3. kotar Udbina s političkim općinama: Udbina i Podlapac, 4. kotar Perušić s političkim općinama: Klanac, Kosinj i Perušić, 5. kotar Korenica s političkim općinama: Bunić, Korenica, Petrovo selo i Zavalje, 6. kotar Otočac s političkim općinama: Otočac, Sinac, Vrhovine, Škare, Dabar i Brlog, 7. kotar Senj s političkim općinama: Jablanac, Sv. Juraj i Krivi put, 8. kotar Donji Lapac s političkim općinama: Donji Lapac i Srb, 9. kotar Brinje s političkim općinama: Brinje i Jezerane. Bitnijih promjena unutar navedene podjele nije bilo do kraja postojanja županije.
1887. god. - Nikola Tesla osniva vlastiti laboratorij u New Yorku gdje je radi do svoje smrti 1943. godine.
1888. god. - Obnovljena je putnička kuća na Plitvičkim jezerima.
1889. god. - Svakako najpoznatiji Lovinčanin kontroverzni je hrvatski književnik Mile Budak. Osporavan zbog političke biografije (pripadnik ustaškog pokreta), hvaljen zbog književnog djela, zbog potonjeg zasigurno zaslužuje istaknuto mjesto u povijesti hrvatske književnosti i povijesti ličkog kraja. Rodio se 30. kolovoza 1889.godine u selu Sveti Rok, tadašnja općina Lovinac, kotar Gračac, županija ličko-krbavska, a tim je redom opisivao svoju pripadnost lovinačkom i ličkom kraju i u autobiografiji. Bez obzira na sve kontroverzije oko dijelova Budakove biografije, treba ga valorizirati kao pisca koji je na najljepši način dočarao život u ličkom kraju, njegove teškoće, te nadasve s dušom i osjećajem čovjeka koji tom kraju pripada približio nam je njegove ljude i krajolike. Mile Budak pogubljen je 7. lipnja 1945. godine. Nakladni zavod Matice hrvatske 1990. godine objavljuje reprint izdanje "Ognjišta".
Štampar
Andrija Štampar, liječnik
01.09.1888. god. -Hrvatski liječnik Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. godine u selu Drenovac u blizini Slavonskog Broda u obitelji Ambroza i Katarine Štampar, porijeklom iz Like (Čanka). Nakon školovanja u Vinkovcima odlazi u Beč gdje diplomira medicinu. Za života je obavljao mnoge dužnosti i aktivno zagovarao socijalnu medicinu te posvećivanje medicinskim potrebama malih ljudi. Ideja vodilja uvijek mu je bila da zdravstveni radnici ponajprije moraju djelovati na zdravstveno rizične skupine.
Njegova definicija zdravlja - da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i danas je uvažavana.
Osim u Hrvatskoj Andrija Štampar doprinosio je narodnom zdravlju i diljem svijeta. Tako je kao stručnjak Lige naroda boravio u Sjedinjenim Državama i Kanadi, dok je u Kini pomagao suzbijanje epidemije zaraznih bolesti.
Kao medicinski uglednik držao je mnoga predavanja u poznatim svjetskim središtima: Berlinu, Münchenu, Varšavi, Pragu, Budimpešti, Sofiji, Ateni i Istanbulu. U svojim govorima prvi je spomenuo liječničke pogreške što u zdravstvenim krugovima nije bilo baš najbolje primljeno.
1889. god. - Veliki lički župan je postao Bude pl. Budisavljević Prijedorski.
1889. god. - Društvo za uređenje pećine Samograd je pećinu otvorilo za posjetitelje.
1890. god. – Ličko-krbavska županija ima 190.978 stanovnika [399-L]. Dabar ima 2.202 stanovnika kao Otočac. Dovršena je gradnja školske zgrade u Kompolju a škola je počela raditi iduće godine kao jednorazredna što je i bila do 1923. god.
1890. god. - Iz Županije ličko-krbavske u prekomorskim zemljama bilo je 3929 iseljenika. [35]
1890. god. - Sagradio je glasoviti dobročinitelj i veletržac Dane Banjanin u rodnom mjestu selu Jošanu (7 km od Udbine) velebnu crkvu iz ličkog tvrdog klesanca.
1890. god. - Pokrenuta je inicijativa za osnivanjem "Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice". Zadatak društva je očuvanje ljepota Plitvica i stvaranje uvjeta za razvoj tzurizma na Plitvicama.
1890. god. - Pučka škola u Kompolju sagrađena je i otvorena. [236-L]
1891. god. - Izgrađena je s Udbine preko Krbave prama Jošanu široka cesta u ravoj liniji, a izgradili su je svi seljani udbinske općine. Tada je sagrađen i most Gečet iz klesanog kamena, ali ga je uslijed proloma oblaka 1922. bujica do temelja porušila i odnijela u krbavske ponore.
1891. god. - Župnik u Lovincu Juraj Ibel uredio je župnu crkvu iznutra.
10.04.1892. god. - Počela je s prometom "lička diližansa", tj. poštanska kola od Ogulina do Gospića. Ličani su je zvali "deležanc". Ljetna kola su osim pošte prevozila do 4 putnika a zimska samo dva putnika. Na trasi je bilo 10 postaja (uključujući Gospić i Ogulin). Kola su vukla četiri konja koja su mijenjali na svakoj postaji. Put od Gospića do Ogulina diližansa je prevaljivala za 18-19 sati. Drugi izvori navode datum 04.04.1892.
01.10.1892. god. - Iz Svetog Roka poštanski ured je premješten u Lovinac
1892. god. - Ustrojen je brinjski kotar te Brinje i Jezerane više nisu u Senjskom kotaru
Diližansa
1892. god. - Hrvatska zemaljska vlada sagradila je na Plitvicama ispod putničke kuće, jednokatnu cestarsku kuću.
1892. god. - Crkva Sv. Križa u Prozoru dobila je današnji izgled. Radovi su trajali do 1894. god.
"Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice"
1892. god. - Dovršena je gradnja nove parohijalne crkve u Kuli.
20.10.1893. god. - Hrvatska zemaljska vlada je potvrdila pravila "Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice".
31.12.1893. god. - Vodovodom je dovedena voda do sredine Gospića s izvora Košna voda, udaljenog 13,5 km od Gospića.
1893. god. - Podignuta je u nova grčko-istočna crkva u Ličkom Petrovomselu.
1894. god. - Sagrađena je zgrada Županije Ličko senjske
1894. god. - Istočno od cestarske kuće na Plitvicama, sagrađena je kuća za boravaka oružnika.
1894. god. - Osnovao je vatrogasno društvo na Udbini, te je imalo sve potrebne sprave kao štrcaljku rastavljaču, ljestve i sva ostala potrebita pomagala za slučaj požara.
1894. god. - Gradsku jezgru Gospića krasi i brončani kip Vodarice Marte, nepoznatog autora, postavljen u čast dovršenja gradskog vodovoda Brušane - Gospić 31.12. 1893.g. ( pušten u rad 01.01. 1894.g. )
1885. god. - U Lovincu je otvoren prva čitaonica
1886. god. - Voodovod je dobila Korenica. [399-L]
1892. god. - 10.04.1892. Počela je voziti lička diližansa (deležanc) s četvero otvorenih kola za ljeto i zatvorenih za zimu. Vozila je na liniji Zagreb-Zadar preko Malog Alana. Važnost je izgubila izgradnjom pruge 1925. god. U Perušiću je otvorena stanica za ličku diližansu koja je prometovala od Ogulina do Gospića. 126 km između Ogulina i Gospića diližansa je prelazila za 18 do 19 sati.
1892. god. - Počela je raditi pivovara u Otočcu. Donji Lapca je dobio poštanski ured. [399-L]
01.10.1892. god. - Naredbom Hrvatske zemaljske vlade, u Donjem Lapcu je otvorena Kotarska oblast u čijem sastavu je bio Donji Lapac i Srb.
1894. god. - E. Lastowski opisuje ruševine Tržan grada sa zidinama koje "zatvaraju varoš" te nabraja crkve Sv.Marka, Sv. Trojstva, Sv. Stjepana, Sv. Jelene (crkve unutar gradskih zidina), kapelu Sv. Antuna.
1894. god. - Gospić je dobio vodovod.
01.09.1894. god. - U Gospiću je započela gradnja velike školske zgrade.
01.08.1894. god. - Započela je gradnja velikog društvenog hotela na Plitvicama kod jezera Kozjak. Arhitekt je bio Josip Dryak iz Zagreba. Hotel je imao 28 soba.
1895. god. - Kad je u Stranci prava došlo do raskola, Ante Starčević je osnovao je s Josipom Frankom Čistu stranku prava.
1895. god. - Poštanski ravnatelj iz Zagreba, Šandor pl. Vučetić podigao je na Plitvicama ljetnikovac.
09.08.1895. god. - Potres jači od VI stupnjeva bio je u brinjskom području [435
24.05.1896. god. - Svečano je otvoren prvo izgrađeni hotel s 28 saoba na Plitvicma, povrh jezera Kozjak.
1896. god. - Osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Brinje.
1896. god. - Otvoren je 1896. prvi plitvički hotel. [399-L]
1897. god. - Na mjestu stare crkve u Tounju napravljena je nova župna crkva sv. Ivana Krstitelja
16.09.1896. god. - U pošti Lovinac otvoren je brzojavni ured. [028-LP]
1898. god. - Temeljito je uređena cesta od Švice prema Krasnom
1898. god. - Oružnička postaja iz Priboja je preseljena na Plitvice.
1898. god. - Dionička štedionica u Otočcu, osnovana 1898. godine. U Gospiću je 1898. utemeljena podružnica Hrvatskoga planinarskog društva “Visočica” [399-L]
Brinje
Brinje i tvrđava Sokolac
Brinje
Gospić 1917. god
1900. god. – Ličko-krbavska županija ima 208.163 stanovnika. Od toga bilo je 48,76% katolika a 51,24% pravoslavaca. Čak 92,6% stanovnika županije 1900. bavilo se poljoprivredom i živjelo je od nje. Istodobno se zbog gorske reljefne konfiguracije kao dominantne prirodne značajke samo 23,51% ukupne površine Ličko-krbavske županije ubrajalo u poljodjelsko zemljište (oranice, vrtovi, livade, vinogradi). Iste je godine na livade i pašnjake otpadalo 38,24% ukupne površine Ličko-krbavske županije. Istodobno je čak 45,6 % ukupne površine Županije otpadalo na šume. [399-L]
Dabar ima 2.470 stanovnika stotinjak više nego Otočac, U Bobinčevu selu kraj Gornjeg Prozora bilo je 70 žitelja. Kompolje ima najviše žitelja u svojoj povijesti, 1020. Od tada opada broj žitelja i 1991. god. ima 481 žitelja.
1900. god. - U Beču je tiskana knjiga Lika u rimsko doba autora Karla Patscha
1900. god. - U neposrednoj okolici Gospića nalaze se i dvije park šume, Jasikovac i Vujnovića brdo, u kojima su početkom 20-og stoljeća bili izgrađeni teniski tereni gdje je osnovan i najstariji tenis klub u Hrvatskoj, gradski tenis klub "Gospić 1900".

20. STOLJEĆE
1900. - 1910. god. - U tom periodu je zabilježen najveći val iseljavanja iz Like, 30.140 iseljenika. Iz Županije ličko-krbavske u prekomorskim zemljama bilo je oko 5000 iseljenika. [35]
Kreković
Kristian Kreković, slikar
17.09.1900. god. - Naredbom od 17. rujna 1900. kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove br. 48 671 »Dozvoljuje se, da se dosadašnji naziv sela „Osik“ u županiji ličko-krbavskoj te kotaru gospićkom nazove imenom „lički Osik“.« (SZN br. 85: 692).
1901. god. - Rođen je slikar Kristian Kreković. Kristianov otac je bio Ličanin, po zanimanju šumar. Kristian se rodio u 1901. godine u Koprivni (na rijeci Bosni, između Doboja i Modriče) a djetinjstvo proveo u Tuzli. Studirao je slikarstvo u Zagrebu, Beču i Parizu. Portretirao je mnoge poznate ličnosti: Mahatma Gandhija (1931. u Parizu), englesku kraljicu godine 1938., i to na njenu molbu, španjolsku kraljevsku obitelj (kralj Juan Carlos i kraljica Sofija), švedsku kraljevsku obitelj, rumunjsku kraljicu Mariju i Karađorđeviće u Beogradu. Godinama je živio u Peruu i slikao Južnoameričke Indijance. Od 1965. godine pa do smrti 1985. godine živi u Palma de Mallorki, gdje je 1977. dao izgraditi Museo Palma de Mallorca u koji je smjestio svoja umjetnička djela.
11.01.1901. god. - Naredbom od 11. siječnja 1901. kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, br. 134. »Dozvoljuje se, da se dosadašnji naziv sela „Kula“ u županiji ličko-krbavskoj, kotaru Gospić, upravnoj obćini Osik, nazove imenom „Široka Kula“.« (SZN br. 16: 110).
23.06.1901. god. - Novo ime selu Ljeskovac u županiji ličko-krbavskoj, kotaru Otočac, upravnoj općini Vrhovine, dopušteno je 23. lipnja 1901., Naredbom br. 41 045, kojom se ime sela Ljeskovac mijenja u Ljeskovac Plitvički.
1902. god. - Osniva se Društvo djevojaka "Ljubica Šojat" u Josipdolu
1902. god. - U Otočcu održana je prva filmska predstava
1902. god. - O Oštarijama je sagrađena nova crkva na mjestu stare ruševne crkve.
1903. god. - Sagrađen je na crkvi u Švici novi visoki zvonik, a krov crkve prekriven je crnim limom. Iste godine temeljito je popravljen i župni stan, a oko crkve uzidan potporni zid.
1903. god. - Glavna skupština Ličko-krbavske županije je na prijedlog žitelja Podlapače uputila prijedlog hrvatskoj vladi da promjeni ime sela u Podlapac.
27.10.1903. god. - U Gospiću je vladika iz Plaškog, Mihajlo Gruić posvetio obnovljenu grčko-istočnu crkvu.
11.011904. god. - Naredbom kr. hr.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 11. siječnja 1904. broj 96 888 ex 1903., dopušta se novo ime mjestu i upravnoj op- ćini Podlapača u županiji ličko-krbavskoj, kotaru Udbina koje se mijenja u Podlapac
04.11.1905. god. - U Rastušju, Slavonski Brod, rođen pjesnik akademik Dragutin Tadijanović Tadija. Umro u Zagrebu 27. lipnja 2007. u 102. godini života. Prvu je pjesmu objavio 1922. kao srednjoškolac. Objavio je dvadesetak zbirki s oko 500 pjesama u nakladi od nekoliko stotina tisuća komada. Počeo je studirati šumarstvo, a diplomirao je Filozofski fakultet u Zagrebu 1937. Objavljuje poeziju, kratke priče, autobiografsku prozu, ulomke iz dnevnika, bilješke, članke i biografije o pojedinim piscima i njihovim književnim ostavštinama. Urednik je mnoštva antologija i zbornika hrvatske književnosti. Na strane jezike prevedene su mu mnoge knjige pjesama, a sam je prevodio poeziju sa slovenskog i njemačkog jezika. Tadijanovićevi korijeni su u Lici. Djed s majčine strane bio mu je Mijat Kegljen (1843) iz Podlapca a baka Franjka Duić iz Pazarišta.
Anka Butorac
Anka Butorac
Josip Butorac
Josip Buturac
27.08.1905. god. - Rođena je Anka Butorac 27.08.1905. u Donjem Pazarištu kod Gospića. Napustila je ovaj kraj i došla u Zagreb, gdje je radila u tvornici rublja. 1925. godine učlanila se u sindikat. Tu je naučila čitati i pisati. Počela je učestvovati u akcijama naprednih radnika. Za vrijeme stare Jugoslavije proganjana je i hapšena. 1929. godine osuđena je na jednu godinu robije. Poslije toga otišla je u SSSR, gdje je pohađala Komunistički univerzitet. Vratila se 1936. Na konferenciji KP Hrvatske 1940. godine izabrana je za člana CK KP Hrvatske. Poslije toga uhapšena je i zatvorena u Lepoglavu. Tu je dočekala okupaciju. Ustaše su je selile iz logora u logor. 26.12.1941. pobjegla je iz logora „Danica“ u Koprivnici i pobjegla u Zagreb odakle je otišla u partizane. Pri prebacivanju u Banijski odred njena grupa je naišla na ustašku zasjedu kod sela Veliko Krčevo. U borbi ranjena je i zarobljena. Ustaše su je odvele u Kostajnicu, gdje je ispitivana i mučena. Pri ispitivanju jedino što su ustaše čule od nje bilo je „Možete me ubiti, ustaški gadovi, ali s vama neću ni da razgovaram“. Ubijena je 22.01.1942. Za narodnog heroja proglašena je 14.12.1949. godine.
14.11.1905. god. - "Dr. Josip Buturac rodio se u Grabarju kod Požege 14. 11. 1905. Polazio je pučku školu u Ruševu, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, Bogoslovni i Filozofski fakultet u Zagrebu, a Fakultet za crkvenu povijest i pomoćne povijesne znanosti na Gregorijani u Rimu. Doktorirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Dr. Buturac se bavio znanstvenim i književnim radom više od 70 godina. Preci Josipa Butorca su došli 1780. iz Like u Slavoniju, u selo Djedinu Riku, općina Ruševa, a kotar i županija Požega. Vjerojatno su došli iz sela Pazarište kod Perušića. Doseljeni pradjed zvao se Pavao, koga su redom naslijedili Ivan (1777-1848), Matija (1800-1855), Stjepan (1834-1882), Ivan (1852-1913), Antun (1875-1929), otac Josipa Butorca.
1905. god. - U Ličko-krbavskoj županiji 1905. nije bilo nijedne banke. Postojalo je samo 12 štedionica. [399-L]
1906. god. - Pravoslavna crkva Vavedenija Bogorodice u Plaškom pregrađena je 1906. u duhu historicizma.
04.03.1906. god. - Potres jači od VI stupnjeva bio je na brinjskom području. [35]
1907. god. - Sagrađena je crkva sv. Ante Padovanskog u Letincima kraj Brinja
1908. god. - U Otočcu je osnovano športsko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol.
1909. god. - Prvi telefon u Gospiću zazvonio je 1909. god. f399-L]
1910. god. - U Otočcu je osnovana Hrvatska obrtna zadruga.
1910. god. - Prigodom popisa stanovništva 31.12.1910. god. ustanovljeno je:
- Ličko-krbavska županija 204.710 stanovnika
- Bilaj ima 609 stanovnika katolika
- Borićevac je imao 450 stanovnika.
- Brinjski je kotar imao 18.172 stanovnika a od toga 12.902 katolika.
- Dabar 2394 žitelja, od toga 1235 grčko-istočne, a 1159 rimokatoličke vjeroispovjesti.
- Donji Lapac ima 1044 žitelja (936 pravoslavci) a Gornji Lapac ima 754 žitela (338 rimokatolika).
- Gračac je imao 1267 žitelja od kojih 225 rimokatolika.
- Gornji Počitelj ima 440 žitelja a Donji 424 žitelja od kojih su ukupno samo 12 rimokatolika.
- Kaniža kod Gospića ima 827 stanovnika (813 rimoktolika)
- Korenica je imala 318 žitelja od kojih su bili 117 rimokatolici.
- Općina Kosinj imala je 7977 žitelja od kojih su 5045 rimokatolici. Gornji Kosinj se naziva samo Kosinj i ima 621 žitelja (611 rimoktolici) a Donji Kosinj imao je 1361 stanovnika (1325 rimoktolici).
- Područje kotara Perušić broji 20925 stanovnika (17313 rimokatolika). Tih godina regija je dosegnula najveću naseljenost, a uslijed nepovoljnih gospodarskih prilika urzo dolazi do iseljavanja stanovništva.
- Jezerane imale su 331 stanovnika od kojih su 324 rimokatolika.
- Križopolje ima 562 žitelja (501 rimokatolik)
- Ličko Lešće ima 1437 žitelja (svi rimokatolici).
- Lipice imaju 1051 stanovnika
- Ličko Petrovoselo broji 1063 stanovnika (265 rimokatolika).
- Medak ima 460 žitelja (37 rimokatolika) a 1857. god imao je 1158. Stanovništvo je iselilo uglavnom u Ameriku.
- Novi kod Gospića ima 948 stanovnika (svi rimokatolici).
- Otočac je imao 2676 (2333 katolika) stanovnika. Kotar Otočac je imao 34.804 žitelja (17.866 katolika).
- Prozor ima 758 stanovnika (svi rimokatolici).
- Upravna općina Pazarište ima 5632 stanovnika (5627 rimokatolici).
- Počitelj na Plješivici ima 434 stanovnika (416 rmokatolici).
- Sinac ima 1485 žitelja (1482 rimokatolici)
- Smiljan, cijela općina imala je 2286 žitelja (1698 rimokatolika)
- Stajnica ima 367 žitelja rimokatolika
- Široka Kula ima 361 žitelja (185 rimokatolika). Smanjenje stanovnika je jer su iz Široke Kule izdvojena druga sela.
- Udbina je imala 1475 stanovnika (1244 rimokatolici). Kotar Udbina imao je 13.101 stanovnika (9581 rimokatolika).
- Vrhovine 1043 stanovnika (914 grkokatolika)
- Zavalje ima 782 žitelja (752 rimokatolika)
- selo Željava imalo je 876 stanovnika (651 rimokatolik)
1910. god. - Ličko-krbavska županija imala je najviše nepismenih u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji
1911. god. - Plaški je napustio stalni župnik a mise je služio svećenik iz Cerovnika.
1911. god. - Od 1911. do 1915 sagrađena je i puštena u promet željeznička pruga Ogulin-Vrhovine. [028-LP]
28.11.1911. god. - Rođen je Rade Končar u Končarevom Kraju pokraj Plitvičkih jezera. Člna KPJ postao je 1934. ghod. Bio je sekretar KPH i organizator partizanskih odreda u Hrvatskoj i Dalmaciji. Uhvatili su ga Talijani. Strijeljan je u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista.
1912. god. - Nikola Tesla, Iako mu je bio potreban novac, odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik.
1912. god. - Sagrađena je crkva u Velikom Skočaju
14.04.1912. god. - Na Titaniku koji je potonuo bilo je 15 putnika iz Ličko-krbavske županije, 8 iz iz Široke Kule, po 2 iz Bukovca kod Perušića, Brezika kod Gospića a po jedan iz Prvan sela kod Perušića, Ostrvica kod Gospića i Smiljanić Male kod Udbine. Ukupno iz Hrvatske bio je 31 putnik. Nitko nije preživio. [425-L]
1912. god. - Počima izgradnja "Ličke pruge" od Oštarija do Plaškog koja je puštena u rad 14.10.1914. [35]
Cerovačke pećine
Cerovačke pećine (slika iz 2011. god.
1913. god. - Cerovačke pećine su najveći spiljski kompleks u Hrvatskoj. Otkrivene su prilikom gradnje željezničke pruge od Gračaca prema Cerovcu, prvoj maloj stanici po kojoj su pećine i dobile ime. Donja Cerovačka špilja je otkrivena prilikom trasiranja ličke željezničke pruge 1913. godine. Za početak njihovog istraživanja najzaslužniji je tadašnji nadzorni inženjer Nikola Turkalj, koji je dao ulaze zaštiti vratima. Stoga se može naići i na naziv Turkaljeve pećine. Kompleks pećina je u tri nivoa. Gornja pećina duga je 1200 m, a Donja 2400 m. Između njih nalazi se znatno manja, Srednja pećina.
1914. god. - Pred prvi sv. rat u prekomorskim zemljama živjelo je 30.140 stanovnika iz Županije ličko-krbavske. [35]
25.06.1914. god. - Započela je vojna mobilizacija u Austro-ugarskoj. Na području tadašnje Hrvatske i Slavonije ustrojen je 13. korpus s oko 72.000 vojnika. [35]
14.10.1914. god. - Puštena u promet dionica pruge Oštarije - Plaški.
1913. god. - Posložio se konzorcij iz Rijeke, Zagreba i Munchena s namjerom gradnje dvije hidroelektrane na Plitvičkim jezerima. Županijska oblast Gospić 06.02.1914. god. je odbacilo tu inicijativu.
18.06.1914. god. - Protiv gradnje hidroelektrana na Plitvicama bilo je i "Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera" pa je zatražilo od Hrvatskog sabora da donese zakon po kojem će Plitvička jezera zauvijek ostati kao "hrvatski narodni perivoj". Od tada javnost prati sudbinu Plitvičkih jezera.
1915. god. - Župa Švica je brojila 1.543 katolika. a u Prozoru je bilo 1.315 stanovnika, i to sve katolici.
1915. god. - Kod Kosinja nabujala rijeka Lika odnijela je drveni most, što nije prvi slučaj. Odlučeno je napraviti kameni most, ali je rat odgodio gradnju.
1915. god. - U Plitvičkim jezerima uhvaćena je pastrva od 7,5 kg.
14.07.1916. god. - Potres jači od VI stupnjeva bio je na brinjskom području a poguban je bio u Kompolju.[35]
03.03.1916. god. - Blaž Devčić, kipar, rođen je 3. ožujka 1916. u Krasnu u Lici od oca Josipa i majke Mande rođ. Devčić. Učitelj iz Krasna ga je 1926. god. poslao na daljnje školovanje u Zagreb, točnije u Dječačko sjemenište. Vidjevši njegov talent za kiparstvo, poslali su ga kod poznatog kipara Ivana Meštrovića na daljnje usavršavanje. U Čazmi je upoznao Anu rođ. Kupsjak s kojom se nakon dvije godine oženio. Blaž se 1949. god. upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu - odjel kiparstvo kod prof. Vanje Radauša. Vrlo uspješno položio je sve ispite V., VI. i VII. semestra, no VIII. mu je semestar ostao neocijenjen, iako ga je uredno odslušao. Razlog je bila njegova teška psihička bolest zbog koje je najviše vremena provodio po psihijatrijskim bolnicama. U vrijeme studiranja stupio je u kontakt s brojnim poznatim imenima. Uz Meštrovića, radio je i kod prof. Antuna Augustinčića koji ga je i potaknuo na upis na Akademiju, potom na zagrebačkom groblju Mirogoju kod kipara Bakića. Ogorčen, razočaran i neshvaćen, Blaž se povukao u svoj umjetnički svijet i u svoje skromno obitavalište u Krasnu gdje se, na svoj osebujan umjetnički način, sjedinio s prirodom. Senjski hotel Nehaj bio je i njegovo posljednje boravište. Naime, 26. siječnja 1987. god., nakon objeda u restoranu, prema svjedočenju konobara koji ga je redovito posluživao, samo je naklonio glavu i umro.
1917. god. - Nikola Tesla je odlikovan Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera.
1918. god. - Krajem listopada pripadnici 79. pješačke pukovnije uz pomoć "Zelenog kadra" iz otočke vojarne odlaze u grad. Poginulo je šestero ljudi. Vojska pljačka po cijeloj županiji, posebno u kotarevima Otočac, Brinje i Perušić. [35]
11.06.1918. god. - Završena je dionica preuge Plaški - Vrhovine.
02.11.1918. god. - Odbor Narodnog vijeća u Gospiću izvještava Narodno vijeće u Zagrebu o prilikama na svom području: vojnici iz Otočca razišli su se po županiji, naročito po kotarevima Brinje, Otočac i Perušić, te čine “razbojstva i zlobna oštećenja tuđeg vlasništva”. U Brinju su vojnici zapalili dvije kuće, odnijeli novac iz pošte i prekinuli telefonske žice. U Jezeranama su “opljačkane” tri najbogatije kuće. “Pljačkanja” se provode i u Brlogu, Kosinju, Škarama, Vrhovinama i dr. U Otočcu je došlo do sukoba “pljačkaša” i Narodne garde. Na obje strane ima nekoliko mrtvih i više ranjenih. Nakon toga su se “pljačkaši” predali. Četa od 150-200 vojnika kreće na Gospić “da nastavi svoja zlodjela”.
01.12.1918. god. - Proglašeno je u Beogradu novo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kao oslobađanje od Germana, ali će se uskoro vidjeti tragične posljedice te tvorevine.
15.12.1918. god. - Vojno zapovjedništvo Gospić u svom izvješću u Zagreb piše da srpska omladina izvikuje parole "Živjela Velika Srbija" i "Dolje Hrvati i republika". [35]
Grb hrvatske kraljevine
Grb hrvatske kraljevine
1919. god. - U Gospiću je osnovana Učiteljska škola.
1919. god. - Velika poplava bila je u Stajničkom polju [35]
1920. god. - Požar je uništio šume Mile i Malog Alana na Velebitu. [028-LP]
1920. god. - Željeznička pruga prolazi kroz Gospić 1920. god., a prvi vlak 1921. godine.
1920. god. - Izgrađena je željeznička stanica u Perušiću
1920. god. - U Korenici je otvorena realna gimnazija za koju je sagrađena nova zgrada.
28.11.1920. god. - Održani su prvi parlamentarni izbori u Kraljevini SHS.
1921. god. – Dabar ima 2.068 stanovnika a Otočac 2854.
1921. god. - Dovršena je dionica željezničke pruge Vrhovine - Gospić. [028-LP]
1921. god. - Petar Stanković iz prosvjetnog krila HSS-a zabilježio je kako je nepismenost u brinjskom kraju pala s 80% na 55% u periodu 1910. do 1921. god. [35]
1921. god. - Jucci Kellerman, glumica s ostvarenom međunarodnom karijerom, rođena je u Švici 1921. god. [229-L]
1922. god. - Dovršena je dionica željezničke pruge Gospić-Gračac. [028-LP]
26.04.1922. god. Uredbom o podjeli zemlje na upravne oblasti od 26. travnja 1922., te istodobno donesenim Zakonom o sreskoj i oblasnoj samoupravi (SN br. 92/1922), na osnovi čl. 95 Vidovdanskog ustava, Kraljevina SHS podijeljena je na 33 oblasti. Jedna od oblasti bila je i Primorsko-krajiška oblast, koja je teritorijalno obuhvaćala dio dotadašnje Zagrebačke, Modruško-riječke i Ličko-krbavske županije. Bila je djelatna na području koje je obuhvaćalo gradove Bakar, Karlovac, Petrinju, Senj i Sušak, te kotareve (srezove): Brinje, Crikvenica, Čabar, Delnice, Donji Lapac, Dvor, Glina, Gospić, Gračac, Karlovac, Korenica, Kostajnica, Novi, Ogulin, Otočac, Perušić, Petrinja, Senj, Slunj, Sušak, Udbina, Vojnić, Vrbovsko, Vrgin Most. Na čelu oblasti, kao predstavnik državne vlasti, bio je veliki župan, Andrija Zdravković, koji je imao je vlastiti, predsjednički ured, te mu je bilo podređeno 6 odjeljenja. Oblasna samouprava koja je djelovala putem Oblasne skupštine i Oblasnog odbora, uspostavljena je tek 1927. godine. Usvajanjem Zakona o izmjeni Zakona o općinama i oblasnim samoupravama 1929. godine, oblasne su skupštine i oblasni odbori raspušteni, a veliki su župani bili dužni postaviti komesare. Komesar je imenovan 16. siječnja 1929. godine. Vlast velikog župana prestala je 10. studenoga 1929., kad je prešla na bana Savske banovine, a 15. studenoga prestalo je i poslovanje oblasne samouprave (komesara). Tada je započela likvidacija Primorsko-krajiške oblasti i oblasne samouprave, a završena je 3. prosinca 1929., preuzimanjem vlasti po banovinskoj upravi (Banska vlast Savske banovine).
22.02.1922. god. - Rođena je Cvijeta Grospić u Gospiću, 22. veljače 1922., hrvatska književnica. U petoj godini života, preselila se iz Gospića u Zagreb. Studirala je hrvatski, engleski, francuski, talijanski te književnosti na tim jezicima. Sveučilišne studije započela je u Zagreb, a završila je u Pragu. Bila je u prijateljskim odnosima s Miroslavom Krležom, Jean Paul Sartreom, Mariom Soldatijem i drugima. Poslije 1948. živjela je u Italiji i udala se za industrijalca Stefana Wesela. Napisala je novele: "Maestro", "Misa u ponedjeljak", "Luda cijena", "Život kao život", "Ja svemir" i "Lirika". Sva ta djela, posebno "Ilirika", bili su bestseleri u Francuskoj, gdje je koristila pseudonim Flora Dosen.
1922. god. - U Otočcu je osnovano Učiteljsko društvo
1922. god. - Krov crkve u Švici pokriven je šimlom
15.06.1922. god. - Želejznička stanica u Ričicama puštena je u upotrebu (pruga Gospić - Gračac).
04.03.1923. god. - Na predizbornoj skupštini HRSS-a u Otočcu naoružani orijunaši su napali sudionike skupštine. Ubijen je jedan dječak i ranjena su dva čovjeka. Drugi parlamentarni izbori su održani 18.03.1923. god.
1923. god. - Nova država uvodi oblasti kao teritorijalnu podjelu. Kompolje je bilo u općini Brlog, kotaru Otočac i Primorsko-krajiškoj oblasti sa sjedištem uKarlovcu. Škola u Kompolju postala je dvorazredna. [007-LP]
06.09.1923. god. - Nada Dimić rođena je 6. rujna 1923. u Divoselu, Gospić, Hrvatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završila u Gospiću, a četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije u Zemunu. 1938. postala je član SKOJ-a. Od tada aktivno učestvuje u borbama napredne omladine Beograda. Nada je 1940. i u demonstracijama protiv Stojadinovićeva režima na Košutnjaku. Te godine postala je i član KPJ. Mladi revolucionar Nada već u junu 1941. je u prvom partizanskom odredu u Brezovici, kraj Siska. Obavlja teške i odgovorne zadatke. U grad ulazi odjevena u odjeću seljanke, a iz grada iznosi šapirograf, pisaću mašinu i drugi materijal. U ruke ustaške policije pala je na zadatku, 3. prosinca 1941., u Karlovcu. Tog dana nekoliko puta išla je iz grada u predgrađe Dubovac, odvodeći ljude u partizane na Kordun. Na zahtjev da se legitimira, Nada je iz torbice izvukla revolver i ubila ustaškog agenta Ivana Boršića, a drugoga ranila. U momentu kada joj je pištolj zatajio, uhvatili su je drugi agenti. Zatvorena je najprije u Karlovcu, a onda u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu. Izubijanu, bolesnu od pjegavca, ustaše su je umorile 17. ožujka 1942. godine. Tekstilna fabrika u Zagrebu nosila je njeno ime. Narodnim herojem proglašena je 7. srpnja 1951. godine.
1924. god. - Cerovačke pećine su najveće u Hrvatskoj, najljepše i najzanimljivije. Nalaze se četiri kilometra jugozapadno od Gračaca, na sjeverno istočnoj padini velebitskog brda Crnopac (1403 m ). Otkrivene su prilikom izgradnje Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola Turkalj. Ime su dobile po željezničkoj postaji Cerovac. Ove su pećine jedno od najvećih nalazišta pećinskog medvjeda u Hrvatskoj, a pronađene su fosilne čovječije kosti i brončana sjekira.
07.12.1924. god. - Rođena je Jovanka Budisavljević Broz u Pećanima, (Lika), 7. prosinca 1924., jugoslavenska partizanka i udovica bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Bili su u braku od 1952. do njegove smrti 1980. Imala je čin majora JNA. Danas (2011.) živi u trošnoj kući u Beogradu. Sva je njena imovina nacionalizirana.
Vlak
Lička pruga
17.08.1924. god. - Održana je proslava prigodom postavljanja novih zvona na crkvi u Stajnici. [35]
1924. god. - Županijska uprava iz 1886. god. formalno je prestala Uredbom o podjeli zemlje na oblasti (SN 92/1922, od 28. travnja 1922.), koja je provedena 1924. godine. Županija Ličko-krbavska je prestala postojati s sljednik županije bila je Primorsko-krajiška oblast u Karlovcu.
1925. god. - Dovršena je dionica željezničke pruge Gračac-Knin. [028-LP]
1925. god. - Puštena u promet željeznička pruga Zagreb – Split koja ide kroz Liku
1925. god. - Izgrađena je prva električna centrala na upojni plin u Gospiću.
1925. god. - U Otočcu počela s radom državna realna gimanzija
08.02.1925. god. - Dan izbora u Kraljevini SHS. Krvavo je bilo u Stajnici. Znajući da su birači uglavnom za HRSS, birački srpski odbor je otezao izbore tako da je za jednog birača trebalo oko 10 min. Po podne se narod pobunio. Glasovalo je samo 69 birača od oko 600. Nakon zatvaranja birališta u 18 sati, narod se počeo razilaziti, a prvi je iz pištolja opalio predsjednik biračkog odbora Dane Miletić, a za njim vojnici i žandari. Trojica su poginula, više ranjeno a četvorica teže. [35]
1926. god. - Učitelj Josip Blažina prikazao je prvi film u Brinju pomoću projektora koji se ručno vrtio. [35]
14.04.1926. god. - Početak zrakoplovnog športa u Gackoj vezan je za dvadesete godine prošlog stoljeća kada su 14. travnja 1926. g. entuzijasti na čelu s poznatim otočkim poduzetnikom Franjom Častekom osnovali Mjesni odbor Aerokluba kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 'Naša krila'.
1927. god. - Stjepan Radić održao je politički govor u Krivom Putu
1927. god. - Izgradnja elektrane u Gračacu.
31.07.1927. god. - Proslava i blagoslov novih zvona na crkvi u Švici
1927. god. - Športsko ribolovna udruga «Lika» Gospić osnovana je davne 1927.godine. Udruga broji oko 350 članova svih uzrasta i jedna je od najmnogobrojnijih udruga na ovom području. ŠRU «Lika» Gospić gospodari rijekom Likom s pritocima (Počiteljica, Glamočnica, Jadova, Potok)
1928. god. - Organizirana skupina kulturnog življenja javlja se u Ličkom Lešću 1928. godine pod okriljem «Seljačke sloge» Ličko Lešće. Osniva se tamburaško folklorna sekcija «Javor». Inicijativu za osnivanje ovog društva daje Delko Bogdanić sin Ilije Bogdanića, jedan od najvećih poduzetnika u Lici.
1928. god. - Počela je gradnja kamenog mosta kod Kosinja koja je nastavljena i iduće godine kada je gradnja prekinuta. Most se nastavio graditi 1935. god. a dovršen je prosincu 1936. god.
1928. god. - Zima 1928./29. bila je vrlo teška. Snijeg je bio u Gospiću oko 1 m atemperature do -36 C. Vlakovi su danima ostali zatrpani snijegom. Ljudi su kroz snijeg kopali tunele. Organizirane su radne akcije čiščenja snijega na Kapeli da se uspostavi bar nekakav promet. Nastradao je krumpir u trapovima i ljudi su bili na rubu gladi u Lici. [35]
1928. god. - Zbog teške situacije u Hrvatskoj, velikosrpski krugovi predlagali su kralju Aleksandru "amputaciju" Hrvatske i to po "povijesnim granicama Virovitica-Karlovac-Karlobag".
1929. god. - U Perušiću izgrađeno 2 km mjesne mreže.
1929. god. - Novi teritorijalni ustroj kada su ustrojene banovine s srezovima i općinama. Ličko-krbavska županija je u sastavu Savske banovine s banom na čelu.
1930. god. - U Otočcu / Ličkom Lešću izgrađena elektrana u pilani za potrebe pilane i željeznice
31.08.1930. god. - Na putovanju u Otočac, ban Savske banovine dr. Josip šilović boravio je u Švici
23.12.1931. god. - Puštena u pogon telefonska linija Gospić - Gračac. [028-LP]
1931. god. - Dabar ima 2.052 stanovnika, Otočac 2.575, Sinac 1867. Lika ukupno ima 176.694 stanovnika, a od toga 89,4% je poljoprivredno stanovništvo. Zbog agrarne prenaseljenosti, višak poljoprivrednog stanovništva je 38,6 % ili 60.965 stanovnika što je osnovni razlog iseljavanja Like. Naseljavanje Like bilo je u 17 i 18. st. i broj stanovništva bio je u porastu do kraja 19. st. Općina Lovinac imala je 5366 Hrvata i 2071 Srba.
1931. god. - Rođen je Slavko Degoricija (Kompolje kod Otočca, 18. travnja 1931. ) učitelj, profesor povijesti, hrvatski političar. 17. lipnja 1989. godine sudionik je onivačke skupštine HDZ-a u Zagrebu, a na prvom saboru HDZ-a izabran je za predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Na prvim parlamentarnim izborima 1990. godine izabran je za zastupnika u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske u Vijeće općina, kojem je bio predsjednik, a istovremeno je bio i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a za sva tri vijeća Sabora. Zajedno sa Stjepanom Mesićem i Josipom Manolićem 1994. godine napušta HDZ i osnivaju Hrvatske nezavisne demokrate (HND). Nakon spajanja te stranke s Hrvatskom narodnom strankom (HNS), napušta političku djelatnost i posvećuje se dobrovoljnom radu u udruzi Ličana Vila Velebita u Zagrebu, čiji je bio predsjednik od 2000. - 2005. godine.
1932. god. -Grga Rupčić, profesor i književnik, rođen je 3. siječnja 1932. godine u Rastokama kraj Smiljana, gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju u Gospiću, a studij književnosti u Zagrebu. Radio je kao profesor i ravnatelj na srednjim školama u Gospiću i Zadru. Pisao je pjesme, eseje, novele i humoristične članke. Dosad su mu objavljene knjige: Svjetlost ognjišta, Moć praštanja, Zvijezde na krovu, Hrvatska jest, Nad zgarištima zvijezde, Velebitski obzori, U ozračju Velebita, Josina u Domovinskom ratu, Svjetlo domovine, Lički divani, proza u benevrecima, Gargaše i dr. Dobitnik je državne nagrade Ivan Filipović.
1932. god. - Kada se Pavelić 1932. odlučio za jednu opsežniju ustašku akciju u zemlji, za njeno izvođenje odabrao je područje Like, gdje je u Gospiću postojala ilegalna ustaška organizacija na čelu s odvjetnikom dr. Andrijom Artukovićem. U noći između 6. i 7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Ustanak je poznat kao Lički ili Velebitski ustanak.
1934. god. - Nakon propasti dva plana izgradnje velike hidrelektrane u Švici, općina Otočac je svojim skromnim sredstvima pristupila gradnji male hidrocentrale na Skeli u Švici, sve to na inicijativu načelnika Dane Miletića. Hidrocentrala se gradila na zemljištu zadruge Vuksan kbr. 164 iz Ponora na mjestu gdje je stajala njihova stara pilana i mlin i gdje su Vuksani imali pravo na iskorištavanje vodnog dobra. 25. lipnja 1934. g. sklopljen je ugovor između zadruge Vuksan, zastupane po Petru Vuksanu i općinske uprave u Otočcu, zastupane po rečenom Dani Miletiću.
S Mesić
Stjepan Mesić, predsjednik RH 2000.-2010. god.
24.12.1934. god. - Stjepan Mesić, hrvatski predsjednik je rođen u slavonskom mjestu Orahovici gdje je i pohađao gimnaziju, a diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija, Mesić je radio u Orahovici i Našicama. Odslužio je vojsku, položio pravosudni ispit i radio kao općinski sudac. Oženio se Milkom rođ. Dudunić, i dobili su dvije kćeri.
Stjepan Mesić bio je drugo dijete tada 28-godišnjeg Josipa i njegove šest godina mlađe supruge Magdalene, rođene Pernar. Mandica, kako su svi zvali Mesićevu majku, bila je, kao i Mesićevi, Ličanka, rođena u Križopolju, nekoliko desetaka kilometara jugozapadno od Stajnica, odakle su Mesići, tik uz sadašnju autocestu A1. Zanimljivo, Josip i Mandica nisu se upoznali u Lici, nego u Slavoniji. Mandica je sa svojima također migrirala iz Like u Slavoniju. Živjeli su u Slavonskom Brodu, a kako su u Orahovici imali rodbinu, znala je onamo, kao djevojka, povremeno navraćati. Ondje se upoznala sa Stipinim ocem, planula je ljubav i njihova je veza vrlo brzo završila brakom.
Mesićevi su iz Like došli u Orahovicu po završetku Prvog svjetskog rata, kad je Stipin djed Ivan odlučio iz Stajnice, sela na krajnjem sjeveru Like, gdje se u to vrijeme vrlo teško živjelo, preseliti se u Slavoniju. Ivan Mesić pripadao je jednoj od nekoliko loza Mesićevih, koje su nazivali Zečevi, jer je bilo i drugih obitelji istog prezimena Mesić.
Stjepan Mesić bio je zadnji predsjednik SFRJ. Kad je Hrvatska proglasila neovisnost, Mesić se vratio u domovinu i dao ostavku na mjesto predsjednika jer SFRJ očigledno više nije postojala. Godine 1992. izabran je u Sabor i postao njegov predsjednik.
Godine 1994. istupio je iz HDZ-a i osnovao novu stranku, Hrvatske nezavisne demokrate. Kao razlog za istup navodio je protivljenje vladinoj politici prema Bosni i Hercegovini, optužujući Tuđmana da želi podijeliti BiH s Miloševićem.
Kritizirao je i privatizaciju zbog pljačke i profiterstva. Mesić je 1997. zajedno s većim dijelom svoje stranke prešao u Hrvatsku narodnu stranku (HNS) gdje je postao izvršni potpredsjednik stranke.
Izabran je za predsjednika Hrvatske 2000. godine nakon što je pobijedio u prvom krugu izbora, te u drugom krugu porazio kandidata HSLS-a i SDP-a Dražena Budišu. Mesić je nastupio kao kandidat stranaka HNS, HSS, LS te IDS. U predsjedničkim izborima 2005-e je kao kandidat osam političkih stranaka osvojio skoro polovicu glasova (48,92%), ali mu je natpolovična većina uskraćena za par postotaka. U drugom krugu se suočio s protukandidatkinjom Jadrankom Kosor i pobijedio s gotovo 66% glasova. Njegov drugi petogodišnji mandat istekao je u veljači 2010.
1934. god. - U Korenici je izgrađena elektrana za potrebe bolnice
1934. god. - U gospićkoj kaznionici su četnici mučili 18 hrvatskih rodoljuba, a svećenik dr. Fran Binički iz Ličkog Osika je mučen na ražnju.
1935. god. - Osnovan je Josipdolski Športski Klub.
1935. god. - Izgrađena elektrana u Vrhovinama
1935. god. - Prvi radovi na gradnji male hidroelektrane u Švici su otpočeli 15. lipnja 1935. g. Radovima je rukovodio elektrotehnički inženjer Kompanec. Snaga joj je bila 105 KS uz 340 okretaja u minuti. Turbina je bila Voith - St. Pölten, a trofazni generator BBC od 100 kVA, 400 V i 50 Hz. U probni rad centrala je puštena 14. prosinca 1935. g.
1935. god. - Izgrađen je prvi vod u Lici, 10 kV vod Švica - Otočac duljine 5,5 km, na drvenim stupovima i Fe vodićima. Njime se prenosi energija iz hidroelektrane 105 KS s vodnom turbinom i trofaznim generatorom BBC 100 kVA, 400 V, 50 Hz. na slapovima Gacke u Švici snage 100 kVA. Uz vod su bile transformacije u elektrani i zidana TS Otočac 10/0,4 kV. Stara dizelska elektrana prestaje s radom.
Kosinjski most
Kosinjski most je jedan od najljepših u Lici, dovršen 1936. god.
1936. god. - Za potrebe turističkog kompleksa Plitvice sagrađena je, u pećini, mala državna hidroelektrana, koja je s obližnjim hotelom bila povezana podzemnim i podvodnim kabelom dugim 500 m.
1936. god. - U središtu Lovinca izgrađena je kapelica posvećena Gospi - Blaženoj Djevici Mariji.
1936. god. - Proširenje termoelektrane u Gračacu izgradnjom 1,5 km mreže
1936. god. - Seljačka sloga sagrađuje dom u Vrilu u Ličkom Lešću
1936. god. - Osnovano je Lovačko društvo Gacka
1936. god. - Dovršen je u Kosinju kameni most, jedan od najljepših u Lici. Taj krasan most projektirao je inž. Milivoj Frković (Petrinja, 1887. – Zagreb, 28. XII. 1946.).
09.04.1936. god. - Gospićki četnici su ubili hrvatskog narodnog zastupnika Karla Brkljačića Kacana iz Trnovca kraj Gospića.
1937. god. - Žandari su u Trnovcu pretukli Milana Pavelića i bacili u bunar.
1937. god. - Počela je proizvodnja barita u okolici Ličkog Cerja koju je pokrenuo ing. Ante Marić iz Zagreba. Proizvodnja je trajala po početka II sv. rata. [028-LP]
1937. god. - Velika poplava Gacke.
09.05.1937. god. - Žandari su pucali na 33 mladića i djevojaka iz Gospića koji su se vraćali s koncerta u Senju. Bio je koncert pjevačkog društva Trebević u organizaciji HSS-a. Poginulih je bilo sedmero i puno ranjenih.
1938. god. - Borićevac se razvio u najveće naselje u Ličkom Pounju te je 1938. imao oko 2.000 katolika.
1938. god. - Požar je uništio šume Mile i Malog Alana na Velebitu. [028-LP]
05.09.1938. god. - Rođen je Milan Mandarić (Vrebac, Gospić), poslovni čovjek, multimilijunaš i suvlasnik nogometnog kluba Leicester City. Kasnije seli sa roditeljima u Vojvodinu. Odrastao je u Novom Sadu gdje sa 21 godinu preuzima očevu trgovinu i vrlo uspješno posluje. Dolazi u sukob s vlasti komunističke Jugoslavije i tako odlučuje napustiti zemlju. Većinu vlastništva ostavlja u zemlji i seli u SAD, gdje se zapošljava se u tvrtki koja proizvodi kompjuterske djelove. Kasnije 1971. godine osniva svoju firmu pod imenom Lika Corporation. 1976. Mandarić dobiva američko državljanstvo. Svoju tvrtku kasnije prodaje Tendi Corporation i osniva novu tvrtku, pod imenom Sanmina. Od 1999. do 2006 je vlasnik FC Portsmoutha koji je 2007. godine prodao rusko francuskom milijunašu Alexandre Gaydamak, te kupuje nogometni klub Leicester City.
1939.-1943. god. - Radi mala elektrana na ribnjaku Brušani.
08.01.1939. god. - U Cerovcu, Slunj, rođen msgr. dr. sc. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup. Srednju vjersku školu maturirao 1958. u Pazinu. Teologiju je studirao u Pazinu i Zagrebu, a crkvenu povijest na sveučilištu “Gregoriana” u Rimu. Ondje je doktorirao 1971.obranivši tezu “Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine” (objavljena 1982. i 1993. u Zagrebu). Za svećenika zaređen 28. lipnja 1964. i imenovan kapelanom u Senju i upraviteljem župe Krivi Put. Bio je nadbiskupski tajnik (1971.-1974.). profesor crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci (1971.-2000.), generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije (1993.-1996.), upravitelj Sakralne baštine u Senju (1985.-2000.). Dne 4. lipnja 1999. imenovan je pomoćnim riječko-senjskim biskupom sa sjedištem u Gospiću, a 25. svibnja 2000. postaje prvi gospićko-senjski biskup. Objavio 90 znanstvena članka. Znanstvena djelatnost veoma je šarolika, ali ipak se mogu izdvojiti tri područja kojima je on posvetio najviše pažnje: odnosi s pravoslavnom Crkvom, povijest biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske (napose onog dijela koji je ušao u sastav Gospićko-senjske biskupije) i hrvatski glagolizam (hrvatska glagoljska kultura). Umirovljen 2016.
1939. god. - Velika poplava bila je u Stajničkom polju [35]
1939. god. - U Čancima od 1261 duša 1939. godine, ostalo je oko 300-tinu duša koji su dočekali prve demokratske izbore i demokratski izabranu hrvatsku vlast 1990 godine.
26.08.1939. god. - Sporazumom Cvetković - Maček uspostavljena je Banovina Hrvatska sa sjedištem u Zagrebu. Protiv ovoga je bila ustaška emigracija koja je zagovarala samostalnu državu kao i Srbi u Hrvatskoj koji su negirali Banovinu. U Lici s mješanim stanovništvom, bilo je posebno teško.
1939. god. - U shematitzmu iz 1939. stoji da Udbina ima 1775. katoli­ ka, a u onom iz 1974. samo 20. [370-L]
1940. god. - Zadnji korenički župnik Ivan Juraić je 1940. premješten u Rakovicu. Godine 1942. ubili su ga partizani u Slunju.
06.04.1941. god. - Njemačka je napala kraljevinu Jugoslaviju.
10.04.1941. god. - Proglašena je NDH. Ustaše su preuzele vlast u Otočcu.
14.04.1941. god. -14. na 15.04. okupacijska talijanska vojska prošla je od Gospića prema Gračacu. [028-LP]
17.04.1941. god. - Kapitulirala je kraljevina Jugoslavija pred Njemačkom.
Ana Karić
Ana Karić, glumica
13.05.1941. god. - Rođena hrvatska glumica Ana Karić u Perušiću. Školuje se u Zagrebu, gdje 1963. završava i Akademiju za kazališnu umjetnost. Na filmu počinje kao raskošna pučka ljepotica u Carevu novom ruhu (A. Babaja, 1961.). Iste godine tumači glavnu ulogu u Pustolovu pred vratima Š. Šimatovića, gdje je osjećajna, ali i čulna aristokratkinja, koja uslijed ljubavnih nesporazuma gubi razum. Otmjena senzualnost ostaje joj osnovnom značajkom, bez obzira na to glumi li gradske žene ili seljanke, ljubavnice ili majke.
31.05.1941. god. - U Lovncu je ustaški doglavnik Mile Budak održao govor. Već idući dan počelo je ubijanje Srba. [028-LP]
08.06.1941. god. - U selu Rončevići ustaše se ubile 21 osobu. [028-LP]
27.07.1941. god. - Tog i kasnijih dana na području Donjeg Lapca tijekom partizanskog ustanka, protjerani su Hrvati, mnogi ubijeni a sela zapaljena. Simbol srpskog divljanja je selo Borićevac koje nakon tih događanja nikada nije obnovljeno. Ustanak u Srbu 27.07.1941. god. su komunisti obilježavali kao Dan antifašističke borbe, za Hrvatsku i BiH a prešućivali su daje to bio i četnički ustanak. U Lici nakon tih događaja više nije bilo mira. Četnici su ubijali Hrvate a ustaše Srbe.
U slobodnoj Hrvatskoj, datum ustanka protiv fašizma je promijenjen i Dan antifašističke borbe postao je 22. lipanj 1941., kada je formiran Sisački partizanski odred.
29.07.1941. god. - Ustaše su u Švici pobile 27 ljudi, uglavnom pravoslavce.
29.07.-04.08.1941. god. - U selu Brotnju "srpski ustanici" iz Srba pobili su cijelu obitelj Ivezić i još 30 osoba. Ubijene su bacili u duboku jamu u Dabinu vrhu a među njima i 16 djece od 2 do 15 godina, 5 staraca iznad 70 godina i 15 žena.
kolovoz 1941. god. - Poćelo jr stradanje Podlapače i okolice. Srbi su selo prvi puta napali u kolovozu, zatim u listopadu i trćei puta za Božić iste godine ali bez uspjeha. Četvrti napad bio je partizanski u srpnju 1942. [219-L]
02.08.1941. god. - "Srpski ustanici" iz Donjeg Lapca spalili su hrvatsko selo Borićevac. Po uspostavi NDH, zbog srpske pobune, Hrvati iz Boričevca su u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca. Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac. Poslije Drugog svjetskog rata, u Boričevcu je nastala stočarska farma i proizvodnja djetelinskih travnih smjesa.
26.08.1941. god. - Četnici su a ne partizani u Žutoj Lokvi ubili trgovca Vukovića i zapalili mu svu imovinu. [007-LP]
17.09.1941. god. - U Žutoj Lokvi su partizani napali pilanu Janka Vukovića kojeg su ubili kao i Slave Murković. [35]
20.09.1941. god. - Rođen je književnik Jure Karakaš 20. rujna 1941. u selu Podlapac nedaleko od Udbine gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu završio je u Zagrebu, Pedagošku akademiju u Gospiću (hrvatski jezik - povijest ), te u Zagrebu Filozofski fakultet ( jugoslavistika-komparativna književnost). Do sada je objavio sljedeće knjige: Pobunjenici, Sjeme na vjetru ( romani za djecu i mladež), Krbavska bitka (povijesni roman ), Lovci na dugu ( pjesme za djecu), Gramatika u stihu (primjenjeni stihovi), Književni Velebit ( kritike), Podlapac (monografija rodnog mjesta), Trideset godina Mladosti ( monografija Osnovne škole "Mladost"), Mačevi, topovi, muze i popovi (knjiga eseja- kratkih biografija poznatih osoba iz naše prošlosti) i dr.
Bavi se i novinarstvom, piše predgovore za knjige, te priređuje knjige za školsku lektiru i objavljuje udžbenike i priručnike.
1941. god. - Mutilić selo nalazi se u podnožju Udbine na cesti Udbina - Gračac. Do II svj. rata tu su većina stanovništva bili Hrvati. 1941. god. četnici, a potom i partizani, selo su spalili a hrvatski puk prognali i poubijali. Nakon II. svjetskog rata crkva je srušena, a preko ruševina napravljeno je lovište za druga Tita. Hrvati nisu imali pravo na povratak u Mutilić a oduzeta imovina im nije vraćena.
Katolička crkva svetog Augustina sagrađena je u gotičkom stilu, a srušena je nakon Drugog svjetskog rata. 65 godina nije služena katolička sveta misa u Mutiliću, sve do 2006. god. kada je misa održana na dan sv. Augustina na ruševinama istoimene crkve iz 1733. godine.
1942. god. - Naselje i župnu crkvu u Modrušu spalili su partizani iz susjednih mjesta da bi to poslije pretvorili u sablasni pripjev: „Ovaj tvrdi grad oslobodile su jedinice XIII. Primorsko-goranske divizije u ljeto 1942. godine“. Stanovništvo se iseljava.
Tesla
Spomenik Nikoli Tesli na slapovima Nijagare gdje je sagradio prvu hidroelektranu
1942. god. - Župnu crkvu sv. Jurja u Korenici zapalili su partizani 1942., a nakon 1945. njenim ostacima pravoslavci su nasuli lokalne ceste. Na mjestu župne crkve izgrađena je zgrada šumarije. Na katoličkom dijelu koreničkog groblja nije poslije rata nitko pokopan, niti je ostao bilo kakav katolički trag. Župom Korenica upravljali su sve do 1995. drežnički župnici.
1942. god. - U Širokoj Kuli kraj Gospića crkvu su srušili partizani i od kamena napravili stočnu zadrugu. Kad je završila 'Oluja' 1995. god. napravljena je crkvu na istim temeljima i posvećena je sv. Mateju.
06.01.1942. god. - Partizani bezuspješno pokušavaju osvojiti Jezerane, isto kao i 16.04.1942. [35]
08.03.1942. god. - Partizani su bezuspješn pokušali osvojiti Stajnicu. Kao posljedica napada izgorio je župni stan.
02 i 03.08.1942. god. - Partizani su napali Podlapaču i osvojili ju. Partizanski izvori navode da je “ubijeno 30 ustaša, zarobljenih nije bilo...”. Toga dana najviše je poginulo žena i staraca i to prvenstveno u tzv. akcijama čišćenja gdje su pronalazili ljude skrivene u grmlju, zatrpane suhim lišćem (šušnjom), zavučene u škrape i na slična, mjesta. Sveukupno je poginulo 37-ero čeljadi. Najveći dio branitelja uspio se probiti prema Gospiću. Pod partizanskom vlašću Podlapčani su živjeli do 10. veljače 1943. godine. [219-L]
12.08.1942. god. - Partizani s puno jačim snagama napadaju i osvajaju Križpolje, Modruš i Jezerane te su tako zagospodarili prometnicom Josipdol - Brinje - Senj. Borbe su završile idući dan. [35]
rujan - listopad 1942. god. - Talijani zajedno s ustašama, četnicima i domobranima poduzimaju opsežne vojne akcije protjerivanja partizana iz područja Velike Kapele što su i uspjeli.
24.12.1942. god. - VI lička partizanska divizija zauzela je Lovinac i okolna sela. Pred udruženom vojskom ustaša, četnika i talijana, partizani su se povuklji iz Lovinca 31.12.1942. [028-LP]
07.01.1943. god. - Preminuo je Nikola Tesla, najveći hrvatski i svjetski izumitelj u New Yorku 7. siječnja 1943. godine u 87-oj godini života.
09. i 10.02.1943. god. - U noći od 9. na 10. veljače u najvećoj tajnosti cijelo se selo Podlapača pripremilo za bježanje u Gospić. Selo su osvojili partizani u srpnju 1942. Pokupljene su najosnovnije stvari, nešto hrane i odjeće i svatko tko je imao zaprežna kola potrpao to u njih te s djecom i starcima krenulo se prema Udbini. Niti jedna osoba koja je ostala u selu nije živa dočekala kraj rata. U Gospiću su Podlapčani razmješteni kojekuda. Velik dio prvih je dana bio smješten u kino-dvorani. [219-L]
02.06.1943. god. - Talijani su bombardirali školu u Švici i djelomično ju oštetili
proljeće 1943. god. - U Lici je od kolere umrlo oko 2.700 ljudi. [35]
03.04.1943. god. - Partizani 3. travnja 1943. zapalili školu u Kompolju [236-L]
18.03.1943. god. - 18. i 19.03. partizani su zauzeli Lovinac i okolna sela i tu ostaju do proljeća 1944. god. [028-LP]
13.06.1943. god. - Prvo zasjedanje ZAVNOH-a počelo je u Otočcu a nastavljeno na Plitvicama
14.06.1943. god. - Hrvač Josip Čorak rođen je u Rastokama kraj Smiljana, 14. lipnja 1943. Osvajač je srebrnog odličja na Olimpijskim Igrama 1972. u Münchenu u hrvanju grčko-rimskim načinom u poluteškoj-kategoriji.
07. i 08.09.1943. god. - Nakon pada Italije, Senj je bio najznačajnija partizanska luka. Navedena dva dana Njemci bombardiraju Senj da bi otjerali partizane i onemogućili prenos zarobljene talijanske vojne opreme u Liku.
listopad 1943. god. - Da bi zagospodarili prometnicama, Njemci ulaze u Brinje a u Stajnicu 17.09. Partizani su pretrpjeli teške gubitke. [35]
18.01.1944. god. - Njemci ulaze s tenkovima u Otočac. [007-LP]
15.12.1944. god. - Bez nekog opravdanog razloga, ustaše su u Stajnici ubili 14-ero ljudi. [35]
07.03.1945. god. - Prema zaključcima konferencije na Jalti, osnovana je obnovljena Jugoslavija s vladom Tito - Šubašić.
20.03.1945. god. - Započela je Ličko-primorska partizanska vojna akcija oslobađanja područja Like. Partizani su imali oko 67.000 vojnika na fronti od 80 km. Njemci i ustaše su imali oko 42.000 vojnika. Akcija je završila 15.04.1945. god. pobjedom partizana.
04.04.1945. god. - Partizani su ušli u Gospić i protjerali snage NDH. Tom prilikom je prema kasnijem pisanom izvješću namjerno ubijeno 12 žena i djece. Partizani su zauzeli Karlobag i Perušić.
06.04.1945. god. - Partizani su zauzeli Otočac, Brinje, Kompolje, Križpolje i Jezerane.
09.04.1945. god. - Partizani su zauzeli Vratnik.
08.05.1945. god. - U Lici su nakon 8. svibnja 1945. ostala 244 pripadnika ustaških i domobranskih ratnih formacija 3 i 63 četnika, te su formirali 32 ilegalne grupe ; koje su se krile po ličkim (uglavnom velebitskim) šumama i gudurama, a u istom razdoblju pojedinačno se krilo 77 ustaša i četnika (tzv. bunkeraši). Većina je likvidirana 1945. a neki su ostali do 1948 i 1952. Neki su ubijeni, neki uhvaćeni i osuđeni, a neki pušteni na slobodu. [424-L]
09.05.1945. god. - Prestala je postojati NDH.
18.07.1945. god. - Nakon završetka II sv. rata, skupine ustaša i četnika povukle su se na Velebit i nastavili borbu (Križari). Javni tužitelj Like piše Javnom tužitelju Hrvatske da na Velebitu ima oko 1100 odmetnika, od njih su 250 četnici a ostali ustaše.
15.10.1945. god. - U Narodnim je novinama 15. listopada 1945. objavljena Odluka o promjeni naziva Korenica u Titova Korenica.
1945. god. - Novim teritorijalnim ustrojem, IX okrug u Lici ima osam kotara: Brinje, Donji Lapac, Gospić, Korenica, Otočac, Perušić i Udbina.
1945. god. - Završetkom Drugoga svjetskog rata i uspostavom FNRJ-a Brinje ponovno postaje kotarsko mjesto i ostaje to do 1955. godine, kada je postala općina u kotaru Ogulin. 1962. god. Brinje postaje dio općine Otočac. Brinjski kraj nakon Drugoga svjetskog rata doživljava veliku depopulaciju, a ta je depopulacija je bila rezultat pogrešne jugoslavenske politike koja je time željela promijeniti nacionalnu strukturu stanovništva na tim prostorima.
Korenica
Korenica 1945. god.
1945. god. - Instalirana snaga elektrane u Gospiću je 130 kW
1946. god. - Kilometarskim dalekovodom je dovedena struja iz Švice do otočke ciglane
27.07.1946. god. - Rođen je Rade Šerbedžija u Buniću kod Korenice, filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik. Diplomirao 1969. na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu "Gavella". Nakon toga naizmjenično radi kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK Zagreb, te ponovno u "Gavelli". Nadaren, iznimne glumačke tehnike, glumaci temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klasičnog i modernog repertoara - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Ostvario je zapaženu međunarodnu karijeru.
03.05.1947. god. - Osnovano je poduzeće "Lički rudnici metala i nemetala" sa sjedištem u Ričicama. Osnovna djelatnost je bila eksploatacija rusnog blaga, posebno bartita. Poduzeće je imalo devet radnika opremljenih lopatama, krampovima i jednim kolicima. No već 1950. god. proizvedeno je 23.000 t barita. Barit se uglavnom izvozio. Kasnije napravljena nova tvornica 1979. god. ali je tvornica prestala raditi. [028-LP]
01.01.1948. god. - Ivan Devčić rođen je u Krasnom, 1. siječnja 1948., riječki nadbiskup i metropolit. Osnovnu školu završio je u Krasnu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Rijeci i Pazinu te je 1967. maturirao. Zatim je u Rijeci i Rimu studirao teologiju i filozofiju. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, diplomirao je teologiju 1974. Za svećenika Riječko - senjske nadbiskupije, zaređen je 1975., a 29. studenog 1980. je doktorirao. Po povratku iz Rima intezivnije se bavi znastvenim i nastavničkim radom, a i danas predaje filozofiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Objavio je više znanstvenih članaka i knjiga. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 17. studenog 2000. riječkim nadbiskupom i metropolitom. Za biskupa je posvećen 16. prosinca 2000.
01.01.1948. god. - Nakon završetka II sv. rata pa sve do 1950. god. na području Like djelovale su manje oružane četničke grupe. Cilj njihove borbe bila je obnova Kraljevine Jugoslavije s prevlašću srpskih interesa. Četničke skupine najčešće su djelovale na području Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca. Preciznih podataka o ukupnom broju četnika u Hrvatskoj nakon rata nema. Djelomično mogu pomoći podaci za Liku. U prvim procjenama 1945. spominjalo se 350 četnika. Planove o gerilskom ratu na području Knina još je u vrijeme rata izradio Momčilo Đujić, zapovjednik Dinarske četničke divizije. Bili su raštrkani u skupinama do max 60 četnika. Tako je 01.01.1948. likvidiran Šumonja, vođa jedne od skupina, zajedno s dvojicom svojih drugova u Veri Plaščanskoj pokraj Plaškog.
1948. god. - Popis stanovništva. Dabar ima 1.700 stanovnika u 323 porodice a Otočac 1814. Lika ima ukupno 128.976 stanovnika od čega je 86,9% poljoprivredno stanovništvo. Obzirom na 1931. god. kada je imala Lika ukupno 176.694 stanovnika, pad broja stanovnika bio je 27% manje. U Vojvodinu je iz Like u periodu 1945.-48. odselilo 3774 obitelji. Računa se da je kolonizacijom Liku napustilo ukupno 21.151 stanovnik.
1948. god. - Osnovana je ljekarna u Brinju. Počela je izgradnja doma kulture u Lovincu, Ploči i Svetom Roku.
1948. god. - Pušten je u rad dizelski agregat od 25 kW u Ličkom Cerju.
13.12.1948. god. - Na dan Sv. Lucije osnovano je kulturno umjetničko društvo Perušić.
08.04.1949. god. - Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara.
19.10.1949. god. - Paklenica je zbog svojih prirodnih vrijednosti nacionalnim parkom proglašena 19. listopada 1949. godine, Nalazi se na južnim obroncima velebitskog masiva, ispod najvišeg velebitskog vrhunca , VAGANSKOG VRHA ( 1758 m )
1950. god. - Vrlo teška godina u Lici jer je 05.svibnja pao snijeg od kojeg se smrzla vegetacija i usjevi. Lišće je otpalo s drveća. Iza toga je uslijedila suša koja je dokrajčila ono što je snijeg započeo. [35]
1950. god. - Kao rezultat smanjenja stanovništva škole u Kiku i Donjoj ploči ulaze u sastav škole u Gornjoj ploči. Dovršena je izgradnja nove veće škole s četiri učionice u Kompolju na temeljima stare. [028-LP]
24.11.1950. god. - Nikica Valentić rođen je u Gospiću 24. studenog 1950. godine. Na Pravnom fakultetu Sveučilista u Zagrebu diplomirao je 1974 godine. Specijalist je za investicijske Ugovore, statusno trgovačko pravo, poreze i poslove s nekretninama. Od 1990. godine, pa sve do preuzimanja premijerskih dužnosti, bio je Generalni direktor INA-industrija nafte d.d. Od 03. travnja 1993. pa do 07. studenog 1995. obnašao je dužnost hrvatskog premijera. Za Valentićeva mandata Hrvatska je zaustavila inflaciju, stabilizirala tečaj domaće valute te potom dana 30. svibnja 1994. godine uvela valutu, kunu.
1951. god. - Iz pulske termoelektrane su 1950. g. skinuta dva generatora od po 250 kVA svaki, i dovezeni u Švicu godinu dana kasnije.
1951. god. - Velika poplava Gacke. [007-LP]
21.12.1951. god. -Umro je u Zagrebu, a sahranjen u Županji, Marijan Matijević, najjači čovjek na svijetu. Rođen je u Gračacu 10.01.1878. god. Nastupao je diljem svijeta, osim u Australiji. Pročitajte opširnije.
1952. god. - Struja je dovedena iz Švice do DIP-a Otočac
1952. god. - Ukinute su oblasti i mjesni narodni odbori
14.04.1952. god. - Prezidijum Sabora Narodne Republike Hrvatske donio je 14. travnja 1952. Ukaz o promjeni imena mjesta Pišać. Ime mjesta Pišać u kotaru Udbina promijenjeno je u Krbava.
1952. god. - Pristupilo se radovima na centrali u Švici s ciljem povećanja proizvodnje struje. Za potrebe centrale uređenje dovodni betonski kanal koji je od 1,19 povećao dotok vode na 5 m3/sek. Isto tako je uređen odvodni kanal. Obnova je trajala do 1954. godine.
1953. god. - Priključena je i kožara Otočac na elektranu u Švici
1953. god. - Dabar ima 1.511 stanovnika u 315 porodica a Otočac 1515. Iza ovog peruioda počima demografska obnova Otočca. Lika ima ukupno 124.068 stanovnika od čega je 73,2% poljoprivredno stanovništvo.
1953. god. - U Plitvičkom Ljeskovcu proradio je dizelski agregat od 7,5 kW
1953. god. - U Lovincu je proradio dizelski agregat od 10 kW. Od ukupne površine područja Lovinac (48.876 jutara), 16% je pod oranicama a pašnjaci 46,5%. Obrada zemlje je zaostala uz male prinose.
1953. god. - Zatvara se škola u Smokriću a djeca idu u školu u Lovincu. [028-LP]
1954. god. - Obnovljena centrala u Švici je puštena u rad u kasnu jesen 1954. g. Kapacitet joj je povećan za 4,5 puta u odnosu na staru centralu. Na montaži centrale radili su: Joso Šimunić, Rudolf Žubrinić, Ivan Žubrinić i Filip Crnić.
1954. god. - U Gospiću je u pogonu nova dizelska elektrana ukupne snage 2.000 kVA.
1954. god. - U Otočcu, ugrađeni su novi agregati snage 400 kVA. U Kompolju škola postaje osmogodišnja.
1954. god. - U Srbu je, radi elektrifikacije mjesta i okolnih sela, proradio dizelski agregat 70 kW
1955. god. - Novi ustroj kojim je smanjen broj općina i kotareva. U sastavu kotara Gospić nalazi se gotovo cijela Lika. Općina Brinje je u sastavu kotara Ogulin.
08.07.1955. god. - Izvršno vijeće Sabora Odlukom broj 5 921-1 955 od 8. srpnja 1955. promijenilo je imena naseljenih mjesta. U senjskom je kotaru mjesto Sveti Juraj dobilo ime Jurjevo.
1956. god. - Osnovano poduzeće Elektrolika Gospić; počela prva velika elektrifikacija Like.
1957. god.- Izgrađen je dalekovod 35 kV Bihać - Donji Lapac.
16.10.1957. god.- Rješenjem broj II-4 58 980-1957. od 16. listopada promijenio ime naselju Crna Vlast u općini Vrhovine, kotar Gospić, u Gornje Vrhovine.
29.11.1958. god. - Muzej Like Gospić otvoren je 29.11.1958. godine, a od 1965. nalazi se u današnjoj zgradi /spomeniku kulture - B kategorije, građenom koncem 18. stoljeća /1789.g./ kao ured i stan general pukovnika Ličke pukovnije u vrijeme Vojne krajine.
1959. god. - Da bi se dobila kvalitetna struja, Otočac je već 1959. g. povezan 35 kV dalekovodom preko Senja s Vinodolom. Tim je polako švička centrala počela gubiti svoj značaj.
1959. god. - Izgrađen je dalekovod 35 kV Lički Osik - Gračac
1959. god. - Izgrađena jeTS 35/10 kV Gračac
1959. god. - Izgrađena je TS 35/10 kV Ličko Petrovo Selo.
15.10.1960. god. -Slavko Štimac je glumac rođen 15. oktobar 1960. u Konjskom Brdu kod Gospića. Prva uloga mu je bila u filmu O. Gluščevića "Vuk samotnjak" gde je igrao pastira. Potvrđuje se u filmovima "Zimovanje u Jakobsfeldu" i "Salaš u Malom ritu". Slijedećih godina tumači uglavnom uloge tinejdžera. Izuzetno mladolik i u kasnijem životnom dobu često igra adolescente, kakva je i njegova, po mnogim mišljenjima i najbolja uloga, sarajevskog pubertetlije u filmu "Sjećaš li se Doli Bel" (1981. god.). Diplomirao je na FDU u Beogradu.
1961. god. – Dabar ima 1.321 stanovnik u 282 porodice. Lika ima ukupno 119.231 stanovnika od čega je 54,9% poljoprivredno stanovništvo.
Švica
Obilazak napuštene hidroelektrane u Švici (slika iz 2000. god.).
1961. god. - Potrošnja struje je svake godine rasla. Od 1961. g. u ljetnim mjesecima se osjećalo pomanjkanje i centrala u Švici nije mogla podnijeti vršno opterećenje. Tada bi radila sa sniženim naponom. Konačno 31. prosinca 1961. g. centala u Švici je zatvorena, a Električno poduzeće Otočac likvidirano.
1961. god. - Puštanjem u pogon dalekovoda 35 kV HE Senj - TS Senj i TS 35/10 Senj, područje Senja priključeno je na elektroprivrednu mrežu.
1961. god. - Puštena je pod napon TS 35/10 kV Otočac
1961. god. - Zbog jedinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz davne prošlosti Cerovačke pećine su 1961.g. zakonom zaštićene kao geološki spomenik prirode.
1962. god. - Brinje prestaje biti općina u kotaru Ogulin i pripojeno je općini Otočac.
1962. god. - Kotarsko središte u Gospiću je ukinuto i prenešeno u Karlovac
1962. god. - Pušten je u pogon dalekovod 35 kV Lički Osik - Gospić, TS 35/10 kV Gospić i TS 35/0,4 kV Jurjevo.
1962. god. - Zatvara se škola u Cerjanskoj poljani a djeca idu u Ličko Cerje i Lovinac.
1962. god. - Osnovane je u Otočcu 1962. godine Narodno sveučilište „Marko Orešković“.
1963. god. - Nakon potresa kada se urušio dio kapele, započela je obnova eprezentativna kapela sv. Trojstva u Brinju koju je oko 1700. god. podigao pop Mesić
1963. god. - Župnik Josip Kapš počinje obnavljati crkvu Gospe Karmelske u Smiljanu.
1963. god. - U župi Vaganac sagrađena je crkva Uzvišenja Sv. Križa. Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije, u rujnu/listopadu 1991., crkvu su teško granatama oštetili i nakon toga spalili.
1963. god. - Elektrolika Gospić postaje pogon Elektre Karlovac
07.01.1964. god. - Kompolje je dobilo struju. [007-LP]
1965. god. - Kad se izgradila Hidroelektrana Senj, preusmjerila se voda prema Brlogu i Gusić polju, a time je isušen prirodni tok Gacke na njenom južnom kraku prema Švici čime su uništeni i znameniti švički slapovi. Napravljena je ogromna šteta zbog skretanja tokova rijeka. Sve do te godine radilo je 15 mlinica, te 3 pilane, ukupno 64 mlinska kola, odnosno mlina.
1965. god. - Počinje proizvodnja električne energije u HE Senj, snage 216 MW
04.07.1965. god. - Velika oluja je zadesila Stajnicu koje je odnijela limeni krov sa zvonika.
25.09.1965. god. - Osnovan je srednjoškolski centar Otočac
1965. god. - Na lokalitetu Čorkova uvala, u sjeverozapadnom dijelu parka, očuvana je prašuma bukovo-jelovih šuma s kapitalnim primjercima drveća, koja je 1965. godine proglašena specijalnim rezervatom šumske vegetacije. U njoj, na površini od 50 ha, prevladavaju jela (Abies alba) 50%, bukva (Fagus sylvatica) 40%, te smreka (Picea abies). Neka stablja dosižu visinu od čak 54 m i debljinu od 160 cm
1966. god. - Muzej Like u Gospiću pokrenuo je sada tradicionalnu likovnu manifestaciju Ličko likovno anale ili popularno nazvanog Likanale, koja od 1966. godine neprekidno okuplja velik broj renomiranih umjetnika - slikara, kipara, grafičara, keramičara, koji su osebujnim vezama utkani u ove prostore, a čija djela tvore bogat galerijski Fundus Muzeja.
1966. god. - Botanički vrt, spomenik prirode na Velebitu nalazi se u Modrić docu ispod obronaka Velikog Zavižana, Balinovca i Zavižanske Kose. Površina mu je 50 hektara, a prosječna nadmorska visina 1480 metara. Ovaj Botanički vrt osnovali su 1966. godine Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu i Šumsko gospodarstvo Senj na inicijativu prof.Frana Kušana.
1966. god. - Proradila je Radio stanica Otočac
29.11.1966. god. - Puštena u rad HE "Senj" u Svetom Jurju, snage 320 MVA.
1967. god. - Lika je prvi put povezana na elektroenergetsku mrežu izgradnjom 64 km dugačkog dalekovoda 35 kV od HE Slapovi na Uni do TS 35/10 kV Lički Osik.
1967. god. - Puštena je u pogon TS 35/10 kV Korenica.
1967. god. - Puštena je u pogon TS 35/10 kV Donji Lapac.
1967. god. - Ukidaju se kotari kao teritorijalno uređenja
04.04.1967. god. - Počeo radom Hrvatski radio Gospić
1967. god. - Na Velebitu osnovan je Velebitski botanički vrt koji je proglašen spomenikom prirode. Vrt je na Zavižanu.
[426-L]
1968. god. - U zidinama crkve Sv. Ane u Plaškom održana je katolička misa, nakon 25 godina. Iza toga mise nije bilo do 1977. godine.
1969. god. - Došlo je do ujedinjenja Riječke i Senjske biskupije u jedinstvenu Riječko-senjsku nadbiskupiju.
1971. god.– Dabar ima 1.058 stanovnika u 244 porodice, Kuterevo 941 stanovnika, Otočac 2941. Lika ima ukupno 107.027 stanovnika od čega je 44,8% poljoprivredno stanovništvo. 1931. god. Lika je imala 176.694 stanovnika i 89,4% poljoprivrednog stanovništva.
Čorak
Josip Čorak, osvajač srebrne olimpijske medalje u hrvanju 1972. god.
1972. god. - Hrvač Josip Čorak (rođen u Rastokama kraj Smiljana, 14. lipnja 1943.) osvajač je srebrnog odličja na Olimpijskim Igrama 1972. u Münchenu u hrvanju grčko-rimskim načinom u poluteškoj-kategoriji (do 90 kg). Prvi je donio olimpijsku medalju u Zagreb u pojedinačnoj konkurenciji. Tek sa 18 godina počeo se baviti sa hrvanjem u HK „Partizan“ u Gospiću. 1966. godine osniva HK „Lika“ u kojem od osnutka do danas djeluje kao natjecatelj, trener i voditelj struke. Proglašen je sportašem 20-tog stoljeća u Ličko-senjskoj županiji. Osvajač je niza medalja na svjetskim, europskim i državnim natjecanjima. Kao veteran je također osvajao svjetska odličja.
1971. god. - Elektrolika Gospić izdvaja se iz Elektre Karlovac i pripaja Združenom poduzeću Elektroprivreda Rijeka
1972. god. - Zgrada osnovne škole u Gospiću sagrađena je 1972. godine. U ratu je dosta oštećena pa je 2005. godine u okviru CEB-5 programa kompletno uređen unutarnji prostor, priključak na gradsku kanalizaciju i sanacija fasade.
1974. god. - Formiraju se zajednice općina. Tako općine Donji Lapac, Gospić, Gračac, Otočac i Titova Korenica čine zajednicu općina Gospić.
1974. god. - Veterinarska ambulanta u Lovincu izgrađena je 1974. godine. U Domovinskom ratu je razorena i do danas nije obnovljena.
1974. god. - Zagrebačko poduzeće "Industrogradnja" u Baškim Oštarijama gradi hotel Velebno, B kategorije. [414-L]
01.02.1977. god. - Otvorena je nova škola zgrada sa sportskom dvoranom u Josipdolu
1977. god. - Izgrađen dalekovod 35 kV Lički Osik - Udbina, TS 35/10 kV Udbina, dalekovod 35 kV Gračac - Srb i TS 35/10 kV Srb.
26.07.1977. god. - U djelomično obnovljenoj crkvi Sv. Ane u Plaškom služena je misa, prvi puta nakon 1968. god.
1978. god. - U Kuterevu nekoliko aktivnih ljudi pokušava žariti dobru energiju međugeneracijskog druženja, i tako otvarati nove mogućnosti za intelektualno profinjene aktivnosti za zadovoljavanje zajedničkih potreba zdravog življenja u selu na planini – nešto kao «razumijevanje i očuvanje tradicija» na održivi način. »Krenuli» su još davne 1978 godine sa jednom grupom mladeži školskog uzrasta iz zapadnog Berlina organizirano ih dovodeći na aktivno provođenje uskršnjih i ljetnih praznika u selu i u gori, na planini i na moru a prekida se 1990. god. zbog rata.
1978. god. - UNESCO je radi biološke raznolikosti Velebit proglasio svjetskim rezervatom biosfere
1978. god. - Puštena je u rad TS 35/10 kV Ličko Lešće. i TS 35/10 kV Perušić
26.10.1979. god. - Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine, obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode
1980. god. - Izgrađen dalekovod 35 kV Žuta Lokva - Brinje.
1980. god.- U Ličkom Lešću se 20. travnja 1980. godine u prostorijama osnovne škole okuplja grupa entuzijasta koja je bila inicijativni odbor za osnivanje KUD-a "Ružica Brkljačić".
1981. god. - U Otočcu je podignut Dom zdravlja
1981. god. – Dabar ima 743 stanovnika u 209 porodica, Kuterevo 852 stanovnika
1981. god. - Planina Velebit je, sa svojih 2274 km2, najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Parkom prirode proglašen je 1981. godine, a unutar njega nalaze se dva nacionalna parka - Paklenica i Sjeverni Velebit.
1981. god. - Izgrađen je dalekovod DV 110 kV Lički Osik - Karlobag, stavljen pod 35 kV napon, puštena u pogon TS 35/10 kV Karlobag i TS 35/10 kV Lički Osik
1981. god. - Prestala je raditi škola u Ričicama jer nije bilo djece. [028-LP]
1982. god. - Pod drugi puta počima obnova kapela sv. Trojstva u Brinju.
1982. god. - Izgrađen je dalekovod 35 kV Lički Osik - Otočac.
1982. god. - KUD iz Ličkog Lešća snima prvu ploču s izvornim pjesmama koje se pjevaju u Ličkom Lešću.
1983. god. - Završena je elektrifikacija Like, od 252 naselja elektrificirano ih je 249, a od 30.333 kućanstva 29.501. Sve općine imaju pojnu točku TS 35/10 kV.
25.03.1985. god. - Održana je osnivačka skupština KUD-a "Vrilo" u Lovincu.
1989. god. - Obnovljena je crkva Sv. Mihovila u Lovincu
1990. god. - Zgrada područne škole Lički Novi adaptirana je 1990. godine.
1990. god. - Zgrada područne škole u Brušanima također je adaptirana 1990. godine. Promijenjena je vanjska stolarija i pokrov škole.
22.04.1990. god. - Prvi izbori u Hrvatskoj. Bili su to izbori za zastupnike u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske koja je tada bila još uvijek u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ono po čemu su ovi izbori značajni ogleda se u činjenici da su to bili prvi višestranački izbori u Hrvatskoj. Održavanjem ovih izbora te konstituiranjem tako izabranog višestranačkog Sabora Republike Hrvatske, započinje novija hrvatska povijest, odnosno proces osamostaljivanja Hrvatske.
Izbori su bili raspisani za tri vijeća od kojih je bio ustrojen Sabor SR Hrvatske (Društveno-političko vijeće, Vijeće općina, Vijeće udruženog rada), a održani su u dva kruga. Prvi krug izbora za zastupnike u Društveno-političkom vijeću te Vijeću općina održan je u nedjelju, 22. travnja 1990. godine, a za Vijeće udruženog rada sljedećeg dana, 23. travnja 1990. Drugi krug izbora održao se 6. i 7. svibnja.
S 42 % dobivenih glasova HDZ je osvojio 205 (58 %) zastupničkih mjesta od ukupno 351. Poslije najbolje je prošao SKH-SDP s 26 % osvojenih glasova i 107 mandata (30 posto).
SDS se stavio na čelo negiranja pobjedničkog HDZ-a kojeg su proglašavali ustašama. Od 336 zastupnika iz Like, od općine do Sabora, SKH - SDP dobila je 126 zastupnik ili 43%; SDS 79 zastupnika ili 24%; nezavisni kandidati 19 % i HDZ 17 %.
06.06.1990. god. - SDS je nezadovoljan izborima na kojima je pobijedio HDZ, pokrenuo inicijativu za osnivanje zajednica općina Like i Dalmacije s većinskim srpskim stanovništvom. Iz Like su pristupile općine Donji Lapac i Gračac. Bio je to uvod u krvavi srpski pir koji su napravili u idućem periodu.
17.08.1990. god. - Početak srpske oružane pobune dogodio se u Kninu nakon objave MUP RH da će povući oružje pričuvne policije iz općina gdje su Srbi većina. Pošto su 17.08.1990. pobunjenici razoružali Policijsku postaju u Gračacu i tako se domogli oružja, odmah su počeli s barikadama i stražama.
19.08.-02.09.1990. god. - U ovom vremenu bio je organiziran referendum zajednice srpskih općina Like i Dalmacije o autonomiji u organizaciji SDS-a. Izglasana je srpska autonomija. Srpski živalj u Lici samo je tko zna koji puta potvrdio da Hrvatsku ne smatraju svojom domovinom.
29.09.1990. god. - U Donjem Lapcu je otuđeno oružje iz policijske postaje. U Lici je policija podijeljena, a vrši se pritisak na srpske milicajce od strane SDS-a da odbiju naredbe MUP-a RH "uperene protiv srpskog naroda". U Gračacu su se srpski policajcu oduprli ovoj inicijativi. Procjena Službe državne sigurnosti bila je da bi većina srpskih policajaca u Lici podržala srpske ekstremiste.
30.09.1990. god. - Srpsko nacionalno vijeće je nakon referenduma proglasilo u Srbu autonomiju. Pozvani su Srbi da se odupru "ustaškoj vlasti".
03.10.1990. god. - Pobunjeni Srbi su zatvorili glavne ceste kroz Liku te željeznički promet prema Dalmaciji i Zagrebu.
04.10.1990. god. - Lička pruga je u prometu bila 75 godina, sve do 4. listopada 1990., kada je miniranjem na dijelu između kolodvora Plavno i kolodvora Zrmanja.
21.12.1990. god. - U Kninu je proglašena SAO krajina (Srpska autonomna oblast). Iz Like su priključene općine Korenica, Gračac i Donji Lapac.
Josip Jović
Josip Jović iz Aržana, prvi poginuli policajac za slobodu Hrvatske na "krvavi Uskrs" na Plitvicama
04.01.1991. god. - Osnovana je tkzv. Martićeva policija u SAO Krajini (Sekreterijat za unutarnje poslove). To je prva organizirana vojna sila među pobunjenim Srbima. Ona će zajedno s JNA napraviti puno zla.
05.01.1991. god. - Od 5.01.1991. policijske postaje u Gračacu, Donjemu Lapcu i Korenici ušle su u sastav „SUP-a Krajine”, a već 6.01. pobunjenici su opljačkali u Mukinjama i Spomen-dom 6. ličke divizije iz Drugoga svjetskoga rata i iz njega odnijeli trofejno, muzejsko oružje.
09.01.1991. god. - Poslan je brzojav iz Knina u Zagreb o osnivanju policije u SAO Krajini i prestanka ingerencije policijskih postaja Šibenik, Zadar i Gospić.
10.01.1991. god. - Četnici su upali u upravnu zgradu NP Plitvička jezera i prisilili predsjednika Upravnoga odbora Nikolu Lapova da dadne ostavku. Radnici Nacionalnoga parka Plitvice otjerali su nasilnike, ali nisu mogli spriječiti rušenje stoljetnih stabala i postavljanje trupaca na plitvičke prometnice.
25.03.1991. god. - Namjere da pripoje Nacionalni park „SAO Krajini” pobunjenici su istaknuli 25.03.1991. na mitingu u Mukinjama. Dan poslije Općina Korenica taj je zahtjev prihvatila. Na to je reagiralo Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske i tu odluku 27.03.proglasilo nevaljanom. Ne obazirući se na to, pobunjenici i tzv. Martićeva milicija na Koranskome su mostu 28.03.postavili barikadu i srpsku zastavu te uspostavili straže na okolnim brdima. Nastavili su terorizirati Hrvate u njihovim domovima (bačen je eksploziv na kuću Hrvata u Mukinjama, a u Rastovači su ubili staricu). Radi uspostave reda i mira na Plitvice je 28.03.stigla skupina hrvatskih policajaca koji su imali zadaću uspostaviti Policijsku postaju.
31.03.1991. god. - Na Plitvicama su četnici napali pripadnike MUP-a kada je poginuo hrvatski policajac Josip Jović kao prvi poginuli branitelj u Domovinskom ratu.
02.04.1991. god. - Hrvatski su policajci na Plitvicama 2.04.1991. uspostavili postaju u jednome hotelu. Kako je nisu mogli napuštati, tako nisu mogli ni štititi hrvatsko pučanstvo u okolnim plitvičkim selima. U „rješavanje” stanja na Plitvicama uključila se je i JNA pokrećući svoje snage iz Rijeke, Delnica i Otočca. Cilj im je bio napasti hrvatske policijske snage na Plitvicama. Razmjestili su se na točke oko Policijske postaje MUP-a, ali izravne intervencije nije bilo. Akcija hrvatske policije na Plitvicama bila je legalna i značila je uspostavu vlasti Republike Hrvatske na tome području. Sve pozive koji su iz Zagreba upućivani pobunjenicima za razgovore i rješavanje problema na Plitvicama, oni su odbijali. Hrvatska je policija ostala na Plitvicama do 1.09.1991., kada je bila prisiljena povući se u Zagreb.
04.04.1991. god. - Pobunjenici su 4.04.1991. napali Policijsku postaju u Lovincu. Pri izvlačenju iz akcije pomogla im je i JNA. Odmah je ustrojen i Krizni stožer za Lovinac i Sveti Rok. Lovinčani su uspostavili potrebne veze sa selima s druge strane Velebita (Jasenice, Rovanjska, Seline, Starigrad).
10.04.1991. god. - U proljeće 1991. (8. i 10. travnja) postrojbe JNA pokušale su ući u Gospić iz smjera Bunića, ali su ih onemogućili hrvatski policajci.
travanj 1991. god. - Ustrojena je bojna Zbora narodne garde u Otočcu s oko 550 ljudi, a ispostave policijskih postaja uspostavljene su u Vrhovinama, Brinju, Dabru i Sincu.
02.05.1991. god. - JNA je SAO Krajinu okružila tkzv. "tampon zonama" kroz koje nisu mogli proći snage MUP-a RH, ali ni Srbi koji su 02.05. otganizirali marš na Plitvice s zahtjevom da se povuku hrvatske snage sa Plitvica.
05.05.1991. god. - Odlučeno je da se u Otočcu ustroji dragovoljački odred, u koji se je prijavilo više od 2000 ljudi, a tijekom srpnja se je ustrojilo i zapovjedništvo Zbora narodne garde.
lipanj 1991. god. - Podlapača, hrvatska enklava u općini Udbina. U njoj je 1991. s pripadajućim naseljima živjelo 283 Hrvata i 8 Srba. Na Hrvate se nakon izbora 1991. sručio val mržnje i terora, na koji vlasti nisu reagirale, a nakon prvog mučkog ubojstva dio Podlapčana je skrovitim stazama pobjegao iz okruženja. U lipnju 1992. u Podlapaču je prispio češki bataljun UNPROFOR -a čuvati Hrvate, što im nije posve uspjelo, jer je kod svoje kuće ubijeno 9 civila: od osamljene starice naknadno zapaljene u vlastitoj kući (nalaz UNPROFOR-a) do mladića izrešetanog na kućnom pragu. Osim njih za vrijeme okupacije umrlo je 12 osoba čiju su smrt skrivili stres i patnja. Okupaciju je preživjelo manje od 200 Podlapčana.
12.06.1991. god. - Lovinački kraj našao se 12. lipnja 1991. u višemjesečnoj blokadi, izložen nemilosrdnim napadima svake vrste.
25.06.1991.god. - Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske.
12.07.1991.god. - Ustrojen je protudiverzantski vod Zbora narodne garde, a 15.07.minobacačka desetina. Postrojbe za obranu u otočkome području svakim su se danom sve bolje organizirale i naoružavale.
19.07.1991.god. - Četnici su u Brlogu ubili na odvojku ceste za Drenov Klanac policajca Slavka Cetinjanina kao prvu žrtvu Domovinskog rata na u Brlogu. [007-LP]
20.07.1991. god. - Prva četnička žrtva u Lovincu ubijena je 20. srpnja 1991. minobacačkom granatom pred svojom kućom. Petoricu Lovinčana, od kojih su četvorica bili željeznički radnici, ubili su i masakrirali 8. kolovoza 1991. "komšije" iz susjednog sela, koji su s njima radili na željeznici. Tijela žrtava pronađena su tek 13. kolovoza u stanju raspadanja. Imena zločinaca, koji su prije počinjenja zločina počašćeni kavom u kući jedne od žrtava više puta su objavljena.
21.07.1991. god. - Prvi topnički napad četnika na Otočac
srpanj.1990. god. - Konačna transformacija JNA u vojsku za obranu Srbije, Crne Gore i i svih područja gdje žive Srbi. Sve je više ratnih sukoba između pobunjenih Srba i JNA protiv ZNG-a.
06.08.1991. god. - Osnovan je Krizni stožer općine Otočac. Branitelji Otočca zauzeli su 16.09.1991. vojarnu u Otočcu, a dva dana prije toga i vojarnu u Ramljanima.
10.08.1991. god. - Srpske su se obitelji počele iseljavati iz lovinačkoga kraja. Odmah su potom uslijedili još jači napadi pobunjenika i JNA koje je podupiralo i zrakoplovstvo. Danonoćne borbe s pobunjenicima i JNA branitelji su vodili osobito od 18. do 24.09.1991. Pred tako žestokim napadima hrvatsko se je pučanstvo lovinačkoga kraja s braniteljima povuklo u podvelebitska sela: Starigrad, Seline i druga. Nakon što su zauzeli Lovinac, pobunjenici i JNA počeli su s pljačkom i paljenjem imovine izbjeglih Hrvata.
24.08.1991. god. - U Žutoj Lokvi, četrnici su ubili hrvatske policajce: Zdravko Vuković (1958.), Drago Toljan (1963.), Vinko Krznarić (1958.), Milan Vranić (1968.) a Darko Murat (1962.) jedini je preživio pokolj policajaca u Žutoj Lokvi. Prekinut je promet kroz Brlog.
25.08.1991. god. - U Gospiću je ustrojena 25. i 26. satnija Zbora narodne garde što se smatra osnivanjem 118. brigade.
26.08.1991. god. - U granatiranju Otočca srušeni su brojni objekti, među kojima i tornja crkve Presvetog Trojstva
1991. god. - Kuterevo ima 805 stanovnika, Otočac 5404, Sinac 1004. Cijela Lika ima 82.883 stanovnika.
28.08.1991. god. -Lički Osik napadnut je 28. kolovoza 1991. iz Novog Ličkog Osika, sustavno je razaran, a među 14 žrtava su civili poginuli od granata. Među njima je 18 godišnja učenica, koju je bomba ubila u kući. Napomena: Novi Lički Osik, nastao je pedesetih godina prošlog stoljeća kao industrijsko naselje uz novosagrađenu tvornicu oružja, na zemlji oduzetoj Hrvatima uz beznačajnu naknadu i sustavno je naseljavan Srbima. Tako je nastalo jedno od središta velikosrpske pobune, koje su početkom rata nazvali Teslingrad, vrijeđajući time i samog mirotvornog Nikolu Teslu. Ironija je da su se novonaseljenici borili za "svoja vekovna ognjišta".
29.08.1991. god. - Pobunjenici i JNA izveli su prvi topnički napad na Gospić iz Divosela i vojarne Jasikovac. Nakon napada većina je srpskoga pučanstva iz Gospića napustila domove.
30.08.1991. god. - Martićeva policija je zauzela policijsku postaju na Plitvicama a hrvatska policija se predala JNA.
30.08.1991. god. - Pale su prve ratne granate na mjesto Bilaj pokraj Gospića. Bilaj na jednoj od prvih linija obrane Gospića imao je zajedno s Barletama 10 poginulih civila i branitelja. Iako su Barlete bile u "ružičastoj zoni" pod zaštitom UNPROFOR-a troje staraca, dvije starice (91 i 81 god) ubijene su i spaljene u kući. Neki su mučeni i zaklani, a nesretnike su rezali motornim pilama. Šesnaestogodišnji dječak i njegova majka bili su prisiljeni gledati klanje oca i supruga.
1991. god. - Četnici su srušili crkvu Sv. Mihovila u Lovincu. Zapalili su crkvu Pohođenja Elizabete Blaženoj Mariji Djevici u Brlogu
Otočac
Oštećena zvona crkve Presvetog Trojstva u Otočcu (slika iz 2000. god.)
01.09.1991. god. - Crkva je u Ličkom Osiku srušena 1. rujna 1991. jer ju je samo cesta dijelila od neprijateljske četničke rušilačke strane. Pogođena je 1. rujna kad su zvona zvonila za misu. Sve je izgorjelo. Zvona su se istopila.
02.09.1991. god. - U Gospić je stigla skupina dragovoljaca (studenata i drugih) iz Zagreba, Rijeke, Senja, Karlobaga i mnogih drugih mjesta. Još 14.08.1991. Krizni stožer za Liku odlučio je da se pristupi ustrojavanju 118. brigade (gospićke). U njezin su sastav ušli 58. samostalni bataljun (bojna) iz Otočca i bojna iz Brinja.
03.09.1991. god. - Pobunjenici i JNA presjekli su Bilajsku cestu pa su Bilaj i Ribnik ostali u neprijateljskome okruženju.
03.09.1991. god. - Osnovano je 03.09.1991. god. u Zagrebu Zavičajno društvo Ličana "Vila Velebita" u Zagrebu. Uskoro se uvidjelo da treba objediniti brojne ličke udruge u Zagrebu pa je 31.01.1992. god. osnovan Savez zavičajnih društava Like "Vila Velebita". Pokrenut je list "Vila Velebita". Prvi broj izašao je 15. rujna 1992 . Do 2000. godine list je izlazio kao mjesečnik i dvomjesečnik, a potom je preoblikovan u časopis te, kao povremenik, izlazi i danas.
04.09.1991. god. - Osim na Gospić, napad se je proširio i na Perušić i Lički Osik.
07.09.1991. god. - Gospićki su branitelji zarobili nekoliko vođa pobune i nekoliko oklopnih vozila.
13.09.1991. god. - U Gospiću su branitelji blokirali vojne objekte s namjerom da ih zauzmu. Zadaću su uspješno obavili od 14. do 29.09.1991. Minobacački napad na Kompolje od strane četnika.
14.09.1991. god. - Branitelji su zauzeli vojarnu u Perušiću. No i nakon toga Perušić je bio cilj napada JNA i pobunjenika koji su mu nanosili materijalne štete i ljudske žrtve.
15.09.1991. god. - Raketirana je od strane četnika crkva u Švici s jedne i druge strane. Zbog više proboja i strop je bio na mjestima srušen. Branitelji su osvojili vojarnu u Ramljanima.
17.09.1991. god. - Granatirana je crkva u Prozoru 17. rujna 1991. iz Poduma, te opet 31. prosinca 1991. Branitelji su osvojili vojarnu u Otočcu-
20.09.1991. god. - Hrvatske su snage uspješno izvele akciju u kojoj je oslobođen istočni dio grada Gospića tako da je dan poslije crta obrane oko grada izgledala drukčije i povoljnije za branitelje.
20.09.1991. god. - Četnici su minirali ustavu na zapornici u Gusić polju tako da HE Senj nije mogla raditi. Avionima su pogodili i zapalili školu u Kompolju u kojoj su bili smješteni hrvatski policajci. [007-LP]
21.09.1991. god. -Rastovača - Iako su 1991. godine u selu živjela 104 Hrvata, a samo 5 Srba, napadnuto je i spaljeno 21. rujna 1991. Žrtve ovoga sela: starica i invalid koji nije mogao bježati.
Egzodus Hrvata iz Lovinačkog kraja 1991
Egzodus Hrvata iz Lovinačkog kraja preko Velebita 1991. god.
24.09.1991. god. - Tragedija koja je zadesila Hrvatsku 1991. godine, u općini Lovinac prekinula je stoljetnu naseljenost u rujnu 1991.godine. Preživjeli stanovnici otjerani su u progonstvo preko Velebita, a u svoj razrušeni zavičaj počinju se polagano vraćati nakon 1995.godine.
Slabo naoružani branitelji, napadani s tri strane četnicima i velikom logistikom JNA odolijevali su sve do 24. rujna, a toga dana više od 2.000 ljudi krenulo je u egzodus bespućima Velebita, jer je cesta preko Alana bila u rukama pobunjenika. Prognanici su bili razne životne dobi, bilo je bolesnih, starih, nepokretnih, sa štakama i na nosilima i njihovo spašavanje je jedna od najdramatičnijih epizoda Domovinskog rata. Nakon egzodusa u Lovincu je ostalo oko 100 uglavnom starih osoba, od kojih je ubijeno 45 i to: nožem, metkom u glavu, a bilo je i živih zapaljenih u svojim kućama, neki su umrli nakon mučenja ili ranjavanja. Neki su oslobođeni zamjenom zarobljenika. Ukupno su ubijene ili poginule 54 osobe.
24.09.1991. god. - Brloški četnici su ubili Božu i Željka Babića i Ružicu Jurković. Zapalili su crkvu u Brlogu kojoj je izgorjelo krovište. [007-LP]
25.09.1991. god. - Četnici su ušli u Lovinac i ubili 47 ljudi, a zatim zapalili Lovinac, Sveti Rok i Ričice
26.09.1991. god. - Oslobođenje Brloga. Akciju su uspješno provele postrojbe iz Otočca, Ličkoga Lešća, Brinja, Senja i Zagreba te je 26.09.1991. deblokirana i cesta Otočac - Žuta Lokva. Četnici su se povukli u Drenov Klanac. Srbi iz Brloga su napustili selo.
28.09.1991. god. - Deblokadu Bilaja i Ličkoga Ribnika poduzela je 118. brigada i gospićka policija 28.09.1991. Neprijatelj je potisnut, a Bilaj su i Lički Ribnik deblokirani.
29.09.1991. god. - Minobacačima su četnici iz Drenovog Klanca tukli Kompolje. [007-LP]
Hrvatska vojska na Velebitu
Hrvatska vojska na Velebitu u Domovinskom ratu
rujan.1991. god. - U župi Vaganac stradala je crkva Uzvišenja Sv. Križa, sagrađena 1963. godine. Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije, u rujnu/listopadu 1991., crkvu su teško granatama oštetili i nakon toga spalili. U župi Vaganaca bilježimo 13 poginulih.
04.10.1991. god. - Čorci (Vrhovine). Dne 4. listopada 1991. spaljen je jedini hrvatski zaselak od 19 kuća s tridesetak žitelja, čiji su svi žitelji nosili prezime Čorak, a bili su uglavnom starice i starci. Krajem rujna i početkom listopada 1991. ubijeno je, spaljeno u vlastitoj kući ili odvedeno 9 Čoraka.
06.10.1991. god. - Grupa od tridesetak Ličana u Slavonskom brodu a podrijetlom iz Podlapače i Perušića, najviše iz Lovinca, osnovala je Zavičajno društvo u vrijeme Domovinskog rata, koje se u početku zvala Udruga Lovinac a kasnije Vrilo mudrosti. Neki od njih su bili Marko Lovinčić, Marko Pavelić, Stjepan Balen, Marinko Krpan, Zdenka Topolovac i drugi. Utemeljiteljska skupština održana je 6. listopada 1991. Glavni razlog pokretanja Zavičajnog društva bio je organiziranje pomoći prognanim Ličanima u Lovincu i okolini. Po uzoru na uvu Udrugu kasnije je u Slavoniji osnovano još puno Zavičajnih udruga Ličana.
07.10.1991. god. - Napad na Stajnicu četničkim topništvom.
08.10.1991. god. - Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije teško su oštetili 08.10.1991. u Drežniku crkvu Sv. Antuna Padovanskog, sagrađenu 1883. god. Drežnička je crkva meta topova. Gađana je sa svih strana. Zvonik je potpuno srušen, pročelje ispucalo od granata... Župni stan je srušen. U Drežniku bilježimo 87 poginulih.
09.10.1991. god. - Vaganac - mješovito selo, imalo je 13 žrtava uglavnom civila, a među njima osam staraca (80-88 godina) ubijenih i izgorjelih 9. listopada 1991. u vlastitim zapaljenim kućama. Jedna starica (86), istog je dana zadavljena i bačena u bunar, pronađena je tek nakon rata.
Porušena crkva u Svetom Roku 1995
Od strane četnika srušena crkva u Svetom Roku (slika iz 1995. god.)
13.10.1991. god. - Pokolj u Širokoj Kuli kraj Gospića. Široka Kula u kojoj je 1991. bilo 184 Hrvata i 346 Srba, trebala je biti "očišćena", Hrvati su trebali nestati. Ubijena su 34 civila. Žrtve su imale od 13 do 95 godina, ali su većinom bili starci. Najveći skupni zločin dogodio se 13. listopada 1991., kada su u podrumu i pred podrumom jedne kuće u koju su se Hrvati po naredbi morali skloniti, "komšije" ubile 8 civila, među kojima djevojčicu Vericu Nikšić (13), njenu majku (51); staricu (80) sa sinom (54) i snahom (46). Isti mjesec odvedeni su, mučeni i bačeni u jamu Golubnjača i svi članovi obitelji mješovite obitelji Rakić (majka Hrvatica): otac (58), majka (48), kći (28), sinovi (29 i 23 godine). Ostaci većine žrtava pronađeni su posljednjih godina u jamama Golubnjača I. i II. Prema vjerodostojnom popisu s područja Široke Kule, Urija, Mušaluka, Ostrovice, Novog Ličkog Osika i neokupiranog dijela starog Ličkog Osika pronađeni su ostaci ili grobovi poimenično 40 žrtava. Tijela nekih žrtava su spaljena.
16.10.1991. god. - Najveći zločin počinili su četnici s Novog Ličkog Osika 16. listopada 1991. Tri dana nakon masovnog zločina u Širokoj Kuli, Srbi su u selu Bukovac (zaselak Vučići) na kućnom pragu ubili i masakrirali Hećimoviće: majku (79) i njezina tri sina od 48, 46 i 42 godine. Ubijeni su supruzi Pocrnić (60 i 65 godina), starica (93) i nekoliko mlađih ljudi. Četnici su ubili još nekoliko civila iz Perušićke kose, drugi Perušićani su poginuli prilikom granatiranja, kao branitelji ili zbog drugih ratnih okolnosti.
19.10.1991. god. - Osnovana je 133. brigada Zbora narodne garde u Otočcu.
23.10.1991. god. - Poljanak i susjedna Matovinska Lisina doživjeli su strašan genocid. Tu su mještani ubijani pred očima vlastite djece, tijela nekih mještana ostala su nepokopana pred kućnim pragovima. Ubijeno je 14 žitelja, uglavnom starije dobi. Oca (1908.) i sina Lončara (1945.) objesili su 23. listopada 1991., a ostale (žene i muškarce): Vukoviće, Matovine i Sertiće kod njihovih kuća uglavnom 7. studenog 1991. Neki su mučeni i zaklani, a nesretnike su rezali motornim pilama. Šesnaestogodišnji dječak i njegova majka bili su prisiljeni gledati klanje oca i supruga. Neki mještani završili su u srpskim logorima: Manjača, Vojnić, Petrova gora, Željava, zatvoru Korenica. Imena zločinaca poznata su i objavljena.
24.10.1991. god. - Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije teško su oštetili crkvu Sv. Duha u Hrvatskom Blagaju, sagrađenu 1807. godine.
30.10.1991. god. - Između 15. i 30.10.1991. god. crkva sv. Jelene u Rakovici je zapaljena i razorena nakon višednevnog granatiranja.
listopad 1991. god. - Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije teško su u Rakovici oštetili crkvu Jelene Križarice. Crkvu su zapalili, zvonik srušili a inventar uništili. U župi Rakovica bilježimo 27 poginula.
04.11.1991. god. -Oslobođenje Drenova Klanca i Staroga Sela. Akcija je uspješno provedena 4.11.1991. Njome je bitno skraćena tamošnja bojišnica za oko 19 km, a neprijatelju je onemogućeno daljnje topničko djelovanje po cesti Otočac - Žuta Lokva.
Porušeni Lovinac1995
Od strane četnika srušeni Lovinac (slika iz 1995. god.)
09.11.1991. god. - Na razvoj hrvatskih obrambenih snaga i na akcije Hrvatske vojske u Lici općenito pozitivan utjecaj imao je sporazum postignut s proturječnim generalom JNA Marijanom Čadom, zapovjednikom 13. korpusa u Rijeci, kojim je dogovoren miran izlazak postrojba JNA iz riječkoga i širega područja. Sporazum je potpisan 9.11.1991., a izlazak iz Rijeke do 13.12.1991.
12.11.1991. god. -U Saborskom je ubijeno, poginulo i nestalo 56 osoba, uglavnom civila. Na dan okupacije 12. studenoga 1991. ubijene su i bačene u zajedničku jamu u blizini župne crkve 24 žrtve. Pokopane su 15. studenog 1995. Saborske žrtve, pronađene kojegdje bile su stare od 23 do 83 godine, a 12 od njih su žene. Za 12 žrtava ne zna se grob.
21.11.1991. god. - Dabar, mješovito selo u kojemu je u nezamislivo teškim uvjetima okupaciju preživjelo 11 Hrvata, a ubijeno je 14 civila. Utvrđeno je da je 21. studenog 1991. odvedeno, mučeno i ubijeno na osobito okrutan način sedam (7) civila. Ekshumirani su 4. travnja 1992., a na Zavodu za sudsku medicinu Rijeka nalaz obdukcije (i skrnavljenje žrtava) okvalificiran je kao najdrastičniji oblik ratnog zločina nad civilima. Jednoj ženi (64) nakon "Oluje" nađene su kosti jedne noge i torbica, starici (77) nakon "Oluje" nađeno je tijelo bez glave u spaljenoj štali kod blaga, jednoj ženi (57) odsječena je glava kraj šterne, jedna žena (oko 70) zaklana je u Vrhovinama.
30.11.1991. god. -U Slunju je nastradala crkva Presvetog Trojstva, sagrađena 1726 .god. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije crkvu su zapalili, 30.11.1991. U požaru je, uz njen inventar, potpuno uništen i inventar iz župne crkve u Drežnik Gradu, koji je tu bio sklonjen. U župi Slunj bilježimo 28 poginulih.
01.12.1991. god. - Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije u Cetingradu su crkvu Uznesenja BDM potpuno srušili (sagrađena 1805.god.). Prvi put su pogodili granatom, 05.10.1991., 04.11.1991. zapalili, a 01.12.1991. miniranjem potpuno razorili ostatke crkve. U župi Cetingrad bilježimo 47 poginulih. U župi Cvitović bilježimo 19 poginulih.
04.12.1991. god. -Smoljanac - isključivo hrvatsko selo u kojemu je 4. prosinca 1991. ubijeno kod svoje kuće 7 od 12 u ratu ubijenih žitelja.
Cetingrad-stara crkva
Crkva u Cetingradu prije rušenja (sagrađena 1805. god.)
Cetingrad-stara crkva
Srušena crkva u Cetingradu (01.12.1991. god.)
Cetingrad-stara crkva
Nova crkva u Cetingradu
10.12.1991. god. - Za vrijeme Domovinskog rata uslijed srbijanske agresije i velikosrpske pobune, Čanak je teško stradao. 10. prosinca 1991. su JNA i četnici zauzeli selo, a potom napravili pokolj, smaknuvši 7 civila, a nekim tijela do danas (travanj 2008.) se nije našlo.
Čanak, čisto hrvatsko selo u općini Korenica 1991. imalo je 296 Hrvata i 1 Srbina. Četnici i JNA okupirali su ga 10. prosinca 1991. Sve su opljačkali, spalili i razorili, a nekoliko Čančana odmah likvidirali: mjesnog učitelja (54) zaklali su pred mještanima u školskoj zgradi, jednoj starici (69) pucali su u zatiljak i ubili je, jedna starica (65) obješena je u svojoj zapaljenoj kući, drugi mještani su ubijani gdje su se zatekli. Nekima se ni danas ne zna za grob. Ukupno je u ratu ubijeno 7 civila i 5 branitelja. Dne 30. listopada 1994. uoči dana Svih svetih, s položaja koji je "držao" UNPROFOR, ubijen je mještanin koji je došao na grob svoje kćeri.
12.12.1991. god. - Četnici su opljačkali i zapalili kuće u Čanku, srušili crkvu Blažene Marije Djevice, groblje izrovali tenkovima a zatečeno stanovništvo mučki poubijali. To su napravili lokalni četnici. Od svih objekata u Čancima: kuće, štale, prisoji, sušare, paščare ostala je čitava samo jedna štala? Spektakularno je izvršeno miniranje crkve. Najprije su ručnim bacačima uništili unikalni drveni oltar a kad su bili sigurni da od njega nije ostalo ama baš ništa tada je unešena ogromna količina dinamita u crkvu i minirana. Drvene grede krovne konstrukcije i zvonika letjeli su preko stotinu metara po okolnim šljivarima a profesionalno razmješten eksploziv napravio je od kamenih zidova običnu hrpu kamenja. Čanak je mjesto koje svakako treba posjetiti, kao što se posjećuje Bleiburg, Vukovar i ostala mjesta stradanja. Da se nikad ne zaboravi i da se nikad ne ponovi!
12.12.1991. god. - Oslobođenje Glibodola i Dabra. Akcija je uspješno izvedena 12.12.1991. U akciji je sudjeloval 2. i 3. bojna.
19.12.1991. god. - SAO krajina je postala RSK (Republika srpska krajina).
24.12.1991. god. - Najjači napad kada je na stajničko područje palo oko 1000 granata.
prosinac.1991. god. - I crkva Sv. Juraja mučenika u župi Lađevac sagrađena 1776. god. bila je meta četnika. Pripadnici pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije, krajem 1991. i u ožujku 1992., crkvu su oštetili, a unutrašnjost je spaljena. U župi Lađevac bilježimo 53 poginula.
30.12.1991. god. - Oslobođenje Poduma: Akcija je uspješno izvedena 30.12.1991.

      Pobunjeni Srbi i JNA na ličkome bojištu u ljeto i jesen 1991. nisu ostvarili ni jedan od velikosrpskih planova. U jesen 1991. lička je bojišnica s hrvatske strane bitno ojačana. Izvedene akcije i oslobađanje nekoliko sela dalo je braniteljima veliko samopouzdanje. Odlučnošću koju su pokazali lički branitelji, dali su do znanja pobunjenicima i JNA da ih ne mogu tako jednostavno pobijediti ni zaplašiti. Lički su se branitelji oslanjali na svoje snage i mogućnosti i sve što su učinili u tim, ne baš lakim trenutcima kada je trebalo prihvatiti i izdržati neprijateljske napade, bilo je više nego uspješno. Kako je pred kraj 1991. utvrđena lička bojišnica, takva će ostati sve do vojno-redarstvene akcije Medački džep u rujnu 1993. god.

Županija
Ličko-senjska županija
02.01.1992. god. - Potpisano je primirje u Sarajevu između JNA i RH, dogovoren dolazak UN snaga a JNA se trebala povući iz RH. Tako su i u Lici prestali otvoreni ratni sukobi
12.01.1992. god. - Od 12.01.1992. Lika je ušla u sastav obrane 5. operativne zone Rijeka u okolnostima Domovinskog rata.
02.06.1992. god. - Povukli su se i zadnji ostaci JNA iz Hrvatske kao reuzltat Sarajevskog mira.
02.08.1992. god. - Predsjednički izbori 1992. su prvi predsjednički izbori po Ustavu iz 1990. Održali su se 2. kolovoza 1992. godine, a građani su po prvi puta tajnim i neposrednim glasovanjem izabrali predsjednika Republike. Za predsjednika Republike izabran je Franjo Tuđman, koji je svečano prisegnuo 18. kolovoza i time preuzeo predsjedničku dužnost. F. Tuđman ukupno je osvojio 56,00% glasova, Dražen Budiša 30,44%, Savka dabčević-Kučar 6,02% itd. U općini Gospić F. Tuđman je osvojio 83% glasova, D. Budiša 5,19% itd. U općini Otočac F. Tuđman osvojio je 79,12% glasova, Dražen Budiša 6,04% itd.
02.08.1992. god. -Zajedno s predsjedničkim izborima, održani su izbori za Zastupnički dom sabora. HDZ je osvojio 85 mandata, HSLS 14, SDP 11, HNS 6, HSP 5 itd.
15.09.1992. god. - Prvi broj lista «Vila Velebita» izašao je u Zagrebu.
1992. god. - Tek je ove godine izgrađena cesta do Krasna.
1992. god. - Donosi se novi teritorijalnio ustroj. Osnovana je Županija ličko-senjska s gradovima: Gospić, Otočac i Senj a Novalja je u sastavu županije od 1997. god.
1992. god. - Grupa slovačkih speleologa otkrila je slučajno 1992. godine otvor Lukine jame - Trojame na sjevernoistočnim padinama Hajdučkih vrhova na sjevernom Velebitu. Hrvatski geleolozi - speleolozi su naredne dvije godine ispitivali jamu i stigli do dubine od 1392 m. Ova je jama 1995 . godine po dubini zauzimala deveto mjesto u svijetu.
09.-17.09.1993. god. - Oslobodilačka akcija Medački džep. Cilj je bio ovladavanje prostorom Divosela i Čitluka. HV poduzima razmjerno malu akciju "ispravljanja" crte bojišnice oko Gospića i u kratkom napadu osvaja nekoliko naselja južno od Gospića te zauzima bolje položaje na Velebitu. Akcija je završila dolaskom UNPROFOR-a.
1993. god. - Počelo je kopanje zapadne cijevi tunela Sveti Rok. Otvoren je 2003. god u dužini 5.670 metara.
1994. god. - Mato Čop direktor „Industrogradnje“ iz Zagreba obnavlja Dom u Vrilu u Ličkom Lešću kojeg je sagradila Seljačka sloga 1936. godine.
KUU Gacka
KUU Gacka na Ličkoj večeri u Slavonskom Brodu 2004. god.
1994. god. - Ponovno se okupljaju članovi Kuda u Ličkom Lešću i započinju nanovo rad. Na sjednici Skupštine KUD mijenja ime iz KUD „Ružica Brkljačić“ u novo ime Kulturno umjetnička udruga „Gacka“ Ličko Lešće.
1995. god. - Matica Hrvatska, ogranak Gospić izdao je "Gospićki spomen zbornik" u kojem su popisane 1754 žrtve gospićkih Hrvata u II sv. ratu. Do 1945. god. poginile su 637 osobe, a nakon ulaska partizana u Gospić, 04.04.1945. ubijeno je 1117 osoba. U poratnim godinama u ličkim šumama su djelovali Križari koji su se borili protiv nove države.
04.08.1995. god. - Vojno-redarstvena akcija "Oluja" je počela u petak, 4. kolovoza, u pet sati. Građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje porukom se obratio tadašnji predsjednik države dr. Franjo Tuđman, pozvavši ih da ostanu u svojim kućama. U ranim večernjim satima 4. kolovoza javnost je upoznata s time da akcija teče prema planu. Te večeri Hrvatska vojska i policija oslobodile su Sveti Rok, svega su nekoliko kilometara od Knina koji je u okruženju, kao i više gradova na okupiranim područjima. U subotu, 5. kolovoza, točno u podne na kninskoj se tvrđavi zavijorila dvadeset- metarska hrvatska zastava. Hrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica. Oslobođena je i Dubica te su hrvatske snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH. U nedjelju, 6. kolovoza, stigle su vijesti o oslobađanju Plaškog, Ličkog Osika i Vrhovina, Obrovca, Korenice, Slunja, Plitvica… Dan kasnije, 7. kolovoza, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je, nakon 84 sata, akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Poginulo je 174 i ranjeno 1430 pripadnika hrvatskih sinova

      Lika je opet kao poslije velikih ratova ostala razrušena i ranjena, ali ponosna i odlučna započeti obnovu i izgradnju, povratak na vjekovna ognjišta i život u svojoj slobodnoj, suverenoj Republici Hrvatskoj.

26.08.1995. god. - Cjeloviti promet na pruzi Zagreb-Knin-Split ponovno je uspostavljen
1995. god. - Za vrijeme Vojno-redarstvena akcija "Oluja" iz Like je pobjegla većina srpskog stanovništva. Prema popisu iz 1971. god. u općini Plaški živjelo je 5957 Srba i 166 Hrvata. Većina je planski pobjegla u Srbiji, nakon 350 godina življenja na tom području. Iza toga hrvatske vlasti naseljavaju u Plaščansku dolinu protjerane Hrvate iz Bosne, oko 1500.
1995. god. - Crkva Sv. Ane u Plaškom nije srušena tijekom povlačenja Srba, vjerojatno jer im je služila kao skladište. Začudo, crkva nije srušena ni u II sv. ratu. Crkvu su obnovili novo pridošli Hrvati iz Bosne.
Zastava Otočca 1995
Zastava Grada Otočca usvojena 1995. god.
Zastava Ličko-senjske županije1995
Zastava Ličko-senjske županije usvojena 1995. god.
1995. god. - Nakon povratka slobode 1995. u župu Korenica su se naselili prognanici iz Bosne.
1995. god. - Za sv. Tri kralja, konačno se osniva Kulturna udruga Kuterevo («Karmenica») i dogovara dugoročni (1995-2007) program održivog razvoja («ukorišćavanja») kulturnih i prirodnih dobara sela i okolice. Po prvi puta udruga pod pokroviteljstvom Večernjeg lista organizira «starinske igre pastira i drvosječa», takozvana VESELA KUTEREVSKA MATURA (vesel` Ku-Ma). Nedugo potom udruga je povodom početka gradnje vodovoda Švica-Kuterevo-Krasno upriličila i feštu sa visokim i brojnim lokalnim i regionalnim uzvanicima.
1996. god. - U veljači 1996. godine , odmah po završetku Domovinskog rata , Pučko otvoreno učilište «Dr. Ante Starčević « Gospić, pokreće rad folklorne sekcije s voditeljicom i koreografkinjom bivšom članicom ansambla Lado gđom. Majom Rukavinom.
24.01.1997. god. - Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju Plitvičkih jezera nacionalnim parkom, kojim se određene granice Nacionalnog parka
1997. god. - Obnova crkve u Drežniku počela je u ljeto 1997. Župnik Bogut je slavio Božić 1998. u pokrivenoj crkvi. Radovi su sa zastojima nastavljeni i do konca 2000. crkva je „zatvorena".
1997. god. - Novi teritorijalni ustroj kojim Ličko-senjska županija sa četiri grada: Gospić, Otočac, Senj i Novalja površinom od 3.350,50 km2 postaje najveća županija u RH. Županija ima osam općina: Brinje, Donji Lapac, Karlobag, Lovinac, Perušić, Plitvička jezera, Udbina i Vrhovine.
1997. god. - Prvi samostalni korenički župnik nakon 1940. imenovan je 1997. godine (Josip Rafaj).
1998. god. - Elektrolici su priključeni Novalja i Senj čime je obuhvaćena cijela Ličko-senjska Županija te dijelovi Zadarske, Karlovačke i Šibensko-kninske županije, u ukupnoj površini od 6.382 km2.
1998. god. - Privatni konsecionar uređuje i ponovno otvara Cerovačke špilje za posjet turista 1998. godine.
Zastava Gospića1999
Zastava Grada Gospića prihvaćena 1999. god.
1999. god. - U Krasnu je i sjedište našeg najmlađeg Nacionalnog parka - NP Sjeverni Velebit, osnovanog 1999. godine. Do Parka se može planinarskim stazama ili vozilom. Prilazne su ceste dijelom asfaltne, a dijelom makadamske.
1999. god. – Za sv. Tri kralja, osniva se Velebitska udruga Krasno-Kosinj-Kuterevo (VU3K) i dogovara dugoročni program intenzivnije međuselske suradnje u sjevernom Velebitu. Udruga gradskoj upravi nudi partnerstvo za implementaciju razvojnog programa Svjetske banke «Zaštita i razvoj područja krša u Hrvatskoj» (KEC) te aktivno prati pripremne radnje inicijalnog tima iz Splita i Kanade.
1999. god. - Počeo je raditi Državni arhiv u Gospiću, ustanova kulture sa zadaćom da skrbi, prikuplja i čuva, stručno obrađuje i daje na korištenje arhivsko gradivo.
25.05.2000. god. - Papa Ivan Pavao II. izdao je svečano pismo (bulu) kojim dijeli dosadašnju Riječko-senjsku nadbiskupiju na dvije crkvene jedinice: Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Svakoj od njih pripalo je po pet dekanata dosadašnje Nadbiskupije. Riječkoj nadbiskupiji ostaju dekanati: bakarski, crikvenički, delnički, opatijski i riječki, a Gospićko-senjskoj biskupiji pripadaju dekanati : gospićki, ogulinski, otočki, senjski i slunjski. Istog dana za prvog biskupa imenovan je dr. Mile Bogović, dotadašnji pomoćni riječko-senjski biskup sa sjedištem u Gospiću.

21. STOLJEĆE
2001. god. - Prema popisu u Ličko-senjskoj županiji ima 53.677 stanovnika. Na Liku otpada 45.075 stanovnika. Krajem 19. st. na istom prostoru živjelo je oko 187.000 stanovnika.
2001. god. - Kuterevo ima 634 stanovnika, Švica 526. Prema posljednjem popisu stanovništva 2001. u Boričevcu ima 24 stanovnika, Baškim Oštarijama 30 stanovnika..
2001. god. - Na lokalnim izborima u Plaškom pobijedila je srpska stranka jer se vratio dio Srba pobjeglih 1995. god., uglavnom starijeg stanovništva.
2001. god. - Župu u Drežniku preuzima vlč. Mile Šajfar i nastavlja obnavljati crkvu i graditi novi župni stan u koji je uselio 2006. god.
2002. god. - Od 2002. godine korenički vjernici imaju lijepu i prostranu crkvu. Posvećena je 2006. godine, a pomoćni oltari 2007. godine. Župnik Zeba je dovršio novi župni stan pored crkve i uselio krajem 2006. godine.
2002. god. - Počelo je raditi utočište za mlade medvjede u selu Kuterevo, Sjeverni Velebit. Mali kozmos mira, zvukova prirode i sela, te zelenila. Medvjeđi mladunci, koji zbog raznih tragičnih razloga (promet, greška u lovu, krivolov i sl.) ostajući bez majke, nemaju veliki izbor. Takvi nejaki i još neosposobljeni za samostalni život u divljini ili će izginuti od gladi ili će im čovjek pomoći da prežive. Jedna grupa ljudi se je odlučila da im pomogne i omogući šansu za opstanak.
22.08.2002. god. - Počeli su radovi na iskopu desne cijevi tunela Mala Kapela, te je u lipnju 2005. puštena u promet. Radovi se obavljaju na desnoj (zapadnoj) cijevi na sjevernom portalu tunela, a istodobno će se nastaviti i na lijevoj (istočnoj), kažu u HAC-u, dodajući da će iskop tunelske cijevi na južnom portalu početi za mjesec dana. Istočna cijev puštena je u promet 2009. god.
2002. god. - Izvršena su areheološka iskapanja na uzvišenju Velikoj i Maloj Viničici kraj Josipdola, lokalitetu na kojem se predpostavlja da je bio japodski glavni grad Metulum. Nalazi ukazuju da ju tu bilo jako japodsko naselje, ali prava istraživanja tek predstoje.
Tunel Sv. Rok
Zapadna cijev tunela Sveti Rok na auocesti A1 Zagreb - Split (Dalmatina) dugačak 5670 m
13.01.2003. god. - Najniža temperatura ikada izmjerena u Hrvatskoj je bila 13.01.2003. god. u Gračacu. Izmjereno je -34,6° C. Na drugom mjestu je Gospić s -33,5° C koliko je izmjereno 17.02.1956.
2003. god. - Zgrada područne škole Bilaj adaptirana je 2003. godine u onom dijelu gdje se održava nastava.Promijenjen je pokrov,vanjska i unutarnja stolarija i sanirana fasada.
2003. god. - Otvorena je zapadna cijev tunela Sveti Rok na auto-cesti Dalmatina između mjesta Sveti Rok i Maslenice. Desna (zapadna) cijev dugačka je 5.670 metara. Početak izgradnje bio je 1993. god.
30.04.2004. god. - Premijer Ivo Sanader u pratnji resornog ministra Božidara Kalmete u Dugopolju pustio je u promet dionice od Perušića do Gornje Ploče, čvora Zadar 2 do Pirovca i od Vrpolja do Dugopolja. Poddionica od Perušića do Ličkog Lešća ne može se pustiti u promet jer u Lešću nije gotov spojni čvor s državnom cestom.
18.05.2005. god. - Gradski muzej u Senju organizirao je izložbu "Bunjevci - 400. obljetnica doseljenja". Kasnije će iz Primorja Bunjevci u značajnom broju naseliti Liku.
15.06.2005. god. -Puštena je zapadna (desna) cijev tunela Mala Kapela u promet. Gradnja je počela 2002. god.
2006. god. - Smiljani imaju 627 stanovnika.
06.09.2006. god. - Počelo je arheološko istraživanje tragova rimske ceste u Lovincu jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja. Istraživanja je vodio dr.sc. Boris Olujić, iz Odsijeka za povijest, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cesta je iz perioda II-VII st. n.e.
2007. god. - U lipnju 2007. godine je u supstrukciji kapele sv. Trojstva u Brinju otvorena stalna izložba. Izložbu, naziva „Plemićki grad Sokolac“, je realizirao Hrvatski povijesni muzej. Autor izložbe je prof. Drago Miletić. Posjetiteljima se nudi sažeta informacija o Sokolcu i ulozi knezova Krčkih (Frankopana) u hrvatskoj povijesti.
26-29.09.2007. god. - Održan je znanstveni skup u Gospiću IDENTITET LIKE: KORIJENI I RAZVITAK u organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatskog instituta za povijest, Gospićko-senjske biskupije, Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a, Državnog arhiva u Gospiću, Gradskog muzeja u Senju i Udruge Ličana “Vila Velebita”, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i supokroviteljstvom Ličko-senjske županije i Grada Gospića.
Tunel Sv. Rok
Tunel Mala Kapela

12.01.2008. god. - Urušio se dio zida tvrđave Tržan na Modrušu. Srećom, tom prilikom nitko nije stradao iako se znatan dio kamena otkotrljao preko ceste kaoja prolazi preko ruševina. Zid je odronjen u dužini od 12 do l4 metara, pri čemu se srušilo preko 150 kubika kamena. Ovo je najveće urušavanje zidova Tržana od Drugog svjetskog rata. Izgled preostalog dijela zidina znatno se promijenio. Ovim urušavanjem Modruš kao da sam upozorava da ja krajnje vrijeme da mu arheolozi, povjesničari, arhitekti, konzervatori i državna uprava poklone dužnu pažnju, te da ozbiljnije porade na snimanju postojećega stanja, istraživanju i zaštiti ostataka jednoga od najvećih i najznačajnijih srednjovjekovnih gradoval u kontinentalnoj Hrvatskoj.
11. i 12.09.2008. god. - Održan je u Gospiću Znanstveni skup LIKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU u organizaciji HRVATSKOG INSTITUTA ZA POVIJEST, ZAGREB DRŽAVNI ARHIV U GOSPIĆU INSTITUT DRUŠTVENIH ZNANOSTI IVO PILAR – PODRUČNI CENTAR GOSPIĆ.
30.05.2009. god. - Pušten je promet kroz obje cijevi tunela Sv. Rok i Mala Kapela. Zapadne cijevi oba tunela su bile puštene u promet prije mjesec dana a zatvorene istočne cijevi koje su krečili. Lijeva cijev (istočna) tunela Sveti Rok duga je 5.679 metara, a desna (zapadna) 5.670 metara. Tunel Mala Kapela najduži je tunel na autocesti Zagreb-Split, čija je desna cijev duga 5.780 metara, a lijeva (istočna) 5.821 metar. Vrijednost investicije sve četiri tunelske cijevi, za oba tunela, iznosi 2,3 milijarde kuna (bez PDV-a).
2009. god. - Proradile su vjetroelektrane na Vrataruši podno Krivog Puta na Velikoj Kapeli. Izgradnja je počela godinu dana ranije. Napravljeno je 14 vjetroelektrana.
16.12.2009. god. - Predstavljena je u Kulturno-informativnom centru u Gospiću knjiga zbornik radova IDENTITET LIKE: KORIJENI I RAZVITAK sa istoimenog znanstvenog skupa održanom u Gospiću od 26. do 29. rujna 2007. Zbog svog velikog opsega - 1414.stranica - objavljen je zbornik u dva sveska, maloprodajna cijena svakog sveska jest 150 kn, odnosno 300 kn komplet.
Vjetroelektrane
Vjetroelektrane na Vrataruši podno Krivog Puta, 2009. god.

10.01.2010. god. - U Hrvatskoj je održan drugi krug predsjedničkih izbora. Pobijedio je Ivo Josipović sa osvojenih 60,26% glasova. Protukandidat je bio Milan Bandić koji je od svih županijskih središta pobijedio samo u Gospiću. Osvojio je 62,54% glasova.
siječanj 2010. god. - Kosinjska dolina našla se pod vodom. Poplavljene su kuće, štale, ali i groblje. Od kapelice Sv. Antuna iz vode viri samo najviši dio zvonika. Jedina komunikacija su čamci.
14.08.2010. god. - U Subotu, 14. kolovoz, 2010. g., održala se II Olimpijada starih ličkih športova (potezanje konopa, bacanje kamena s ramena, potezanje klička, skok s mjesta u dalj, borba na gredi i obaranje ruke) u Svetom Roku. Olimpijada starih ličkih športova održava se u čast našem Ličkom Samsonu, Marijanu Matijeviću.
11.09.2010. god. - Na Udbini je otvorena Crkva hrvatskih mučenika uz veličanstveno vjersko slavlje vjernika iz cijele Hrvatske.
17.01.2011. god. - Na UNESCO-voj konferenciji 17.01.2011. god. o nematerijalnim kulturnim dobrima u kenijskom glavnom gradu Nairobiju, „ojkalica“ je uvrštena u svjetsku kulturnu baštinu. Ojkanje je ostatak prastarog ilirskog i prailirskog pjevanja s područja antičke Dalmacije, današnje Dalmacije, BiH i Crne Gore, koje su Hrvati usvojili i sačuvali. Osebujna rozgalica »Oj medvjede, gorska životinjo«, koja sadrži najviše obilježja »ojkanja« kao tehnike pjevanja, sačuvana je iz davnina upravo zahvaljujući činjenici što se od početka nalazi u repertoaru KUU "Gacka" iz Ličkog Lešća u nenadmašnoj izvedbi Tome Jagodića. Postala je s vremenom i zaštitni znak KUU-a Gacka.
2011. god. - Ljepotica iz Ličkog Osika osvojila je laskavu titulu u konkurenciji 32 djevojke koje su stigle iz Siska, Bjelovara, Valpova, Topuskog, Gospića, Sinja… Tako je odlučio prosudbena komisija 47. Brodskog kola održanog 2011. god. u Slavonskom Brodu, u čijem je okviru održan i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji.
2011. god. - Održan je popis stanovništva u Hrvatskoj. Ličko-senjska županija imala je 51022 stanovnika. Gospić ima 6561 stanovnika, Bilaj 164, Brušane 135, Donje Pazarište 131, Kaniža Gospička 395, Lički Osik 1892, Mušaluk 216 itd. Otočac ima 4203 stanovnika, Brlog 279, Čovići 562, Kompolje 356, Kuterevo 523, Ličko Lešće 706, Prozor 896, Senj 4822, Brinje 1486, Križopolje 511, Lipice 151, Žuta Lokva 17, Boričevac 17, Lovinac 260, Sveti Rok 285, Štikada 242, Perušić 846, Donji Kosinj 498, Gornji Kosinj 130, Korenica 1754, Vrhovine 473, Udbina 984 itd.
rujan 2011. god. - Zbog suše presušila je rijeka Lika kod Gospića. Korito je bilo suho a ribe uginule.
14.10.2011. god. - Predstavljena je u Požegi knjiga "Ličani u Slavoniji i Vila Velebita u Požegi" autora prof. dr. sc. Josipa Fajdića, predsjednika Ličkog zavičajnog društva "Vila Velebita" u Požegi. Ova je knjiga zaslužuje posebnu pozornost zbog toga što je to prva knjiga o Ličanima izvan Like koja pokazuje fenomen ličkog iseljavanja po Slavoniji.
Izborne jedinice 2011 04.12.2011. god. - Održani su u Hrvatskoj izbori za parlament RH. Birao se 151 zastupnik, 140 iz 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj, 3 zastupnika iz dijaspore i 8 nacionalnih manjina. Lika je u IX izbornoj jedinici. Obuhvaća Ličko-senjsku županiju, Zadarsku županiju, Šibensko-kninsku županiju i sjeverni dio Split-sko-dalmatinske županije i to:
- područje Ličko-senjske županije u cijelosti
- područje Zadarske županije u cijelosti
- područje Šibensko-kninske županije u cijelosti
- sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradovi i općine: Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Kaštela, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget, Sinj, Trilj, Trogir, Vrlika
Borba se vodila između "Kukuriku" koalicije stranaka Socijaldemokratska partija Hrvatske - SDP, Hrvatska narodna stranka - Liberalni demokrati - HNS, Istarski demokratski sabor - IDS i Hrvatska stranka umirovljenika - HSU s jedne strane i koalicije Hrvatska demokratska zajednica - HDZ i Hrvatska građanska stranka - HGS. Birači su kaznili HDZ zbog brojnih korupcijskih afera, krađe novaca iz državnih tvrtki i brojnih sudskih procesa protiv HDZ-ovaca i Ive Sanadera. Kukuriku koalcija osvojila je 81 mandat u saboru a HDZ 47. Od svih županijskih centara u Hrvatskoj, samo je u Gospiću pobijedio HDZ s 58,59%, prema 19,16% za Kukuriku. Također je HDZ pobijedio u Otočcu, Gračacu, Brinju, Lovincu itd.
22.01.2012. god. - Održan je državni referendum o izjašnjavanju građana o ulasku u Europsku uniju. Glasovanju je pristupilo 43% od ukupnog broja birača u RH. Za ulazak je glasovalo 66,27%, a protiv je bilo 33,13%. U Gospiću je za ulazak bilo 71%, u Otočcu 72%, Perušiću 72% i Udbini 79%. Tako se Lika kao i cijela Hrvatska odlučila za ulazak u EU.
25.05.2012. god. - Prilikom obnove kapelice svetog Franje u Vrilu u Ličkom Lešću, pokazalo se da je jedno zvono napuklo pa je nabavljeno novo za 11.500 kn a izradio ga je obrt TRŽEC iz Zagreba. Dana 25. svibnja 2012. godine najprije je blagoslovio novo zvono župnik iz Korenice vlč. Stjepan Zeba.
01.01.2013. god. - Doček Nove godine 2013. u hotelu Plitvice uključuje po cijeni 1.360 kn: svečanu Silvestarsku večeru 31.12. – doček uz zabavno-glazbeni program sa Majom Šuput, ulaznicu u Nacionalni park Plitvička jezera za cijelo vrijeme boravka, organizirani razgled Plitvičkih jezera uz vodiča, piknik tradicionalni novogodišnji ručak na otvorenom, 01.01.2013. uz zabavu, igre na snijegu i tamburaše, panoramsku vožnju brodom po jezeru Kozjak, novogodišnju tombolu, skijanje i sanjkanje u ski centru Mukinje.
26.02.2013. god. - Lokalna akcijska grupa (LAG) Lika osnovana je 26.02.2013. godine za područje gradova Gospića i Senja te općina Brinje, Lovinac, Perušić, Plitvička jezera, Vrhovine, Udbina, Gračac i Donji Lapac s osnovnom zadaćom pripreme i promicanja lokalne razvojne strategije te preuzimanja odgovornosti za njezinu provedbu.
19.05.2013. god. - U prvom krugu za župana Ličko-senjske županije izabran je Milan Kolić (HDZ). Za Županijsku skupštinu je također pobijedio HDZ.
02.06.2013. god. - Održan drugi krug lokalnih izbora u RH. Za gradonačelnika Gospića pobijedio je Petar Krmpotić s 50,03 % osvojenih glasova ispred Karla Starčevića s 48,53 %. Gradonačelnik Otočca postao je nestranački Stjepan Kostelac.
26.07.2014. god. - Održana je EKO-ETNO GACKA, OTOČAC, manifestacija koja okuplja izlagače autohtonih proizvoda iz Gacke, Like i drugih županija Hrvatske.
06.08.2014. god. - Gospićko-senjski biskup Mile Bogović napunio je 75 godina i sastavio pismo papi Franji kojim podnosi »odreknuće od službe«.
08.08.2014. god. - LOKALNA AKCIJSKA GRUPA – LIKA organizirala drugu po redu Ličku seljačku tržnicu pod motom “Lička seljačka tržnica – vrt povjerenja”. Manifestacija je održana 08. kolovoza 2014. u vremenu od 8.00 do 12.00 sati (Trg Zrinskih i Frankopana bb, Gospić). Cilj manifestacije je osiguranje plasmana proizvoda lokalnih proizvođača i opskrba lokalnog stanovništva zdravom domaćom hranom proizvedenom na tradicionalni način tokom cijele godine.
15.08.2014. god. - Svetište VELIKA GOSPA, KRASNO posjeti godišnje oko 100.000 hodočasnika a najviše na Veliku Gospu 15.08.
13.09.2014. god. - Druga po redu Extreme Enduro utrka u Lici održana je 13. i 14. rujna 2014. godine. Mjesto radnje, Kunovac Kupirovački blizu Srba i malo dalje od Gračaca. Nakon uspješne organizacije prošlogodišnje utrke MK Azalea Zadar, i ove godine organizirati EXTREME ENDURO utrku . Riječ je o utrci koja će trajati 6 sati i imat će 15 kontrolnih točaka odnosno i stazu od 60 kilometara potrebno je savladati u što kraćem roku unutar 6 sati.
09.10.2014. god. - Umrla je u Zagrebu jedna od najvećih hrvatskih glumica Ana Karić, rođena u 13.05.1941. god. u Perušiću. Glumila je u preko 2500 kazališnih predstava, dvadesetak filmova, oko 60 tv drama. Dobitnica je brojnih priznanja, između ostalih i Zlatnu Arenu.
07.11.2014. god. - Obilježeno je 23 godine od pokolja u Poljanku gdje su pobunjeni Srbi ubili 10 Hrvata i njihovu imovinu opljačkali. Počinitelji su hrvatski Srbi iz sela Mukinje, Plitvica, Krbave, Svračkova sela, Plitvica sela, sve u općini Plitvička Jezera, Dvije skupine maskiranih srpskih odmetnika su 7. studenog 1994. god. oko 12 sati ušli Poljanke, etnički čisto hrvatsko selo. Izveli su iz kuća sve Hrvate koji su tada ostali u selu te ih strijeljali iz automatskih pušaka.
24.11.2014. god. - Prema riječima glasnogovornika HCR- a Mladena Crnkovića, Ličko-senjska županija je nažalost neslavni rekorder u Hrvatskoj s nešto manje od 147 četvorna kilometra minsko sumnjivih površina od ukupno 550 četvornih kilometara u Hrvatskoj. Od gradova, minama je najzagađenija okolica Gospića sa 56 četvorna kilometra, a potom Otočac sa 30 četvornih kilometara.
22.12.2014. god. - Proračun grada Gospića za 2015 god. je oko 72 milijuna kn
01.01.2015. god. - Treću godinu za redom Brinje je Novu godinu dočekalo 12 sati prije ostalih. Ovaj puta najveselija proslava u godini održala se u Vatrogasnom domu zbog velike hladnoće kakva i prliči ličkoj Novoj godini.
08.01.2015. god. - Meteorološka postaja Zavižan, smještena na sjevernom Velebitu (1594 mnv) počela je s radom 1. listopada 1953. godine. 2014. godina je donijela novi godišnji rekord u količini oborine. koji iznosi 2628.9 mm. 2014. godina je na Zavižanu bila i rekordno topla. Srednja godišnja temperatura je iznosila 5.30°C, što je za 0.05°C više od starog rekorda koji je postavljen 2011. godine (5.25°C).
11.01.2015. god. - Održan je drugi krug predsjedničkih izbora. Nova predsjednica Hrvatske je Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ). Na nivou Hrvatske osvojila je 32.435 glasova više od Ive Josipovića (SDP). U Ličko-senjskoj županiji dobila je 67,11% ili 18.230 glasova a Josipović 32,89 % ili 8.933 glasova. U Gospiću je 76,11 % glasovalo za Kolindu. U Otočcu je Kolinda dobila 71,35 %, u Perušiću 78,27 %, u Brinju 79,51 %, u Lovincu 76,52 %, u Senju 62,08 % i Novalji 63,53 %. Na Udbini je pobijedio Josipović s 59,28 % glasova, u Donjme Lapcu s 79,13 % i u Vrhovinama s 81,57 % osvojenih glasova. U prvom izbornom krugu u Ličko-senjskoj županiji za Kolindu je glasovalo 56,06 % a za Josipović 26,16 %.
13.06.2015. god. - Mjesni odbor Ličko Lešće nedavno je formirao odbor za obilježavanje imena Mate Čopa, Odbor je dobio načelnu suglasnost obitelji Mate Čopa, da se njegovo ime obilježi reljefom sa njegovim likom, koji će stajati na pročelju hrvatskog seljačkog doma u Ličkom Lešću, preko puta njegove rodne kuće. Mato Čop je rođen 1.lipnja u Ličkom Lešću a umro je u Zagrebu 6 prosinca 2001 godine. Direktorom tvrtke Industrogradnja Zagreb postaje 1966 godine.
29.06.2015. god. - Veliki planovi za uređenje Cerovačkih špilja u 2015. i 2016. god. Naime, ambicioznim planom JU “Park prirode Velebit” predviđeno je ulaganje 20.187.500,00 kn (bez PDV-a). Cerovačke špilje su otvorene za učeničke ekskurzije, te se očekuje značajniji dolazak posjetitelja na ličko područje kojim upravlja Javna ustanova Park prirode Velebit.
srpanj 2015. god. - Naime, u srpnju 2014 godine Karlobag je zabilježio 48.818 registriranih noćenja, dok je ove godine ta brojka zavidno porasla te iznosi 56.057 noćenja i tako smo dobili porast od 14% .
07.08.2015. god. - Zahvaljujući neodgovornoj odluci uprave Hrvatskih pošta LIČKI OSIK i LIČKO LEŠĆE su bez ikakvih kriterija ostali bez poštanskog ureda, tako da žitelji ovih ličkih mjesta po preporučenu poštu idu u Gospić i Otočac što osobito pogađa stanovništvo starije dobi.
17.09.2015. god. - Konferencija pod nazivom „Integralni gospodarski razvoj LAG-a LIKA“ organizirana je 17. rujna 2015. u hotelu Jezero, NP Plitvička jezera. Cilj konferencije je obilježiti službeni početak projekta „INTEGRA LIKA 2020“ koji će integralnim pristupom potaknuti razvoj lokalnog gospodarstva koristeći sve dostupne nacionalne i europske resurse. Konferencija je okupila vodeće hrvatske stručnjake s područja ekonomije, poljoprivrede, demografije, brendiranja proizvoda i destinacije te arhitekture.
03.10.2015. god. - U Gospiću održana je manifestacija Jesen u Lici
08.11.2015. god. - Održani su parlamentarni izbori za saziv osmog po resu Hrvatskog sabora. 59 zastupnika je osvojila koalicija oko HDZ-a, 56 koalicija oko SDP-a i 19 zastupnika MOST. U IX izbornoj jedinici koalcija okupljena oko HDZ-a osvojila je 8 zastupnika, koalicija oko SDP-a 4 zastupnika i 2 zastupnika MOST.
28. i 29.10.2015. god. - U sklopu obilježavanja 23. obljetnice ustrojavanja 9. gardijske brigade "VUKOVI" i dana Motorizirane bojne "VUKOVI" koja nastavlja tradiciju ratne 9. gbr HV-a, učenici i studenti iz Ličko-senjske županije su i ove godine 28. i 29. listopada posjetili manifestaciju "Dani otvorenih vrata vojarne Eugen Kvaternik".
22.01.2016. god. - Tihomir Orešković - Tim, ličkih korijena po ocu, postao je premijer RH. Otac mu je Dane Orešković rođen u Čovićima kraj Otočca.
Tihomir Orešković hrvatski premijer 2016
Tihomir Orešković

Tihomir je rođen u Zagrebu a kada je imao dvije godine, obitelj je odselila u Knadu. Diplomirao je kemiju na Sveučilištu McMaster u Kanadi. Tamo je 1991. završio i MBA usmjeren na financije i informacijske sustave. Plivi se pridružio 2009. kao glavni financijski direktor za istočnu Europu, a 2010. imenovan je na poziciju glavnog financijskog direktora za regiju EMIA (istočna Europa, Mediteran, Izrael i Afrika. Uskoro postaje i predsjednik Uprave Plive, a od 1. rujna 2014. godine obnaša funkciju glavnog financijskog direktora vlasnika Plive, kompanije Teva Europa.
Najprije je Tomislav Karamarko Oreškovića planirao kao ministra financija u svojoj Vladi nakon izbora 2015. HDZ je morao u koaliciju s MOST-om koji je inzistirao na nestranačkom premijeru. Karamarko je izabrao Tihomira Oreškovića. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović imenovala je Tihomira Oreškovića mandatarom za sastav nove hrvatske vlade 23.12.2015. Sabor je potvrdio novu Vladu RH 22.01.2016. na čelu s Oreškovićem. Vlada nije dugo trajala. 16.06.2016. Sabor je izglasao nepovjerenje premijeru Tihomiru Oreškoviću, prvenstveno zaslugom HDZ-a. Kao Tehnička vlada djelovali su do 19.10.2016. kada je izabrana nova Vlada s Plenkovićem iz HDZ-a na čelu.
28.02.2016. god. - Obilježena je 120. obljetnica smrti dr. Ante Starčevića, Za dr.Antu Starčevića možemo reći da je,osim što je bio književnik,učitelj,vođa i političar, bio i prorok te da njegove državotvorne misli izrečene prije više od stotinu godina i danas,kada imamo svoju samostalnu državu, imaju značaj te je stoga s pravom prozvan Ocem Domovine.
04.04.2016. god. - Imenovan je novi biskup Ličko-senjske biskupije, Zdenko Križić, rođen 02.02.1953. u Johovcu kraj Foče. Zamjenio je biskupa Milu Bogovića koji je na dužnosti bio od osnivanja biskupije 2000. god.
14.04.2016. god. - Np Plitvička jezera nabavio novi vlak za prijevoz posjetitelja. Ima snagu od 170 kW i normu EURO 6, najnovija generacija vozila koji ima najveće standarde u očuvanje okoliša tj. zagađenje okoliša je svedeno na najveći mogući minimum.
14.05.2016. god. - 14. svibnja 2016.g. u Korenici (dvorana iza Župne crkve Sv. Jurja Korenica) održana je manifestacija „Eko proizvodnja".
27. i 28.05.2016. god. - U Gospiću na Trgu Stjepana Radića, održana je manifestacija GORA Dani održivog razvoja Gospić/Lika. Cilj manifestacije je ukazivanje na važnost planiranja i upravljanja gospodarskim i društvenim razvojem na konceptu održivosti prirodnih i neobnovljivih resursa.
07.06.2016. god. - U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit realiziran je projekt obnove 10 pastirskih stanova na lokacijama Lubenovac i Alan.
23.07.2016. god. - Povodom Dana grada Gospića, održana je Druga regata Novčica 2016.
15.08.2016. god. - Na olimpijadi u Riju sudjelovao je hrvač zagrebačkog Metalca, ličkih korijena iz Oteša. Osvojio je peto mjesto.
20.09.2016. god. - Vladimir Tomaić, vlasnik sirane Runolist odlučio je prodati siranu. U zadnjih 5 god. 7 mljekara je zatvoreno. Dajemo robu trgovačkom lobiju koji uništava gospodarstvo. Oni robu nama plaćaju za pola godina, a mi državi moramo platiti PDV. Od banaka uzimamo nepovoljne kredite. Inače sirana Runolist prerađuje oko 800,000 litara mlijeka i zapošljava 16 ljudi. Surađuje s 80 proizvođača mlijeka.
24.09.2016. god. - Općina Lovinac, u suradnji s poduzećem Agrovelebit organizira četvrti po redu „Dan ličkog krumpira“. Na ovogodišnjem Danu ličkog krumpira, na popularnom lovinačkom izletištu Cvituša bili su brojni izlagači domaćih proizvoda, konzumnog i sjemenskog krumpira, sredstava za ekološki prihvatljivu zaštiti.
30.09.2016. god. - Na glavnom gradskom trgu u Gospiću otvorena je 18. po redu manifestacija Jesen u Lici koja okuplja brojne izlagače poljoprivrednih i ostalih proizvoda iz cijele Hrvatske i nekoliko susjednih zemalja. Jesen u Lici vraća nas u prošlost i poziva da ne zaboravimo iskonski duh Like, kada je svako domaćinstvo proizvodilo zdravu hranu, ljudi su se okupljali da bi se vidjeli, uživali u plesu i pjesmi i izmijenili iskustva.
01.10.2016. god. - Ovca pramenka i krava buša svaka na svoj način kroz surovu ličku povijest i prirodu othranile su generacije i generacije Ličana. I jedna i druga, pogotovo buša, bile su na rubu izumiranja. Danas brojke i grla i uzgajivača rastu. Buša je izložbu na Jeseni u Lici imala po prvi, a pramenka po sedmi put.
2016. god. - Danas se u Lici za tržište proizvodi manje od 1,000 tona krumpira, a primjerice 1986.godine Lika je organizirano na tržište izbacivala oko 76.000 tona.
23.07.2016. god. - U kontinentalnom dijelu Ličko-senjske županije, 23. Srpnja, održan je prvi pećinski treking u Hrvatskoj. Sportsko-humanitarna manifestacija LIKA CAVE TREKK koja je održana u ličkom Perušiću, bila je posebna po mnogočemu. Od splavarenja na rijeci Lici i predstavljanja lokalnih OPG-a preko crtanja Tesle grafitera iz Zagreba i Londona, sve do koncerta grupe Vatra u pećini Samograd.
11.09.2016. god. - Održani su parlamentarni izbori jer Vlada HDZ+MOST formirana nakon izbora 2015. nije mogla funkcionirati a neki drugi način sastava Vlade se nije pronašao. HDZ i partneri osvojili su 61 mandat, Koalicija oko SDP-a 54 mandata, MOST 13 mandata, Živi zid 8 mnadata itd. U IX izbornoj jedinici HDZ je osvojio 49,6% glasova ili 8 mandata, SDP koalicija 24,1% ili 4 mandata i MOST 12,7% ili 2 mandata.
rujan 2016. god. - Krajem rujna 2016. godine u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Gospić evidentirano je 2.597 nezaposlenihosoba, što predstavlja 106 osoba odnosno 3,9% manje nego u prethodnom mjesecu i 549 osoba ili 17,5% manje nego u istom mjesecu prošle godine.
07.12.2016. god. - Premijer Andrej Plenković došao je u posjetu Gospiću i Ličko-senjskoj županiji. "Drago mi je čuti izvrsne rezultate koje je županija postigla u turizmu . Razgovarali smo i o prioritetima kada je riječ o prometnoj povezanosti, o energetskim pitanjima i činjenici da je Lika brdsko-planinsko područje o čemu će Vlada posebno voditi računa"- rekao je Plenković.
20.12.2016. god. - Ličko-senjska županija u sljedećoj proračunskoj, 2017.godini imati će proračun težak čak 179.824.511 kuna. Radi se o najvećem proračunu od ustrojavanja županije i proračunu za 3 milijuna kuna većem nego što je ovogodišnji. Tako je primjerice proračun 2013.godine, kada je Milan Kolić postao župan, iznosio 66 milijuna kuna.
prosinac 2016. god. - Krajem godine u Gospiću evidentirana su 342 obrta.
2016. god. - Hrvatski zavod za zapošljavanja- Područna služba Gospić objavio je za 2016. izvještaj o stanju na tržištu rada. Na području županije prosječno mjesečno radi nešto više od 14 tisuća ljudi, nezaposleno je nešto više od 3 tisuće.
2017. god. - Na kraju 2016. godine Ličko-senjska županija imala je više od 17 milijuna kuna gubitka.
23.01.2017. god. - Održana je u Gospiću osnivačka skupština uzgajivača krava, zadruge „LIKA COOP“. Okupljati će sve uzgajivače goveda u Lici. Svrha je jačanje pregovaračke moći i zajedničkog nastupa proizvođača na tržištu i u prodajnom lancu.
24.02.2017. god. - U Zagrebu je u restoranu Gastro Globus održana 22. Lička večer u organizaciji najpoznatije ličke udruge "Vila Velebita" Zagreb. Slične manifestacije se jednom godišnje održavaku i u organizaciji drugih udruga u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, Požegi, Belišću, Bizovcu, Virovitici, Slatini i Sisku od ove godine..
23.04.2017. god. - Pivovara Ličanka s novim pogonom imati će godišnji kapacitet oko 7,5 milijuna litara piva. Po količini proizvodnje Pivovara Ličanka s novim pogonima biti će 4. pivovara u Hrvatskoj. Trenutno Pivovara Ličanka proizvodi 4 vrste piva.
15.05.2017. god. - Zaklada „Hrvatska bez mina“, uz podršku Općine Donji Lapac, službeno je otvorila dječje igralište pored kulturnog doma „Kraljica Katarina“.
28.05. i 09.06.2017. god. - U Hrvatskoj održani su lokalni izbori, prvi krug 28.05.. U drugom krug izbora 09.06.2017. za gradonačelnika Gospića pobjedio je Karlo Starčević (HSP) i njegovi zamjenici Kristina Prša i Ivica Tomljenović sa osvojenih 50,14 % glasova. Kandidat HDZ-a i koalicijskih partnera Petar Krmpotić i njegovi zamjenici Marta Grgurić i Ivan Biljan osvojili su ili 48,46%.
Gospićka politička scena pošteno je uzdrmana jer je izborima za gradonačelnika Gospića Karlo Starčević pobijedio Petra Krmpotića iz HDZ-a. Odnosno, nakon dvadeset i više godina vladanja netko se drznuo pobijediti HDZ u utvrdi ove stranke. Naravno, to se nije HDZ-u smjelo dogoditi pa su se pojedinci i skupine oko njih digli na “zadnje” noge kako bi to promijenili.
12.06.2017. god. - Karlo Starčević, novi gospićki gradonačelnik službeno je, nakon što su ispunjeni zakonski uvjeti, preuzeo funkciju gradonačelnika Gospića. Potpisom zapisnika, izjavama medija na srdačan i civiliziran način dosadašnji gradonačelnik Petar Krmpotić i novi Karlo Starčević razmijenili su te dužnosti.
19.06.2017. god. - Financijsko stanje Gospića je katastrofalno. Grad je trenutno dužan skoro 10 milijuna kuna. Točan iznos gradskih obaveza je 9.782.035 kuna.
21.06.2017. god. - U Otočcu u organizaciji Gackog pučkog otvorenog učilišta održana je radionica o siru škripavcu. Govorilo se o industrijskoj proizvodnji škripavca, o njegovoj nematerijalnoj vrijednosti, zaštiti, povijesti i izazovima s kojima se susreću današnji proizvođači, ali i o tome kako sir napraviti u kućnoj radinosti.
02.07.2017. god. - Od 2.srpnja u poljskom Krakovu svoje 41.zasjedanje održao je UNESCO-ov Odbor za svjetsku baštinu. U svjetsku baštinu upisane su tri lokacije u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica. Riječ je o 1.289,11 hektara bukove šume koja se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu “Hajdučki i Rožanski kukovi” te 2.031,87 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u Nacionalnom parku Paklenica.
10.07.2017. god. - Dana 10.7.2017. održana je osnivačka skupština Zavičajne udruga Ličana „Vila Velebita“ Sisak, skraćeno Udruga „Vila Velebita“ Sisak. Prihvaćen je Statut Udruge i izabrana tijela Udruge. Udruga je upisana u registar Udruga 7. rujna 2017. U Slavoniji trenutno postoje udruge Ličana u Slavonskom Brodu - ZUL Vrilo mudrosti, u Požegi LZD "Vila Velebita", u Bizovcu ZKL "Gacka", u Belišću ZUL "Vila Velebita", u Slatini UL "Vila Velebita", u Virovitici UL "Vila Velebita" i u Sisku ZUL "Vila Velebita".
22.07.2017. god. - 22. srpnja, Gospić slavi svoj dan i Blagdan nebeske zaštitnice Svete Marije Magdalene. Uvod u tu svečanost bila je i današnja svečana sjednica Vijeća grada Gospića.
24.-30.07.2017. god. - Održan je Lika kamp - Ljetni Hare Krishna festival u Ličkim Jesenicama.
02.08.07.2017. god. - Svečano je otvorna Kuća Velebita – novoizgrađenog posjetiteljskog centra Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u Krasnu. Riječ je o projektu vrijednom 30,9 milijuna kuna koji je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnoga programa Regionalna konkurentnost 2007-2013.
11.08.2017. god. - Općina Brinje ima izvorni proračun od 6 milijuna kuna, no svake godine još koji milijunčić skupi se iz europskih fondova. Ove godine biti će 8 takvih milijuna kuna.
21.08.2017. god. - Aktivna požarišta na području Ličko-senjske županijie su na Sjevernom Velebitu, na području Jablanac, Starčevića Podi dojava je zaprimljena još prije tri dana. I dalje požar je aktivan prema Alanu, na požarištu su vatrogasci iz Krasna i Svetoga Juraja. Aktivni su i dalje požari i na južnom dijelu Velebita, oko mitskih Tulovih greda.
08.-10.09.2017. god. - Utrka pod nazivom LAND OF THE WOLF 5. održana je od 08. do 10. rujna 2017. godine u malom ličkom mjesto zvano Kunovac Kupirovački.
04.09.2017. god. - Predsjednica RH Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović otvorila je privremeni ured u Gospiću.
"Lika je predivna, Lika je naša, zajedno ćemo raditi na tome da Liku osnažimo i da po demografskim i gospodarskim pokazateljima stane u vrh Hrvatske"- optimistično zaključuje predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tijekom otvaranja svog privremenog ureda u Gospiću.
24.09.2017. god. - Sirana Runolist iz Otočca bila je domaćin velike nacionalne manifestacije “Dani hrvatskih sireva“. Dvanaestom izdanju ove smotre sirara prisustvovali su predstavnici mljekara i sirana iz cijele Hrvatske.
29.09-01.10.2017. god. - Održana tradicionalna izložbeno-sajamsku manifestaciju Jesen u Lici na Trgu Stjepana Radića u Gospiću. Na ovogodišnjoj 19. Jeseni u Lici bilo je 270 izlagača.
30.09.2017. god. - U okviru manifestacije Jesen u Lici održano je natjecanje uzgajivača krave buše i ovce pramenke. Ove krave i ovce othranile su generacije i generacije Ličana vraćaju se u “modu“. Doznajemo da od oko 1,050 komada hrvatske izvorne pasmine buše koliko je trenutno ima u Hrvatskoj, čak 40% njih uzgaja se upravo u Lici.
07.10.2017. god. - U čast krumpiru već petu godinu za redom manifestaciju Dan ličkih krumpira organiziraju općina Lovinac i tvrtka AgroVelebit. Lički krumpir danas ima europsku zaštitu, iako stidljivo, površine pod krumpirima, barem kada su u pitanju polja pod upravom AgroVelebita, pomalo se šire.
AgroVelebit kao mlada tvrtka koja je s radom počela prije 4 godine, ove godine ima 30 hektara pod krumpirom. Prodaju ga u trgovačkim lancima, a u Zagrebu su pokrenuli i projekt direktne prodaje. Imaju jednu veliku ideju, a to je da za 5 godina proizvedu 10,000 tona krumpira u organiziranoj proizvodnji u kojoj će sudjelovati cijela Lika.
09.10.2017. god. - S današnjim danom završava projekt informatizacija poslovnih procesa poduzeća NATURA-TURIST. Radi se o projektu koji je trajao ravno 9 mjeseci,a službeni mu je naziv “Povećanje tržišne konkurentnosti poduzeća NATURA-TURIST d.o.o.ulaganjem u informatizaciju poslovnih procesa“. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
19.09.2017. god. - U Zagrebu je održana promocija knjige Josipa Fajdića iz Požege, "Posebnosti Like" U ovoj jedinstvenoj knjizi, prvoj takve vrste o Lici, opisana je priroda, povijest, kultura i istaknute osobe ovog kraja koji u svom prostoru ima najviše nacionalnih parkova, ogromne vodene resurse i nezagađen okoliš i zemljište. Knjiga je još promovirana diljem Slavonije i u Lici.
15.10.2017. god. - U Bužimu je obilježen dan suzaštitnice sela, Svete Terezije Avilske. Skupili se brojni Bužimci sa svih strana. Ovo selo ima sudbinu svih ličkih sela, kroz povijest i do današnjih dana, selo je opustilo. Iznajmljuju svoje objekte u turističke svrhe obitelji:Ivice Devčića, Vlade Uzelca, Gorana Tomljenovića i Zorana Popovića. Trenutno u Bužimu se gradi ili je već gotovo 7 novih kuća, adaptira se njih 10.
16.10.2017. god. - Plitvička jezera godišnje posjeti više od milijun mahom stranih turista koji traže i očekuju svježe, zanimljive i točne informacije s ovog područja. Upravo zato pokrenut je novi turistički magazin The Plitvice Times koji pokriva široko područje Plitvica i svakodnevno, na engleskom jeziku informira turiste, građane i one koji su zainteresirani za ovo područje.
20.10.2017. god. - Ovih je dana konačno iz tiska izašla monografija „Rodoslovlja obitelji Podlapca/ Podlapače“ autora Đure Mesića iz Golobrdcima (okolica Požege). Autor je nakon mukotrpnog istraživanja, napisao povijest svih obitelji Podlapače. Knjiga je predstavljena u Slavoniji, Zagrebu i Lici i izazvala je veliki interes.
20.10.2017. god. - Pod naslovom „Baština u nastajanju: Otočka pivovara“ Muzej Gacke koji djeluje pri Gackom pučkom otvorenom učilištu Otočac priredila je prvu tematsku izložbu koje se kroz tri godine bavi industrijskom baštinom središta Gacke doline. Između ostalog biti će prezentirana nekadašnja proizvodnja piva u Otočcu, kožarskoj i tekstilnoj industriji.
29.10.2017. god. - Obzirom na konstantne sukobe i odnos snaga u gospićkom Gradskom vijeću, prijedlog preustroja gradske uprave kojeg je predložio gradonačelnik Karlo Starčević a kojim bi, tvrdi, gradsko vijeće postalo 10 puta efikasnije i 30 posto jeftinije – nije prošao. HDZ-ova većina odbila je ovaj prijedlog uz obrazloženje da će donijeti dodatno poskupljenje i nove troškove gradske administracije.
"Svakodnevno mi podmeću, ometaju me i otežavaju mi rad, ne dozvoljavaju razvoj Grada. Neću to tolerirati, jer imam obavezu prema građanima koji su me izabrali. Nastave li, idemo na izbore!", poručuje gradonačelnik Gospića uvjeren da će na novim izborima u najgorem slučaju osvojiti 70 posto glasova.
14.11.2017. god. - Nezaposlenih u Ličko-senjskoj županiji na kraju listopada na Zavodu za zapošljavanje evidentirano je ukupno 2,309 nezaposlenih osoba što je za 159 osoba više nego na kraju rujna.
20.11.2017. god. - U izvješću za 2017. god navedeno je: "Na Velebitu su bila tri ogromna požara. Opožarena površina iznosila je 3,800 hektara što je nešto manje od 2% površine Parka prirode. Jedan požar bio je na sjevernom dijelu,a dva na južnom."
21.11.2017. god. - Klaster Lika Destination, zajedno s LAG-om LIKA te LAG-om Frankopan održao je prvo u nizu predavanja o projektu integralnog gospodarskog razvoja Like, INTEGRA LIKA 2020, zatim o načinu uključivanja u sustav LIKA QUALITY te o podmjerama 6.2 i 6.4 iz Programa ruralnog razvoja. Proizvođači hrane kao i iznajmljivači koji su sudjelovali na današnjem predavanju vrlo dobro su prihvatili ovakvu inicijativu.

Vremeplov za iduće godine više nećemo pisati

Literatura
[010] Rudolf Horvat-Lika i Krbava dio1-1941
[011gDr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava, II dio, Zagreb 1941. god.
[035] Nikola Tominac: Stajnica i okolica, Zavičajni klub Stajnica u Zagrebu, Zagreb 2006
[041] Boris Olujić-Povijest Japoda, Zagreb 2006.
[043] Hrvoje Kekez: BELA IV I JAČANJE KRALJEVSKE VLASTI U LICI KRBAVI I BUŽANIMA, Hrvatski institut za povijest Zagreb
[063] Glagoljaško blago Like i Krbave
[071] Stočari na Velebitu
[111] bach-Povijest Otočka pukovnija dio I
[115] Klaić-Krčki knezovi Frankopani
[117] Stajnica-CRKVA KROZ POVIJEST
[121] O-Etnogenezi-Stanovnistva-LIke-Mirko-Markovic
[126] ROKSANDIC, Triplex confinium granice HR povijesti
[144] Ante Glavičić-Povijesna ostavština Like
[145] Bužimski izvori-časopis 8-2013
[155] HORVAT-arhitektura nakon progona turaka
[158] Hrvoje Kekez-Licka zupanija i Kasezi
[188] Krešimir Regan-satri gradovi mrsinj
[192] Damjan Pešut-Naseljavanje Like nakon Turaka
[214] Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, knjiga prva, Matica Hrvatska 1981. god.
[201-L] Nadilo-Utvrda Modruš
[206-L] Smiljan]-povijest
[219-L] Jure Karakaš - Podlapac monografija
[225-L] KRUHEK-Turske utvde u Lici
[229-L] Jasminka Brala-Glagoljica u Gackoj dolini
ima još ličnosti [230-L] Hrvatska prije Hrvata - Wikiwand.pdf [237-L] Glagoljica u Lici, Krbavi, Gatskoj, Modrušu i Senju
[241-L] DRAGO_MILETIC-Sokolac
[268-L] Velebit i trag čovjeka
[270-L] Žumberački uskoci
[271-L] Saric-Gospić
[288] Dr. Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske I, Zagreb 1924. pregledati osim [210-L]
[368-L] MILE_BOGOVIC-1-Svetište gospe od Krasna
[369-L] MILE_BOGOVIC-Glagoljica i crkva-utvrde
[373-L] Mirjana Randic-Svi lički lončari
[381-L] Lopasic_karlovac-knjiga 6
[385-L] Antonia Došen-Gospić 1750-1830
[387-L] Birin-Prvo središte kneževine
[389-L] Matijević-Utvrđeni gradovi srednjovjekovne Like
[390-L] Kruhek_Horvat Srednjovjekovne župe u Lici
[391-L] Saborsko-Raseljavanje Bunjavaca i Uskoka-Povijest Like-brevijar iz 1491
[399-L] Holjevac-Identitet Like-iz knjige str429-465
[400-L] Horvat-Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura
[403-L] ZORISLAV HORVAT-Srednjvjekovna pavlinska arhitektura
[405-L] ZORISLAV HORVAT-Srednjovjekovna arhitektura Brinja i okolice
[413-Lg MIRKO RAGUZ-Škola u Vratniku
[414-L] SRECKO BOZICEVIC-Baške Oštarije
421-L JULIJE DEROSSI-Glagoljica
[424-L] JOSIP GRBELJA-Odmetničke grupe u Lici nakon II rata
[425-L] Matajija-Ličani na Titaniku
[426-L] V. Ivančević: Velebitski botanički vrt
[430-L] Lovorka Čoralić-ISELJAVANJE STANOVNIKA MODRUSA I NJIHOV ŽIVOT
[434-L] Enver Ljubović-Grbovi i plemstva

009vojkrajina- Jurisic-Rat za oslobođenje od Turaka
010vojkrajina Iz kronike Like i Krbave od 1689
042vojkrajina Od Brinja do Gospića
[01tesla] Hrvatska pravoslavna zajednica (www.hrvatskipravoslavci.com)
Razne internet stranice

Objavljeno u prosincu 2009. god.
Nadopune: travanj 2010. god., listopad 2010. god.,ožujak 2011. god., listopad 2011. god., prosinac 2017., kraj 2018.

ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD         Glavni izbornik    Početak rubrike
Pišite nam na e-mail: vrilo-mudrosti@vrilo-mudrosti.hr